Bilić: Želim meč protiv Miškovića, a boljeg trenera od Zelga nisam mogao naći!

Ostale vijesti 28.07.2012 03:44h Autor:

Ivan Bilić (foto: Ivana Zorić Hladilo)

 

 Trojan odnosno InCage u Puli predstavlja jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj i kad je u pitanju MMA i kad je u pitanju K-1, a među brojnim mladim talentima možda najviše prednjači Ivan Bilić koji svakom novom borbom oduševljava gledatelje i ljestvicu očekivanja postavlja sve više.

Proteklog vikenda u Umagu je održana borilačka priredba Mega Fight na kojoj je Bilić nastupio u sunaslovnoj borbi večeri protiv Ognjena Topalovića te je u posljednjoj rundi pobijedio nokautom zahvaljujući fantastičnom backspinu rukom čime je poslao porečkog protivnika na pod.

Njegova posljednja pobjeda bila je i više no dovoljan povod da popričamo s velikim mladim talentom s juga Istre.

Predstavi se našim čitateljima za početak, kada i gdje si rođen?

“Rođen sam 13. svibnja 1991. godine u Puli, a živim u Fažani, malom mjestu kraj Pule.”

Treniraš li od početka kod Zelga u Trojanu/InCageu?

“S deset godina, koliko sam imao kad sam počeo trenirati, Zelg nije imao svoj vlastiti klub nego je bio pomoćni trener u taekwon-do klubu Istra gdje sam ja trenirao, no čim je otvorio svoj vlastiti klub, odmah sam mu se i ja pridružio. Može se stoga reći da sam u Trojanu od samog početka.”

Iako si vrlo mlad, imaš već poprilično mečeva iza sebe, sjećaš li se svoje prve amaterske borbe?

“Naravno da se sjećam. Nitko ne zaboravlja svoju prvu borbu. To je bilo prvenstvo Hrvatske u taekwon-dou u Rijeci i upisao sam svoju prvu pobjedu.”

Je li ti bio težak prijelazak iz amaterskog u profesionalni sport? Što ti je bilo najteže u tom slučaju?

“Prijelazak nije bio težak zahvaljujući Zelgu koji me nije odmah “bacio u vatru”, već me postepeno pripremao za profesionalne mečeve kroz puno amaterskih i polu-profesionalnih borbi.”

Koliko si profesionalnih mečeva do sada odradio, kakav ti je skor i koji meč ti je ostao posebno u sjećanju?

“Do sada sam odradi šest profesionalnih mečeva. Svi su završili u moju korist, među kojima su dvije završile prekidom. Posebno pamtim “Noć gladijatora” u Dubrovniku zbog odlične atmosfere, prepune dvorane i dobro odrađene borbe.”

Najteži protivnik u dosadašnjoj karijeri?

“Najteži protivnik mi je ujedno i prvi protivnik u profesionalnom meču, Jure Cesar iz Karlovca. Borba je bila neizvjesna do samoga kraja, ali ipak sam odnio pobjedu.”

Poznat si prvenstveno kao K-1 borac, ali sudjelovao si kao amater i na MMA natjecanjima. Koja disciplina ti je draža i hoćemo li te uskoro moći vidjeti kao profesionalnog borca u meču po MMA pravilima?

“K-1 mi je draža disciplina i više mi odgovara taj način borbe. Naravno da se vidim i u MMA-u, ali o tome, kao i o svemu, odlučuje moj trener Zelg.”

Prije nekoliko dana pobijedio si iznimno atraktivno Ognjena Topalovića, možemo reći da je to bio derbi između dva najbolja istarska kluba, tvog InCagea i porečkog Kinga. Što je sljedeće, gdje i kad ćemo te ponovno gledati u ringu?

“Ognjena znam još iz taekwon-doa, dobri smo prijatelji, cijenim rad njega i njegovog kluba, pa svakako se može reći da je to bio derbi između dva najbolja istarska kluba. U rujnu se nadam nastupu na Europskom prvenstvu u Turskoj u low kicku, a nakon toga ćemo vidjeti što dalje.”

S kime od hrvatskih boraca bi se vrlo rado volio naći u ringu, koga vidiš kao pravi izazov?

“Vrlo rado bih se borio s Bojanom Miškovićem iz Rovinja. Vjerujem da bi to bio pravi meč i da bi ljudi uživali u još jednom istarskom derbiju.”

Razgovarao sam nedavno s bivšim UFC-ovim borcem, a danas članom Bellatora, Paulom Daleyjem, o lošoj financijskoj situaciji nekih boraca. Daley je rekao da je sretan dok god svoje račune može plaćati novcem zarađenim od borbi. Nije tajna da se u Hrvatskoj iznimno teško može živjeti od borilačkih sportova, da ne kažem da je to skoro pa nemoguće. S obzirom na to da si još vrlo mlad, razmišljaš li o budućnosti, školuješ li se, imaš li kakav drugi cilj u životu ili možda rezervni cilj ukoliko ne budeš mogao živjeti od ovog sporta?

“Istina, u Hrvatskoj je teško živjeti od sporta (osim nogometa hahaha). Završio sam srednju ekonomsku školu, ali trenutno si ne mogu priuštiti da živim samo od borbi, pa sam primoran raditi. Vjerujem da ću svojim trudom i upornošću uspjeti u sportu i da neću morati razmišljati o drugim opcijama.”

Da li ti u karijeri olakšava ili otežava činjenica da ti je trener Zelg Galešić? S jedne strane mnogo toga te može naučiti, ali zato s time dolazi i veći pritisak, očekivanja su puno veća, nego da dolaziš iz nekog manje poznatog kluba.

“Po mom mišljenju nisam mogao naći boljeg trenera. Godinama smo već zajedno, naučio me puno, a još mi ima puno toga za pokazati, stoga ne osjećam nikakav pritisak, nego mi je to samo prednost.”

Kad smo već kod Zelga, koji je tvoj komentar na njegovu posljednju borbu u Bellatoru protiv Vegha?

“Znam da je bio spreman i po meni je bio favorit za osvajanje turnira poluteškaša. To je takav sport u kojem jedan udarac može odlučiti meč. Siguran sam da će u idućoj borbi pokazati svoju kvalitetu i da pripada samom vrhu MMA scene.”

U kome sa svjetske kickboxing scene vidiš svog uzora?

“Uzor mi ipak dolazi iz MMA svijeta, pa mislim da nije teško pogoditi tko je moj idol… Naravno da je to gospodin Zelg Galešić.”

U Puli ljeti trenutno trenira i Mirko Filipović. Jesi li ga upoznao? Misliš li da još uvijek ima dovoljno “force” da uđe u ring s protivnicima kao što su Badr Hari ili Daniel Ghita?

“Nisam imao prilike upoznati Mirka. Cijenim ga po tome što je sve ostvario i napravio za taj sport u Hrvatskoj i vjerujem da još uvijek svima može parirati.”

Mladi borci danas su izloženi brojnim porocima (alkohol, cigarete, droga…). Kako se snalaziš u svome tome, je li ponekad teško ostati primjerice doma u petak navečer kad su ti svi prijatelji izašli van zabavljati se, a ti moraš ostati doma zbog primjerice treninga u subotu?

“Nemam problema s takvim stvarima. Što se tiče ostajanja kući, ne smatram to žrtvovanjem niti nedostatkom. Obitelj i prijatelji su mi velika potpora i zato mi to ne predstavlja problem. Uvijek se nađe vremena za prijatelje, ali kada počnu pripreme za meč znaju se pravila.”

Koliko dnevno treniraš i kako provodiš slobodno vrijeme?

“Zbog posla nisam u mogućnosti trenirati više puta dnevno. Treniram šest puta tjedno, a ono malo slobodnog vremena provodim sa svojim bližnjima.”

Iza tvojih uspjeha ne stoji samo Zelg kao glavni trener u InCageu, tu je još dosta ljudi, zar ne?

“Moram naglasiti da imam tu sreću da treniram u odličnom klubu čija dvorana ima sve uvjete za stvaranje odličnih boraca. Htio bih se zahvaliti i svojim trenerima: Zelgu Galešiću, Denisu i Harisu Vojnikoviću, Franku Klimanu, Davoru Jugovcu, Dennyju Moscardi, Josipu Milanoviću te svim prijateljima iz kluba bez kojih ne bih postigao ovo što jesam.”

< p> 

Zoran Zdelar

zoran.zdelar@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI