Branko Cikatić, srami se!

Ostale vijestiIZDVOJENA VIJEST 16.02.2012 13:35h Autor:

Branko Cikatic

Branko Cikatić je u intervjuu za T-portal pokušao iskoristiti smrt K-1 velikana, Mikea Bernarda za vlastitu promociju i obračunavanje sa starim neprijateljima.

Neke stvari se jednostavno ne rade niti kada je riječ o napadu na velikog neprijatelja. Razog su civiliziranost, osnovne tekovine kulture, ljudskost, suosjećanje…sve ono što nas čini ljudima i distancira nas od zvijeri i životinja. Smrt je jedna od takvih stvari. Iskorištavanje trenutka u kojem je svijet tragično napustila neka osoba za svoje privatne i sebične ciljeve, te korištenje tragedije kao municije u privatnim ratovima, odlika je slabića. Onih najgorih. Onih najprljavijih koji zapravo niti ne zaslužuju da se na njih prolije ovo malo tinte.

Ne samo da je Branko Cikatić iskoristio tragičnu smrt legendarnog Mikea Bernarda za svoju promociju te da bi se po tko zna koji puta pokušao obračunati s Bernardovim bivšim menadžerom Orsatom Zovkom, nego je to odlučio napraviti na najgori mogući način. Prljavim lažima.

Problem za ovog bivšeg borca jest da su objede, koje je pokušao “elegantno” provući kroz intervju kojem je tema bila Bernardova smrt, jako lako osporive. Dovoljno je da se znate prosječno koristiti internetom i da znate brojati. Baš kao i mnogo puta do sada, Cikatić je svojim lažima ispao smiješan pogotovo u očima ljudi koji su poznavali Bernarda i upoznati su s periodom njegovog života koji je od 2002. do 2004. proveo u Zagrebu.

U razgovoru za T-portal, Branko je o dvoboju protiv Bernarda u kojem je 1997. poražen, izjavio:

“Sjećam se tog dvoboja. Bio sam dominantniji, zadao sam mu 15-ak udaraca, ali Bernardo se nije predavao. Nakon jednog desnog krošea, izmaknuo je glavu te me tjemenom udario u arkadu, koja je puknula i bio je to jedan od mojih najbenignijih poraza, u kojem nisam primio ni udarac.”

I zaista, dvojac se slučajno sudario glavama već u prvoj rundi, nakon čega ga je Bernardo s dva tri udarca zaredom poslao na pod. No, da se vratimo na elementarnu matematiku i sposobnost brojanja. Ako upotrijebimo to za Branka očito sofisticirano oruđe, onda je jasno da dva borca do sudara glavama nisu praktički izmjenili niti jedan udarac. Cikatić je na samom startu pokušao jedan kružni udarac nogom, a zatim je ispalio još četiri low kicka, no svi do jednoga su bili blokirani. I to je sve. Unatoč nekoliko nastojanja da izbrojimo 15 Brankovih udaraca to nismo uspjeli napraviti. Od Cikatića nismo vidjeli ništa a pogotovo ne dominaciju, uostalom pogledajte i prebrojite sami – LINK.

No, ovo je bila najbezazlenija Cikatićeva laž u ovom intervjuu, ostale izjave su puno opasnije, a najmalignija je ona gdje je Branko Cikatić “otkrio” dijagnozu da je Mike Bernardo imao AIDS, iako obdukcija još nije bila gotova i nitko službeno o tome nije govorio.

U nastavku razgovora Branko je ustvrdio sljedeće:

“Viđali smo se po turnirima, razgovarali. Istina, nakon tog dvoboja moj je trener uložio žalbu, ali nije prošla. No to nije imalo nikakve veze s Mikeom i našim odnosom. Poslije je on došao živjeti u Hrvatsku, preko Pjetraja, znam da mu je Orsat Zovko sređivao nekakvu filmsku ulogu, koju mu nikad nije osigurao pa je nakon nekog vremena, kada je ostao i bez dijela novca, razočaran otišao iz Hrvatske.”

Prava istina jest da Bernardo nije došao u Hrvatsku preko Leonarda Pjetraja nego preko tadašnjeg menadžera Orsata Zovka. Uvjet da se Zovko prihvati taj posao jest bio da se Bernardo preseli u Zagreb, a novo trenersko rješenje pronašli su u našem proslavljenom boksačkom treneru Pjetraju. Od 2002. pa gotovo do početka 2004. slavni je borac živio u Zagrebu i trenirao u poznatoj dvorani u Dubravi. Promjena menadžera, trenera i radnog okruženja pozitivno je utjecala na njegovu karijeru što se odmah osjetilo i na rezultatima. Bernardo je na tom periodu vratio pobjedničkim navikama, a uz pomoć Zovka je isposlovao i novi, puno unosniji ugovor s K-1 promocijom. Činjenice su to koje se mogu provjeriti u tadašnjem hrvatskom dnevnom tisku koji je s mnogo zanimanja pratio život ove borilačke zvijezde u Zagrebu. Dakako, pomaže i Google, odnosno Wikipedija; naravno za one koji znaju čitati.

Sljedeća u nizu laži vezana je uz, kako je to Cikatić naveo u spornom intervjuu, “pokušaj Zovkovog sređivanja filmske uloge koju mu nikada nije sredio, nakon kojeg je Bernardo razočaran i pokraden otišao iz Hrvatske”. Branko niti tu nije računao na taj prokleti internet i Google. Film se zove “Mercy of the sea”, snimljen je 2003. godine, a u glavnoj ulozi se pojavio veliki Martin Sheen. U njemu je bitnu ulogu imao i Mike Bernardo što se vrlo lako može provjeriti na stranicama IMDBa-a, a vrlo vjerojatno su ga neki ljudi u Hrvatskoj i pogledali. Dapače, Bernardo je čak i od samog Sheena dobio velike pohvale za svoju glumu, ali i za profesionalnost tijekom snimanja filma. Zovko Bernarda nije cijenio samo kao vrhunskog borca, nego i kao veliku osobu i istinskog prijatelja, što se može vidjeti i u izjavi koju je dao nakon što je saznao za njegovu  tragičnu smrt.

Cikatić, s druge strane daje intervju gdje izriče hrpu laži i koristi smrt Mikea Bernarda za svoju promociju, te insinuacije o bolesti o kojoj nitko na svijetu nije pričao dok to Cikatić nije spomenuo. Sve ovo dovoljno govori koliko poštuje jednog od največih boraca svih vremena, kojeg, usputno govoreći, naziva prijateljem iako s njim nikada nije imao nikakve veze. Jedini kontakt i intezivno druženje imali su u već spomenutom meču koji je Cikatić 1997. godine izgubio prekidom.

O Cikatićevom kredibilitetu je bespredmetno uopće i trošiti riječi. Umjesto da o Branku govorimo o kao kick boksing velikanu i prvom pobjedniku K-1 Grand Prixa, on se posljednjih godina proslavio skandalima i lažima. Nasreću, postoje sudovi koji imaju zadatak zaštiti ljude koji se nađu na meti Brankovih objeda i laži.

“Cikatić me od početka suradnje s Cro Copom obasipa lažima i mržnjom, te sam podigao tužbu prije više od deset godina i konačno prošle godine dobio pravomoćnu presudu u svoju korist. Da pojednostavnim… to znači da je Cikatić proglašen krivim i sudskom presudom je potvrđeno kako je lagao i da mi je dužan isplatiti 40 tisuća kuna. Do današnjeg dana to izbjegava, ali se nadam da će i tome država stati na kraj”, objašnjava Zovko koji je nedavno dobio sudsku parnicu protiv Cikatića.

“Kada bi krenuli s analizom izjava ovog, prema vlastitoj izjavi, nikad nokautiranog K-1 šampiona, ne bi nam bilo dovoljno niti dvadesetak kartica teksta, zato ćemo pobrojati samo njegove poraze i nokaute.

Iako se na službenim stranicama bivšeg borca može pročitati kako je Branko u 98 profesionalnih borbi (bilo bi lijepo vidjeti da netko jednom pobroji sve te poražene protivnike)  ubilježio samo pet poraza, jednostavnim se brojanjem može vidjeti da čak niti to nije istina. Don Wilson, Stan Longinidis (2 puta), Andy Hug, Masaaki Satake, Sam Greco, Mike Bernardo. Brojka je sedam, a ne pet.

Jednako je tako relevantna Cikatićeva izjava za Novu TV da nikada u karijeri nije bio nokautiran…ili je to možda na snimkama neki drugi borac koji se u mečevima s Wilsonom i Grecom predstavljao kao veliki “Hrvatski Tigar”. Dod
uše, sličnost je zaista zapanjujuća, pogledajte i sami… LINKLINK2

I za kraj zbog svih kleveta i laži Orsat Zovko najavljuje novu tužbu protiv Branka Cikatića i nada se da ovaj put neće morati čekati narednih deset godina na presudu.

“Insinuacije koje Cikatić pokušava ne mogu promijeniti ničije mišljenje o Mike Bernardu, a pogotovo ne moje. Bio je vrhunski borac, izuzetan  čovjek i ono za mene najvažnije, bio je moj prijatelj. Ovo posljednje ostat če zauvjek i toga se ne odričem”, rekao je Zovko na kraju.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI