Fedor Emelianenko: Prva supruga je bila uz mene dok sam se borio protiv Mirka Cro Copa!

Ostale vijestiIZDVOJENA VIJEST 02.03.2015 21:44h Autor:

Fedor Emelianenko

Jedan od najboljih MMA boraca ikad, Fedor Emelianenko, je dao intervju za televizijsku postaju M-1 Global TV u kojem je progovorio o svom djetinjstvu, prvom treneru i obiteljskim problemima koji su ga zadesili nakon serije poraza i ruskim borcima koji odbijaju njegovu pomoć.

Intervju prenosimo u cijelosti:

"U mojem djetinjstvu je svaki dječak trenirao neki sport. To je moglo biti tjedan ili mjesec dana, ali se većina mojih prijatelja i suučenika bavila nekim sportom. Oduvijek sam htio biti snažniji. Momci koji su trenirali boks, karate i judo su bili poznati.

Prvi sport sam trenirao zbog svoje majke i prvog trenera. Oboje su bili profesori u gimnaziji. Profesor me pozvao na treninge juda i samba koje je održavao u svoje slobodno vrijeme. Tako je sve to počeo. Alexander Michkov i Vladimir Voronov su od onda bili moji treneri. Tamo sam stekao mnoge prijatelje.

Čak i nakon kraja moje karijere, borci koji su tamo trenirali su postajali prvaci.

Možda nije dobro da govorim o sebi, ali sam uvijek trenirao najbolje što sam mogao. Moj trener je bio poznat kao 'trener-ubojica'. Što to znači? To znači da je potpuno iscrpljene učenike tjerao da naprave još 10 ili 20 sklekova ili nešto slično tom. To bi bilo još oko 50 ili 60 dodatnih sklekova tjedno. Nakon godinu dana možeš biti daleko ispred drugih. Zbog toga sam pokušavao trenirati više od drugih. Prvi sam dolazio na treninge, a posljednji odlazio. To je napravilo razliku.

U borbi sam pokušavao napraviti sve što se tražilo od mene. No, u nekim trenutcima su postojali borci koji su bili jači od mene. Što da kažem? Morao sam proći kroz to. Bio je to za mene težak period života i zahvalan sam bližnjima koji su bili uz mene i podupirali me. Imao sam mnogo problema sa svojom obitelji. Moja supruga Marina je bila trudna. Imali smo problema s njezinim zdravljem i medicinskom pomoći.

Marina je tada krenula svojim putem, a ja sam se vratio svojoj prvoj ženi, Kseniyji, koja je bila uz mene dok sam počinjao svoju borilačku karijeru i kad sam postao prvakom. Cijelo vrijeme je bila uz mene i podupirala me dok sam se borio s Mirkom Cro Copom.

Sad sam sretan jer znam da je netko kraj mene tko će me podupirati bez obzira na rezultat.

Japan je jedinstvena zemlja. Potpuno drukčija od Amerike. Uvijek poštuju borce, bez obzira da li su izgubili ili pobijedili. Vole borce zbog nekih stvari poznatih samo njima. Svaki borac je imao svoje obožavatelje koji su ga voljeli bez obzira na njegove rezultate.

Pride je radio najbolju organizaciju evenata. Nikad nisam vidio neku organizaciju da organizira event bolje od Japanaca. No, poslije borbe sam htio pobjeći obitelji jer mi je jako falila. Mislim da Rusima uvijek fali svoja domovina. Rusija je naša Majka.

Kad sam u Pride došao iz 'Ringa' nazvali su me 'Posljednji Car'. Mnogo puta sam objasnio da je posljednji ruski car bio Sv. Nikolai II. Nisam baš volio taj nadimak, ali nisam mogao ništa učiniti jer sam 'zaglavio' s tim nadimkom.

Vidim greške koje radu Cain Velasquez i Junior Dos Santos. Naravno, Velasquez je trenutno najbolji, ali vidim njegove mane. Znam da sam mogao pomoći mnogim ruskim borcima. Ne razumijem zašto nisu prihvatili moju pomoć. Ili jednostavno ne žele.

Mnogi naši borci misle da su iskusni. Često odbiju moju pomoć tako da mi preostaje raditi s početnicima. Lakše je raditi s njima.

Sad pokušavam razviti MMA u ruskim regijama. Pokušavam učiniti sve što se traži od mene. Bez obzira na sve, ja sam osoba od sporta. MMA će biti u mojoj krvi sve do kraja."

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI