Frankie Edgar nakon deset godina u UFC-u: Proletjelo je u trenutku, a još uvijek jednako uživam

UFCIZDVOJENA VIJEST 05.02.2017 15:08h Autor:

Frankie Edgar

Frankie Edgar deset je godina član UFC-a, a kroz to vrijeme je postao prvaka legenda sporta. Prvak jedne kategorije i dvostruki izazivač drugih, a još uvijek nije rekao sve što ima za reći. 

Edgar je prvobitno bio konkurirao za petu sezonu Ultimate Fightera, no nije bio odabran u show. Ipak, svoj debi ostvario je prije nego se sezone počela emitirati. 3. veljače 2007. godine, na UFC 67 eventu, sudačkom je odlukom savladao Tysona Griffina.

“Proletjelo je u trenutku. Kada sam izašao s fakulteta nisam mislio da ću postati profesionalni borac, budući da sam morao raditi jer New Jersey nije jeftina država za živjeti u njoj. Nisam u tom trenutku niti pomišljao da bih deset godina kasnije mogao biti borac koji to cijeli vrijeme sebi i obitelji borbom osigurava jako dobar život. No, nije novac jedina motivacija. Da dobijem na lutriji i više ne nikad ne mora boriti, mislim da bih i dalje nastavio jer je to jednostavno tako.”

Edgar zapravo nije trebao biti borac. Hrvao je na fakultetu, ali nije imao neke velike uspjehe, dok mu je otac ima uspješnu vodoinstalatersku tvrtku, koja je Frankieu trebala pripasti. No, on je od početka znao kako to nije karijera za njega.

“Prošlo je dvije ili tri godine kako sam završio fakultet prije nego sam započeo MMA karijeru. I dalje sam kopao rupe i sklapao cijevi, ali ne mogu se buniti jer sam jako dobro zarađivao od toga. Kada uračunaš prekovremene sate, čovjek može imati jako dobru karijeru kao vodoinstalater, no nisam se vidio u tome. Oduvijek sam imao želju za natjecanjem, no da nisam radio to prije karijere, ne znam koliko bih uspio u ovome. Posao vodoinstalatera, kada se ustaješ rano i odlaziš na hladnoću te dodatno motivira da više nikad to ne poželiš.”

U prvih godinu dana u promociji, Frankie je ostvario tri pobjede, a onda je uslijedio prvi susret s Grayem Maynardom. Tada je došao prvi poraz, koji je zapravo možda i ključno djelovao na njegovu karijeru.

”Nakon tog poraza od Graya bio sam spreman suočiti se s mnogim promjenama. Već prije te borbe sam znao da nešto moram mijenjati. Napokon sam bio profesionalni borac koji se bavi samo time i tada sam shvatio da moram nešto mijenjati. Otišao sam u dvoranu Ricarda Almeide, gdje sam upoznao svog trenera Marka Henrya. Počeli smo se družiti na redovnoj bazi, a rad s njima dvojicom je odmah donio rezultate. Odlazak kod Ricarda je najbolji potez u cijeloj mojoj karijeri.”

Drugi ključan trenutak misli da je onaj iz svibnja 2009. godine, kad se borio protiv bivšeg prvaka Seana Sherka.

“To je bila prva borba u koju sam ušao s potpunom vjerom u moje udaračke tehnike. Znao sam da Sherka nije lako rušiti, a još teže bi ga bilo zadržati bolje, pa sam morao pripremiti najbolji boks koji mogu. To je bila borba nakon koje sam znao da smo napravili pravu stvar i nakon koje sam zapravo postao svjestan koliko dobar mogu biti.”

Nakon toga sve znamo, serija pobjede, oduzimanje pojasa Pennu, druga borba protiv Penna, dvije borbe protiv Maynarda, dvije protiv Hendersona, pa spuštanje u pero, sjajan nastup protiv Jose Alda te nakon toga pobjednička serija u istoj kategoriji, koja je dovela do nove borbe protiv Alda, na UFC 200 eventu. No, tamo je bio lošiji nego u njihovoj prvoj borbi,

“Mark je svu krivicu preuzeo na sebe, no to nije u redu, jedina osoba koju treba kriviti sam ja. Ja sam napravio sve što smo dogovorili, ali Aldo je na sve imao odgovor. Prva je borba bila blizu, ova druga nažalost nije. Nisam se uspio dobro prilagoditi toj borbi i to je to. Možda je to moj ponos, ali ne želim priznati kako Aldo nije rješenje za mene i da je protivnik kojeg ne bih mogao savladati.”

Kada ga se pitao što bi u ovom trenutno najviše volio, odgovor je zanimljiv.

“Volio bih da ponovno ima 25 godina. Gledam kako se sport razvija i današnji mladi borci ispred sebe imaju puno bolju sliku, a ne sumnjam kako će s vremenom sve biti još bolje. Naravno, nije lakše, jer su i borci danas bolji i svestraniji, no sve u svemu, danas je lijepo biti mladi borac koji tek ulazi u sve ovo. Drugačija je atmosfera, kada sam ja počinjao onda su se UFC i MMA tek borili za prepoznavanje. A danas je to drugačije i ja sam drage volje zajahao taj val.”

A protivnik s kojim bi se želio susresti?

“Onaj protiv koga se svi žele boriti. Imam troje djece, i meni bi ‘red-panty night’ jako dobro došla.”

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI