Pogled na 2015: Kakva je bila godina za najbolje hrvatske borce?

Vijesti iz regijeIZDVOJENA VIJEST 08.01.2016 15:00h Autor:

Hrvatski borci

Ako pogledamo rezultate i ostvarenja najpoznatijih domaćih boraca u 2015., možemo zaključiti kako se radilo o šarolikoj  godini punoj uspona i padova. Najveći događaj definitivno je bila vijest o suspenziji i kraju karijere Mirka Filipovića, i to samo nekoliko mjeseci nakon njegovog povratka u UFC i osvete Gonzagi za najteži poraz u životu. Stipe Miočić uništio je Hunta i u konačnici osigurao borbu za mjesto izazivača na početku 2016. Goran Reljić je osvojio, pa zatim izgubio KSW titulu, da bi na kraju sreću pošao tražiti u Japanu. Mladen Brestovac doživio je poraz u meču karijere, nakon čega je u idućem nastupu pokraden u kontroverznoj sudačkoj odluci dok je u FFC-u i dalje neporažen. Filip Hrgović osvojio je Europsko prvenstvo što je vijest koja je bučno odijeknula i hrvatskim “main stream” eterom, a Igor Pokrajac se vratio među pobjednike skrasivši se u domaćem FFC-u. Krenimo redom…

 MIRKO FILIPOVIĆ

Protekla 2015. godina bila je krucialna za karijeru našeg najvećeg borca i svjetsku MMA legendu, Mirka Filipovića.  Cro Cop se trijumfalno vratio u UFC tako što se iskupio za najveći poraz karijere, no nažalost, uslijedio je neugodan preokret.  Filipović je krajem godine najavio odlazak u mirovinu, a zatim je i priznao korištenje nedopuštenih sredstava zbog čega mu je UFC dodijelio dvogodišnju suspenziju.

Revanš s Gonzagom

Nakon druge, ne toliko uspješnje epizode u UFC-u, Filipović je posljednjih godina karijere ipak pronašao uspjeh. Obnovio je suradnju s menadžerom Orsatom Zovkom i vratio se svojoj prvoj ljubavi, kick boksingu. Kruna tog povratka bila je osvajanje K-1 Grand Prix turnira u Zagrebu 2013., ali upisao je i nekoliko pobjeda u MMA-u. Međutim, borbe s Ishiijem ipak javnosti nisu bile toliko zanimljive s obzirom da se Cro Copa naviklo gledati u najboljoj svjetskoj promociji. Upravo zato se Hvatska dignula na noge kada je Filipović  za travanj 2015. iznenađujuće najavio povratak u UFC i revanš protiv Gabriela Gonzage.

Brazilac je 2007. ostvario uspjeh karijere kada je Cro Copa završio njegovim vlastitim “trademark” potezom, “high kickom”. Nokaut je ušao u povijest, a Filipović je dobio jednu od najgorih uspomena u životu. Brzo je došao 11. travnja i Filipović se na Fight Night 64 priredbi u Krakowu ponovno našao u kavezu sa svojim najgorim neprijateljem. Nakon dvije odrađene runde situacija nije izgledala dobro. Gonzaga je opet uspjevao bez većih problema srušiti Cro Copa, dominirao na podu i sve je izgledalo kao da će se ponoviti katastrofalni scenarij iz prve borbe. Ali onda se u trećoj rundi dogodio veliki preokret. Cro Cop  se probudio te je demonstrirao svijetu jedno svoje novo oružje – laktove. Zatim je nasrnuo na Gonzagu i priuštio mu batine života. Ironično, upravo su laktovi bili tehnika koja je Filipoviću najviše smetala nakon što je napravio tranziciju iz Pridea u UFC, naravno, zato što to oružje nije bilo dozvoljeno u Japanu. Trijumfalna pobjeda ostavila je dojam da je Cro Cop tek počeo s novom UFC avanturom i nitko nije mogao ni naslutiti kako je to zapravo bio posljednji put da ga gledamo u akciji.

Odlazak u mirovinu

Pošto se “osvetio” Gonzagi i pokazao da još uvijek može biti kompetitivan u najboljoj svjetskoj promociji, Filipović ja za studeni najavio borbu s Anthonyjem Hamiltonom u Seulu. Izbor protivnika bio je razočaravajući s obzirom da su svi očekivali kako će Cro Cop tražiti revanš za jedan od preostalih poraza, samim time i borbu s puno zvučnijim imenom. S druge strane, novi nastup Prideove legende, još k tome u UFC-u, za većinu je fanova bila dovoljno dobra vijest.

No onda je uslijedilo veliko razočaranje. Cro Cop je samo nekoliko dana prije Seula nenadano, u kasnim noćnim satima putem Facebooka, obavijestio javnost da odlazi u mirovinu, a njegova legendarna karijera privedena je kraju. Kao razlog umirovljenja naveo je povredu ramena koju je zadobio još početkom priprema.  Veliko razočaranje za sve ljubitelje sporta, no tu lošim vijestima još nije bio kraj.

Suspenzija 

Nedugo nakon najave da se povlači, Filipović ponovno izlazi u javnost i priznaje korištenje zabranjenog hormona rasta (HGH). Da je Cro Cop “pao” na nasumičnom testu provedenom u Zagrebu, potvrdio je i sam UFC nekoliko dana kasnije. Filipović je suspendiran na period od 2 godine no ta vijest nije bila posebno važna s obzirom na to da je hvatski borac već najavio odlazak u mirovinu. Šokantan je to kraj karijere samo pola godine nakon što je Cro Cop prema vlastitom priznanju stigao do njemu najvažnije pobjede u čitavoj karijeri!

Je li dvoboj protiv Gonzage zaista bio Filipovićev posljednji u karijeri, tek je za vidjeti iako je Mirko čvrst u medijskim istupima da je 2015. zaista bila njegova posljednja profesionalna godina.

STIPE MIOČIĆ

Američki Hrvat, Stipe Miočić, godinu je definitivno proveo u potrazi za mjestom prvog izazivača “najveće” UFC-ove kategorije. Nakon što je protiv JDS-a pokazao zube, u ovoj godini je trebao potvrditi da je trenutno jedan od najboljih teškaša na svijetu i da zaslužuje priliku boriti se za naslov. Pobjeda nad Huntom gurnut će ga u tom smjeru, ali razvoj svih ostalih događaja neće mu ići u korist, barem se tako činilo na prvu. Nepopularnost, ozljeda, kao i pobjeda Werduma, sve je to izgledalo nepovoljno za Miočića, samo da bi se sve na kraju savršeno posložilo u njegovu korist i stvorilo mu uvjete za jako obećavajuću 2016. godinu.

Borba s Huntom i potraga za statusom izazivača

Miočićva potraga za naslovnom borbom započinje još u prosincu 2014. kada je imao priliku isplivati u sam vrh divizije u meču s bivšim prvakom Juniorom dos Santosom. Miočić je odlično otvorio borbu i nadboksao Brazilca, no “Cigano” je ipak pokazao zašto je bio prvak. Jednim udarcem preokrenuo je tok borbe i u konačnici izvukao sudačku odluku. No daleko od toga da Miočić nije bio impresivan. Prebio je Juniora, odradio borbu života i pokazao da je legitimna prijetnja za pojas.

Unatoč porazu, bio je to korak naprijed koji mu je za svibanj osigurao glavnu borbu večeri s Markom Huntom na eventu u Australiji. Bila je to nova prilika za Miočića da pokaže svoju vrhunsku formu i zrelost za najozbiljnije borbe. Priliku je kao što smo mogli vidjeti i više nego iskoristio. Ne samo da je uništio Hunta, priuštivši mu dotad neviđene batine, već ga je u petoj rundi i zaustavio, čime je stavio jedan veliki uskličnik na cijeli nastup. Mnogi vjeruju da je ovom pobjedom Miočić zaslužio status izazivača zbog čega će narednih mjeseci voditi medijsku kampanju kako bi se pokušao domoći te pozicije. No svi njegovi pokušaji da privuče pozornost završili su tako što mu je predsjednik UFC-a Dana White jednostavno odbrusio “postani popularniji”.

Drugi dvoboj u 2015. Stipe je trebao odraditi u Dublinu protiv uvijek opasnog Bena Rothwella. Nije to bio meč koji je Miočić htio, no izbora nije bilo. Nažalost, samo dva tjedna prije eventa Miočić je doživio ozljedu zbog koje je primoran otkazati borbu. Prvi put od kada se natječe u elitnoj promociji.

Njegov je nastup prolongiran za sam početak 2016., a došlo je i do promjene protivnika. Umjesto Rothwella, Dana White je Stipi namijenio puno logičnijeg protivnika – kandidata za izazivačku poziciju i bivšeg prvaka Andreija Arlovskog. Iako mu nije mjesto u ovom pregledu s obzirom da se radi već o 2016. valja spomenuti  veliku pobjedu Miočića u tom meču. Američkom Hrvatu je trebalo manje od minute da nokautira Bjelorusa i postane i službeno prvi izazivač u teškoj kategoriji.

MLADEN BRESTOVAC

Naš najbolji kick boksač Mladen Brestovac imao je tešku godinu u kojoj je upisao jednu pobjedu, a zatim je doživio prvi poraz od 2012. i to ponovno u režiji istog čovjeka. Tim porazom je izgubio priliku postati svjetski izazivač i suoči se s Gloryjevim prvakom. Osim te prilike, u idućem nastupu je pokraden od strane sudaca, pa je tako izgubio i titulu koju je stekao prošle godine u Francuskoj.

Prvi susret godine odradio je u travnju na FFC 18 priredbi u Ljubljani. Protivnik mu je bio tamnoputi Nizozemac Colin George. Već nakon 20 sekundi, Brestovac je Georga pogodio “kickom” koji mu je slomio ruku i borba je gotova. Brz i uvjerljiv finiš bio je dobar način da otvori godinu, no zatim će uslijediti poraz u puno težem i važnijem meču.

Gloryev turnir

Prvi poraz godine Brestovac je doživio u ujedno i najvažnijoj borbi, onoj koja mu je mogla osigurati napad na prestižnu Gloryjevu titulu. Najveća svjetska kick boksing promocija najavila je za listopad teškaški turnir četvorice u Denveru. Pobjednik turnira automatski bi zauzeo izazivačku poziciju i osigurao nastup protiv prvaka Rico Verhoevena. Brestovac je na turniru bio uparen s najtežim od trojice preostalih sudionika, Benjaminom Adegbuyjem. S time u vidu, ova borba je za našeg borca bila finale prije finala. Na drugom kraju ždrijeba našli su se Jahfarr Wilnis kojeg je Brestovac već porazio na priredbi u Zagrebu i Australac Ben Edwards.

Adegbuy je Brestovcu poznato lice, naime, on je posljednji čovijek koji ga je porazio, još tamo u 2012. Novi susret bio je poravni ispit i prilika da Brestovac pokaže napred koji je u međuvremenu ostvario. No, Rumunj se još jednom pokazao kao preveliki zalogaj za našeg boraca. “Scorpion Sting” nije imao riješenja za Adegbuyev stil i taktiku te je poražen prekidom u trećoj rundi. Adegbuy je tako još jednom presudio i zaustavio Hrvatov niz od 12 pobjeda.

Gubitak titule u Marseillu

No razočarani Brestovac nije imao puno vremena za tugovanje jer već za mjesec dana ga je čekala prva obrana Nuit Des Champions titule koju je osvojio godinu dana ranije u Marseillu. Na istom mjestu ovoga puta ga je čekao francuski boksač Fabrice Aurieng. Brestovac je kroz meč dominirao, a u četvrtoj rundi čak dvaput dolazi do rušenja. Međutim, nakon pet rundi borba završava kontroverznom sudačkom odlukom i slavljem domaćeg borca. Brestovac je kasnije putem drušvenih mreža komentirao nevjerojatnu odluku uputivši organizatoru turnira satiričnu poruku “Nisam znao da moram nokautirati protivnika kako bih pobijedio.” Nakon toga je također izrazio želju za revanšem, ali ne u Francuskoj već u okrilju FFC-a.

Hoće li Brestovac dobiti priliku ispraviti nepravdu tek ćemo vidjeti. S obzirom da je sada na dva uzastopna poraza, povratak na pobjedničke staze svakako je prioritet za 2016. godinu. Također, Brestovac je unatoč porazu u Denveru trenutno rangiran na trećem mjestu Gloryjeve ljestvice teškaša i možemo pretpostaviti da će ga u bliskoj budućnosti čekati nove prilike da dođe do naslovne borbe, a ovu godinu bi bilo najbolje da jednostavno zaboravi.

GORAN RELJIĆ

Bivši UFC-ovac Goran Reljić imao je zanimljivu godinu. U prvoj borbi 2015. okitio se naslovom poznate europske KSW promocije čime je napravio značajan korak za povratak u najjaču svjetsku organizaciju. Zatim je u Londonu doživio težak poraz, a samim time i je izgubio nedavno stečenu titulu. Na kraju godine je neuspješno nastupio na eventu japasnke promocije Rizin spojivši dva poraza nokautom u nizu.

Osvajanje i gubitak KSW pojasa

Nakon neuspješne UFC epizode Zadranin je posljednih godina dom pronašao ponajviše u poljskoj KSW promociji. Tako je uživajući niz od tri pobjede dobio priliku boriti se za pojas sa Attilom Veghom u svibnju. Reljić je protiv Slovaka slavio sudačkom odlukom i okrunio se titulom respektabilne europske promocije. Bio je to veliki uspjeh i potrebni korak za Reljićev priželjkivani povratak u UFC.

Ali onda je na samom kraju listopada uslijedila prva obrana titule i težak poraz u revanšu s Tomaszom Narkunom. Poljak, inače Reljićev posljednji protivnik prije naslovne borbe, osvetio mu se u londonskoj Wembley Areni nokautiravši ga već u prvoj rundi. Težak poraz i gubitak titule nisu izgledali dobro za Hrvata, no uslijedio je novi preokret.

Prelazak u Rizin i borba s Nemkovom

Prije borbe za naslov u KSW-u, Reljić je izjavi da ima osjećaj “kao da je stari Pride opet oživio”, a upravo to se na kraju i dogodilo. Bivši vlasnik Pridea, Sakakibara, pokrenuo je novu promociju, Rizin Fighting Federation. Osim što je za prvi novogodišnji event osigurao nastup legendarnog Fedora Emelianenka, Japanac je u sklopu priredbe najavio teškaški turnir osmorice na kojem nastupa i Bellatorova zvijezda King Mo Lawal.

Ono što je za nas ovdje bitno je to da je Reljić bio dio priredbe i tako postao jedan od sudionika turnira do 100 kilograma. Nažalost, umjesto povratka pobjedama, za  “Ghosta” je posljednjih dana 2015. uslijedilo novo razočarenje. Poražen je već u četvrtfinalu, odnosno svom prvom nastupu na turniru od Fedorovog učenika, Vadima Nemkova. Nakon oprezniijeg otvaranja Nemkov pogađa desnicom i stiže do najveće pobjede u karijeri. Reljić je tako propustio priliku da se sastane s “King Moom” u finalu te je s dva poraza u nizu nokautima zaključio 2015.

IGOR POKRAJAC

Igor Pokrajac se u 2015. godini konačno vratio među pobjednike nakon serije od čak četiri poraza u UFC-u. Nisu to pobjede nad borcima svjetske klase s kakvima je imao posla posljednjih godina, ali jako su bitne za njegovu psihu i duh s obzirom da se nada ponovnom povratku u famozni oktogon.

Dolazak u FFC

Pokrajac je svoj europski dom pronašao u domaćem Final Fight Championshipu. Prvu borbu odradio je  protiv Archontisa Taxiarchisa u travnju na FFC 18 priredbi u Ljubljani. Bio je to ujedno i njegov debi u teškoj karijeri čime je najavio da planira nastupati u obje kategorije. Ipak, u idućoj borbi se vratio u polutešku i svladao Rudolfa Pavlina u Budvi. Godinu je zatvorio još jednim uspješnim prekidom u glavnoj borbi večeri na FFC-u 20 u Zagrebu. Bio je to povratak Pokrajca pred domaću publiku nakon mnogo godina, a samim time i velika čast i zadovoljstvo.

Najave napada na Staringov pojas

Pošto je potvrdio neupitni kvalitet na regionalnoj sceni, Pokrajac je najavio napad na jednu od FFC-ovih titula. Odlučio se za teškaški pojas i u Rijeci  je izazvao nizozemskog veterana Diona Staringa, samo nekoliko trenutaka nakon što je ovaj obranio titulu. Staring je prihvatio izazov i u 2016. možemo očekivati odličnu bitku dvaju iskusnih boraca svjetske klase.

FILIP HRGOVIĆ I HRVOJE SEP

Veliki je uspjeh ove godine ostvario naš najbolji amaterski boksač Filip Hrgović. Osim što je bio proglašen svjetskim boksačem mjeseca ožujka, dostigao je na treće mjesto AIBA-ine ljestvice super teškaša, dobio nagradu Franjo Bućar za doprinos hrvatskom sportu, a grad Zagreb mu je dodijelio nagradu za najboljeg sportaša godine. No takva priznanja proizlaze ponajprije iz njegovih odličnih rezultata.

Najveći uspjeh ove godine Hrgović je postigao tako što je osvojio zlato na Europskom prvenstvu. Hrgović je time postao prvi Hrvat kojem je to pošlo za rukom još od Mate Parlova prije 42. godine. Nije ni za baciti bronca koju je osvojio naš drugi odlični boksač, Hrvoje Sep. Nažalost, obojica su doživjeli razočaranje na Svjetskom prvenstvu u Dohi gdje nisu uspjeli proći četvrtfinalne mečeve. Bez obzira na to, dobra je vijest što su obojica osigurali nastup na Olimpijskim igrama, tako da ćemo ih iduće godine gledati u Riu de Janeiru.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI