Pregled neponovljive Cro Copove karijere (1. dio): "Desna noga bolnica, lijeva groblje"

Vijesti iz regijeIZDVOJENA VIJEST 10.11.2015 11:03h Autor:

Mirko Filipović

Stigao je kraj jedne velike karijere. Mirko "Cro Cop" Filipović odlučio je otkazati meč u Seulu protiv Anthonyja Hamiltona, koji se trebao odražati za manje od tri tjedna. U karijeri se borio s onima najvećima, ali i s brojnim ozljedama zbog kojih je bio na devet operacija. Upravo je nova ozljeda razlog povlačenja i završetka karijere.

> Pregled neponovljive Cro Copove karijere (2. dio) K-1 WGP pojas u Zagrebu i osveta protiv Gonzage!
> Šok: Cro Cop odlazi u mirovinu!

 

"Desna noga bolnica, lijeva noga groblje." Bila je to rečenica koju je Mirko Filipović jednom prilikom izgovorio i koja je zorno opisivala što je bila najveća prijetna njegovim pritvnicima. Lijevi high-kick bio je Cro Copov zaštitni znak kojeg su se pribojavali svi koji su s njim ulazili u borbu i nakon kojeg su mnogi padali. Cro Cop je ostavio neizbrisiv trag u borilačkom svijetu i bio je borac zbog kojeg su mnogi u cijeloj regiji zavoljeli borilačke sportove i pokušali krenuti njegovim putem. Tijekom karijere borio se s najvećima. Bilo u kick boksu ili slobodnoj borbi, od K-1 preko PRIDE-a do UFC-a. Iako je pred sobom imao još dvije borbe u UFC-u tijelo više nije izdržalo te je došlo vrijeme za kraj velike karijere.

K-1 dani

Iako je svjetsku slavu stekao kroz K-1 i slobodnu borbu Mirko Filipović je na počecima karijere bio i vrlo uspješan amaterski boksač. Bio je sudionik Svjetskog boksačkog prvenstva, za Hrvatsku je na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. osvojio brončanu medalju. U to je vrijeme već pokazivao i svoju kvalitetu u kick boksu. U prvom meču na K-1 1996. slavio je protiv Jeromea Le Bannera koji je godinu dana ranije bio finalist Grand Prixa. Nakon toga zaustavio ga je Ernesto Hoost, ali već je tada bilo jasno da bi Filipović mogao u budućnosti igrati veliku ulogu u K-1. Doduše, vratio se tek nakon tri godine kad je iznenadio cijeli svijet i porazio Mikea Bernarda u jednom od najboljih K-1 mečeva do tada. Bio je bolji i od japanske zvijezde Musashija te potom kraj borbe nije dočekao niti Sam Greco. U prvom K-1 Grand Prix finalu na suprotnoj strani čekao ga je Ernesto Hoost koji ga je zaustavio na putu do naslova. Međutim, u tom je meču nastupio sa slomljenim rebrom iz prijašnjih borbi.

Uspješna K-1 karijera se nastavila i Cro Cop je ulazio u ring s onima najvećima. Pobjeđivao je Petera Aertsa, Marka Hunta, Remyja Bonjaskog, a postao je prvi čovjek koji je nokautira Bob Sappa. Bio je u finalu K-1 WGP-a i 2000. godine, ali i tada nije uspio doći do naslova najboljeg kojeg je čekao sve do 2012. i završnice koja održana u zagrebačkoj Areni.

Odlazak u PRIDE

Paralelno s K-1 karijerom Cro Cop je počeo graditi karijeru i u slobodnoj borbi. U prvom meču bio je uspješniji od Fujite. Bilo je to u Japanu gdje je sljedećih godina Cro Cop stekao svjetsku slavu. Zbog onoga što je pokazivao tijekom borbi japanski ljubitelji MMA-ja su ga obožavali. Najbolji dani PRIDE-a ostat će posebno poglavlje u karijeri Mirka Filipovića. High-kick tada je postao njegov zaštitni znak. Prva prilika da dođe do nalova PRIDE prvaka dogodila se 2003. kad se borio s Antoniom Rodrigom Nogueirom. Cro Cop nije uspio i "submissionom" u drugoj rundi Minotaur je postao prvak.  Mirko je nakon toga angažirao Fabricija Werduma, bivšeg svjetskog jiu-jitsu prvaka, kao trenera kako bi unaprijedio borbu u parteru. Počele su se redati pobjede i Cro Cop je od PRIDE-a stalno tražio novu priliku i borbu za naslov protiv Fedora Emelianenka koja se na kraju dogodila krajem kolovoza 2005. Nakon tri runde izgubio je jednoglasnom odlukom sudaca, a Fedor je tada izjavio da mu je Mirko bio do tog trenutka najteži protivnik u karijeri. Tada je ova borba proglašena i najboljom MMA borbom svih vremena.

Pride Open-Weight Grand Prix prvak

Ipak, 2006. došao je do pojasa najboljeg na PRIDE OPEN WEIGHT turniru. Na putu do naslova u prvoj borbi protivnik mu je bio Ikuhisa Minowa, profesionalni hrvač i majstor mnogih borilačkih vještina. Nakon minutu i 10 sekundi Mirko je završio taj meč. Potom je na red došao osvajač zlata na Olimpijskim igrama Hidehiko Yoshida koji nije izdržao low kickove. U polufinalu na suprotnoj strani čekao je Wanderlei Silva kojeg je Cro Cop nokautirao svojim legendarnim high kickom tijekom prve runde. U finalu ga je čekao stari znanac Josh Barnett kojeg je dotad već dva puta pobjeđivao. Ništa se nije promijenilo niti ovog puta. Sve je bilo gotovo nakon što mu je Mirko slomio orbitalnu kost. Cro Cop je tako postao PRIDE prvak na svoj 32. rođendan, a nakon borbe je izjavio kako se više ne bi borio da kojim slučajem nije osvojio turnir.

Odlazak u UFC

Nakon što je ostvario ono što je želio nije preostalo ništa drugo nego otići u UFC. Debitirao je pobjedom protiv Eddieja Sancheza, ali onda su uslijedila dva poraza od Gonzage i Konga. Bila su to prva dva uzastopna poraza Cro Copa u karijeri te se nakratko vratio u japansko okruženje i novu japansku organizaciju DREAM FC. Najbolji nastup za UFC je vjerojatno imao protiv Pata Barryja, a uz njega je svladao i Mustaphu Al Turka i Anthonyja Perosha. Otkaza su ga koštala tri poraza prekidom od Mira, Schauba i Nelsona. Ukupni UFC omjer mu se zaustavio na četiri pobjede i šest poraza. Cro Cop je posljednju borbu u UFC-u imao 2011. kad je poražen od Roya Nelsona. Iako se špekuliralo o prekidu karijere, Filipović se vratio i krenuo u novu priču u svojoj karijeri.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI