Šok: Cro Cop odlazi u mirovinu!

Vijesti iz regijeIZDVOJENA VIJEST 10.11.2015 14:11h Autor:

Mirko Filipović

Jedan od najvećih sportaša u hrvatskoj povijesti i jedno od najvećih borilačkih imena općenito u svijetu, Mirko Cro Cop Filipović je noćas na svom službenom Facebooku najavio konačni odlazak u mirovinu.

Razlog je ozljeda ramena koju je otkrio prije nekoliko dana baš u ekskluzivnom intervjuu za Fight Site. Iako je rekao da je uspio sanirati neugodnu ozljedu te da će nastupiti u Seulu protiv Anthonyja Hamiltona, čini se da se problem vratio. Samo dva i pol tjedna prije zakazanog ulaska u oktogon, Filipović je prelomio i odlučio reći konačno zbogom.

Pročitajte njegovu objavu na službenom Facebooku.

‘Dragi prijatelji, morao sam na žalost otkazati borbu u Seulu. Već u početku priprema ozlijedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podići. Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine, i svakodnevnim terapijama, i injekcijama krvne plazme, i raznim koktelima lijekova, ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od 2 do 3 tjedna, a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema. Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišića je puknuo, rame je puno tekućine, velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju.

To mi ne treba, pogotovo u mojim godinama. Cijelo ljeto sam proveo putujući u München na terapije kod jednog čuvenog liječnika radi kronične upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izluđuje. U Vinkovce kad idem moram 2 puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me užasno bole u sjedećem položaju, koljeno desno koje je 4 puta operirano isto. I sad još rame, leđa da ne spominjem. Kad god idem na magnet bez obzira radi čega i što snimam, nalaz počinje sa ‘degenerativne promjene’, ali to je cijena koja se mora platiti. Ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje, materijalne stvari, a za muku, bol, krv i suze nitko ne pita niti ih zanima. Ali to je tako u životu.

Sad je dva ujutro, a ja zaspati ne mogu, prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima. I svjestan sam da sam došao do kraja svog borilačkog puta. Ali treniranje pod bolovima više ne želim. Tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga, skupio 9 operacija, tijelo je postalo sklono ozljedama, nakon svakog treninga stavljam led na koljeno operirano jer se napuni tekućinom, terapije dva puta tjedno. Iduća borba bi mi bila 80. profesionalna, a to je jako puno. Pogotovo u toj konkurenciji. K-1, Pride, IGF, UFC.

Najveći problem će mi biti adaptacija na ‘civilni’ život. Bez 2 treninga dnevno i vječnih putovanja po svijetu, što mi i neće tako teško pasti. Trenirat ću dok sam živ jer to je moj život, ali ne takvim tempom i to me na neki način raduje. Ovo nije neka trenutna odluka jer sam nesretan radi svega toga, već moja konačna odluka. I to je najbolje za mene. Prije ili kasnije dođe vrijeme kada čovjek mora i na zdravlje svoje misliti. Imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam, vjerujem, dubok trag u borilačkom sportu, u slobodnoj borbi i u K-1 i nemam za čim žaliti. Hvala svima koji su me pratili i podržavali, a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja. Pozdrav!’

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI