Žene borci (1): Lucija Bilobrk – Tek joj je 19, a već hara svjetskom seniorskom konkurencijom!

Vijesti iz regijeIZDVOJENA VIJEST 12.07.2018 18:53h Autor:

Lucija Bilobrk

Donosimo vam našu novu rubriku četvrtkom. U pitanju je rubrika “Žene borci” u kojoj ćemo svaki tjedan predstaviti jednu djevojku/ženu koja nastupa u jednom ili više borilačkih sportova, a danas krećemo s Lucijom Bilobrk, 19-godišnjom svjetskom WAKO i europskom muay thai prvakinjom iz Splita.

Škola i fakultet, izlasci, dečki, čitanje, gledanje filmova i televizije… Tako izgleda najčešći opis života djevojaka koje žive u Hrvatskoj, a imaju 19 godina. Ne kažemo da se i Lucija Bilobrk ne prepoznaje u većini tih karakteristika, ali pokraj svega toga ona je predana sportašica koja je već ostvarila rezultate na svjetskoj razini. A seniorka je tek godinu dana.

Trenira u splitskom kickboxing/muay thai klubu PitBullu, koji joj je na neki način drugi dom. Otkako je prvi put ušla u dvoranu, teško ju je odvojiti od nje, no tko je zapravo Lucija i je li u pitanju jedna jednostavna talentirana djevojka, najbolje nam je opisala ona sama odgovorima na pitanja koja su nas zanimala.

Pozdrav Lucija, naše će čitatelje vjerojatno u početku zanimati kada i kako to da si se uopće krenula baviti borilačkim sportom i koji je zapravo bio tvoj prvi doticaj s time i prije nego si došla u dvoranu?

“Ovim sportom sam se počela baviti sasvim slučajno tako što sam trenirala u teretani kako bih skinula višak kilograma, a u međuvremenu sam gledala sestru kako trenira. Ponudili su mi da odradim nekoliko treninga i tako je sve krenulo, onda su došla prva natjecanja, upoznavanje prijatelja i jednostavno se dogodila ljubav. Isto tako, otac mi se bavio borilačkim sportovima i uvijek smo pratili mečeve na televiziji i na raznim priredbama. Uskoro će biti osam godina kako treniram.”

Koji ti je bio prvi veći uspjeh te koje bi izdvojila od svih trofeja osvojenih nakon toga?

“Prvi veći uspjeh bio mi je ulazak u reprezentaciju 2013 godine, kad sam postala europska kadetska prvakinja u light contactu. Nakon toga su uslijedila razna europska i svjetska prvenstva, a posebno bih izdvojila Budimpeštu 2017 godine, gdje sam postala svjetska seniorska prvakinja u K-1 disciplini te ovogodišnje muay thai europsko prvenstvo, gdje sam također postala prvakinja.”

Koga bi navela kao nekoga tko je najviše utjecao na tebe ovako izravno, a koga bi navela kao nekog uzora u svijetu sporta?

“Najveći utjecaj imaju Bog, obitelj, treneri i prijatelji.Baš ta skupina gura me da idem u nemoguće, ne daju mi da padnem i vesele se mom uspjehu. Sa mnom su u porazima i pobjedama, bez njih ne bih bila tu gdje sam sada.
U svijetu sporta mnoštvo je uspješnih ,ali nemam nikoga posebnog koga bih izdvojila. Moji prijatelji iz kluba su oni u kojima vidim uzore.”

Koliko često treniraš? Kako kombiniraš školovanje ili posao uz sport? Neki drugi hobiji, izlasci?

 “Uobičajene treninge odrađujem četiri do pet puta tjedno. U toku priprema za velika natjecanja treninzi se odrađuju dvaput dnevno. Po struci sam sanitarni tehničar i trenutno odrađujem staž. Nije baš lagano uskladiti posao i treninge, ali trudim se koliko mogu. Imam sreće što mi izlaze u susret onda kada je vrijeme za natjecanje. Vikendom se posvetim sebi pa iskoristim slobodno vrijeme najbolje što mogu.”

Vidiš li sport kao nešto u čemu namjeravaš dulje ostati i zapravo do koje razine profesionalnosti se vidiš u njemu?

“Uvijek kažem što Bog da. Moji ciljevi su takvi da idem na najbolje u onom što mi se ponudi, a olimpijada je ono o čemu za sada samo maštam. Malo je reći da volim ovaj sport i da se samo u njemu vidim, ali nikada ne znaš što nosi sutra.”

Koja ti natjecanja slijede u skorije vrijeme i s kakvim ambicijama odlaziš na njih?

“Čekaju me još dva europska prvenstva ove godine, na koja idem zahvaljujući tituli prvakinje države u različitim disciplinama. Cilj mi je obraniti naslov svjetske prvakinje u K-1 disciplini. Težim za uspjehom. Ne zadovoljavam se s onim što imam nego uvijek želim još.”

Jesi li razmišljala proširiti svoje vještine i možda krenuti na MMA, budući da je ženski MMA u ekspanziji i nešto od čega bi se moglo živjeti?

“Uvijek želim probati nešto novo i izazovno. U borilačkim vještinama još mi je preostao MMA kojeg također imam u planu iskušati, ali tek onda kada ne bude u blizini neko veliko natjecanje u kickboxingu i kada budem spremna. Želim se iskušati uz usavršavanje vještina naravno, ali moje srce je ipak uz stand up borbu.”

Kakvom bi ocijenila borilačku scenu u regiji, posebno u ženskoj konkurenciji? ima li neko ime koje bi posebno izdvojila?

“Ne želim izdvajati, no poznata su već imena poput Nives Radić i Helene Jurišić koje su na vrhu, ali u svijetu ovog sporta puno je kvalitetnih imena, kako s muške tako i sa ženske strane. Stariji borci guraju naprijed, dolaze novi i konkurencija je uvijek prisutna.”

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI