Odmah nakon završetka meča u Fight Campu, Alen Babić zatražio je okršaj s Filipom Hrgovićem. Po prvi put je uživo, na ovako velikoj sceni, pred svjetskom boksačkom javnosti prozvao svog nekadašnjeg timskog kolegu i sparing partnera. Tim putem prisjetio se Babić situacije od prije nekoliko mjeseci i njihovog susreta u restoranu. Rekao je kako mu je Hrgović tada napomenuo da ga nema zašto prozivati, a kao referencu mu je naveo Alenov ranking. Nakon što je ostvario pobjedu kojom je ušao u Top 100, Babić je pitao može li sad dobiti meč protiv "El Animala". Pa uistinu, može li?
OPAK MEČ, JOŠ OPAKIJA PROZIVKA
'Mogu li sad dobiti Hrgovića!?' Babić nakon pobjede uputio opaku prozivku!
Hrvatski boks na profesionalnoj razini nikad nije imao izraženi rivalitet pa tako niti neki međusobni meč na visokoj razini. Zapravo, to se nije događalo niti u bivšoj državi, osim na amaterskoj razini, gdje je rivalitet uvijek postojao. Na profesionalnoj su svi većinom gradili svoj put. Ovdje je u pitanju jedna malo kompleksnija priča o kojoj je već puno toga rečeno. Svakako vrijedi navesti kako su dva hrvatska teškaša nekad bili timski kolege i glavni sparing partneri. Konkurencija nisu bili. Naime, Babić je tijekom amaterske karijere nastupao u teškoj kategoriji, odnosno onoj do 91 kilogram, a Hrgović u kategoriji iznad spomenute težine, superteškoj. Posljednjih mjeseci, nakon određenih trzavica između Hrgovića i nekih osoba vezanih uz BK Leonardo, krenula su lagana podbadanja pa prepucavanja, a sve je kulminiralo nakon otvorene prozivke.
Iz komentara po društvenim mrežama može se zaključiti kako se veliki broj fanova podijelio između favoriziranja spomenutog dvojca, a i oni neutralni bi voljeli vidjeti taj meč. Meč koji bi bio velika hrvatska sportska priča i postoji jako puno onih koji bi od njega profitirali, najviše pobjednik te njegov tim. No, hrvatski sport bi svakako izgubio priliku usporedno pratiti dva neporažena teškaša. Pitanje je bi li taj meč, koji bi možda bio najpraćeniji meč u povijesti hrvatskog boksa, možda praćeniji i od Mavrovićevog napada na svjetsku titulu ili Drviševog osvajanja iste, sam po sebi bio vrijedan toga.
Smisao za isti bi trebalo pronaći i po pitanju promotora boksača. Već duže vremena u svjetskom je boksu gotovo nemoguće dogovoriti meč između dva potencijala, dva boksača koji lagano koračaju prema vrhu, posebno ako su isti neporaženi u dotadašnjoj karijeri. Rijetko koji promotor će u toj fazi, osim ako je siguran u trijumf svog boksača ili ako je nekim čudom glavna nagrada vrijedna rizika, svom boksaču dozvoliti riskantan ogled. U ovom slučaju bi puno riskantniji bio za onog bolje plasiranog, veće reputacije i onog u kojeg je do sada više uloženo. To je ovdje naravno Hrgović, budući da iza sebe već ima mašineriju bez koje vjerojatno ne bi tako brzo završio unutar svjetskih Top 20. I oni za njega traže meč protiv nekog bolje plasiranog boksača ili boksača koji bi bio veće ime te prilika za bezbolni nastavak napredovanja prema vrhu i ugovaranju meča za napad na isti. Hrgovića bi meč protiv Babića mogao zanimati ako bi on procijenio da mu isti ne predstavlja opasnost te da može puno toga dobiti, prije svega na polju popularnosti. Filip opasnost od strane Babića može jako dobro procijeniti, iza sebe imaju dovoljno međusobno odrađenih rundi u ringu njihovog nekad zajedničkog kluba.
S Babićeve strane taj meč vjerojatno ne bi bilo teško dogovoriti. "Savage" ima puno više toga za dobiti. Uostalom, već samim prozivanjem dobio je pažnju medija koja mu je svakako potrebna. Od samog početka karijere on je bio spreman riskirati, ali i žrtvovati se više nego većina drugih. Radio je teške poslove da bi između spavanja i nove smjene mogao trenirati, a nekad je i odmah s posla dolazio u dvoranu. Isto tako, znao je da ima samo jednu priliku zadovoljiti Dilliana Whytea, a nakon što je izašao s njihovog prvog sparinga, život mu se krenuo mijenjati. Nakon pobjede protiv Wintersa promijenit će se još više. Babića čeka dobar idući meč, no gotovo je sigurno kako to ipak neće biti protiv Filipa Hrgovića.
Zašto je to tako, velikim je dijelom već navedeno u gornjem dijelu teksta. Njihove karijere grade se paralelno i svaki napreduje svojim putem. Da se pita samo njih, vjerojatno bi obojica do sada mnoge stvari odradili drugačije, posebno Hrgović kojem promotori paze na svaki detalj. Uostalom, sportaše je najlakše motivirati kad ih netko izazove i kaže da nešto ne mogu ostvariti. Zbog toga su tu ljudi kojima je posao takve odluke donositi za njih. Na papir bi se moralo staviti sve pluseve i minuse eventualnog ugovaranja te bi tu računica vjerojatno bila jasna. Osim toga, borce iz istih država, osim ako nije riječ o boksačkim silama poput SAD-a ili Velike Britanije, se na višoj razini gotovo nikad ne uparuje međusobno. Hrvatska, gdje bi meč bio prava bomba, je zanemarivo tržište u odnosu na globalno, gdje za obojicu postoje ozbiljni planovi promotora. I ono najvažnije, Eddie Hearn kod obojice te Sauerland ili Dillian Whyte kod svojih boksača, bi ostali bez čovjeka nulom u rubrici poraza. A u boksu ta nula znači više nego u bilo kojem drugom individualnom sportu.
Da, meč Filipa Hrgovića i Alena Babića bi na domaćem sportskom nebu bio veliki hit. No, isti se još neko vrijeme neće ugovoriti. Ako se rivalitet nastavi do dana kad obojica, čemu se svi nadamo, budu dio svjetskog vrha ili svjetskih TOP 20, možda onda to i vidimo. U ovom aktualnom slučaju, jako teško, što naravno nikome ne brani da se rivalitet, barem putem medija i svih današnjih bogatstava interneta, nastavi.
