Jon Jones je najveći svih vremena - istinita izjava koja ostavlja gorak okus u ustima

Jon "Bones" Jones. Ime koje izaziva strahopoštovanje, divljenje, ali i sumnju te određeno nepovjerenje.

U povijesti mješovitih borilačkih vještina teško je pronaći ime koje je ostavilo dublji trag u oktogonu – međutim, i više kontroverzi izvan njega. Jones je za mnoge najveći borac koji je ikad kročio u UFC-ov kavez, ali njegovo nasljeđe dolazi s neizbrisivim mrljama. Njegova karijera je simfonija genijalnosti i autodestrukcije, pobjede i sramote, veličine i promašaja.

Uspon mladog borilačkog genijalca

Jon Jones je rođen 19. srpnja 1987. u Rochesteru, New York. Dolazi iz atletski nastrojene obitelji – njegov stariji brat Arthur i mlađi brat Chandler bili su profesionalni igrači američkog nogometa, natječući se u NFL-u. Jones je svoj put započeo u hrvanju, gdje je već rano pokazivao izniman talent. Osvojio je državno prvenstvo u srednjoj školi, a kasnije nastavio borilački put kroz amaterski MMA, gdje je brzo postao zapažen.

Prije dolaska u UFC, Jones je ostvario impresivan omjer od 6-0, pobjeđujući sve protivnike prekidom. Njegov neortodoksni stil borbe, dug raspon ruku, kreativna upotreba laktova i smirenost u kavezu odmah su ga izdvojili kao posebnog.

U UFC je ušao 2008. kao zamjena na ‘‘short notice‘‘, i odmah je pokazao nevjerojatni potencijal. Svoj debi za svjetski najpoznatiju MMA promociju imao je s 21 godinom na UFC 87 priredbi protiv Andrea Gusmaa kojeg je svladao uvjerljivom jednoglasnom sudačkom odlukom.

Njegove dominantne izvedbe protiv Stephana Bonnara, Jakea O‘Briena, Matta Hamilla (od kojeg je izgubio diskvalifikacijom, što mu je jedini ‘‘poraz‘‘ u karijeri), Brandona Vere, Vladimira Matyushenka i Ryana Badera osigurale su mu prvu priliku za osvajanje titule UFC prvaka.

Najmlađi UFC prvak i dominacija

Godine 2011., s 23 godine, Jon Jones je tehnički nokautirao Mauricija "Shoguna" Ruu i postao najmlađi UFC prvak u povijesti. Taj trenutak označio je početak jedne od najdominantnijih vladavina u povijesti borilačkog sporta. Slijedile su pobjede protiv elitnih boraca: Quinton "Rampage" Jackson, Lyoto Machida, Rashad Evans, Vitor Belfort, Daniel Cormier, Alexander Gustafsson... Lista je nevjerojatna.

Jones je postao sinonim za nepobjedivost. Njegov borilački IQ, raznolikost napada i obrane, te sposobnost prilagodbe protivniku učinili su ga nerješivom zagonetkom. Ukupno je imao čak 16 (17 ako računamo i jednu poništenu borbu) borbi za naslov, najviše u povijesti UFC-a, i svaki put izlazio je kao pobjednik.

Padovi izvan kaveza

No, kako je njegova karijera rasla, tako su se i sjene počele nadvijati nad njegovim imenom. Već 2012. imao je prvi ozbiljan incident kada je pijan udario autom u stup u New Yorku, ali to je bio tek početak.

Jones je nanizao i brojne druge probleme: posjedovanje kokaina, sukobi s policijom, optužbe za nasilje nad ženama, incidenti u noćnim klubovima... Njegovo ponašanje izvan borilišta konstantno je rušilo ono što je stvarao u oktogonu. I dok je mnogima bio junak, drugi su ga počeli smatrati simbolom neodgovornosti i lošim uzorom za mlade sportaše.

Tek trebamo doći do njegovog najgoreg incidenta, slučaja koji je zgrozio javnost i UFC, a kojeg su mnogi, i to opravdano, obilježili pravim kukavičlukom...

Žestoko rivalstvo s Danielom Cormierom – priča o mržnji i propaloj pomirbi

Jedan od najpoznatijih i najosobnijih sukoba u povijesti UFC-a bio je onaj između Jonesa i Cormiera, rivalstvo koje je nadilazilo sport i često prelazilo granice dostojanstva. Dva borca s različitim osobnostima, pristupom i moralnim kodeksima – jedan s brojnim skandalima, a drugi uzorni sportaš s olimpijskim pedigreom.

Sve je započelo 2014. godine kada je Jones već bio etablirani prvak, a Cormier bivši olimpijski hrvač koji se probijao kroz polutešku kategoriju. Njihov prvi susret izvan kaveza – tijekom sučeljavanja na medijskoj konferenciji – završio je fizičkim obračunom uživo pred kamerama. Sukob je eksplodirao.

U siječnju 2015. odradili su svoju prvu borbu na UFC-u 182. Iako je ‘‘DC‘‘ imao svojih trenutaka, Jones je jasno pobijedio i slavio jednoglasnom odlukom sudaca. No umjesto pomirbe nakon borbe, sukob je samo produbljen. Postalo je svima jasno da njihov međusobni prezir nije bio samo gluma – bila je to stvarna, gotovo osobna mržnja.

Ubrzo nakon te borbe, Jones se ponovno suočio s ozbiljnim zakonskim problemima. U travnju 2015., izazvao je prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđena trudnica. Umjesto da ostane na mjestu nesreće i pomogne unesrećenoj, pobjegao je – kasnije su pronađeni tragovi marihuane i veća količina gotovine u njegovom automobilu. UFC mu je oduzeo titulu, a komisija ga suspendirala.

Cormier je tada preuzeo upražnjeni pojas i branio ga protiv vrhunskih protivnika, ali Jonesova sjena stalno je bila prisutna.

Njihov revanš odigrao se na UFC-u 214, u srpnju 2017. godine. Jones je spektakularno pogodio Cormiera ‘‘high kickom‘‘, a zatim ga završio udarcima na tlu.

Uslijedilo je Jonesovo emotivno obraćanje pred novinarima. U suzama je rekao da je prošao "mračna vremena" i da je u jednom trenutku mislio da se možda nikada neće vratiti u oktogon.

U pomirljivom tonu prema Cormieru pohvalio ga je kao “velikog čovjeka, oca i sportaša” i rekao da ga poštuje, što je bio veliki kontrast u odnosu na godine međusobne mržnje.

Činilo se da je sve izglađeno, ali bajka nije potrajala.

Samo nekoliko tjedana kasnije stigao je hladan tuš – Jon Jones je pao na doping testu. Otkriven je trag anaboličkog steroida turinabola. Pobjeda nad Cormierom je preinačena u "no contest", a Cormieru je vraćen pojas. Rivalstvo je još jednom dobilo gorak epilog.

Iako se kasnije pričalo o trećem meču, on nikada nije realiziran, a njihov odnos ostao je trajno narušen.

Tri oduzimanja titule

Samo da sve jasno i kronološki razložimo jer su oduzimanja titule u Jonesovoj karijeri česta pojava i ponekad zbunjujuća. Evo preciznog pregleda:

Prvo oduzimanje titule bilo je u travnju 2015. zbog spomenute prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena trudnica i bijega s mjesta događaja. UFC mu oduzima titulu prvaka u poluteškoj kategoriji i to je prvi put u povijesti da UFC oduzima pojas zbog izvanborilačkog ponašanja.

Drugo oduzimanje titule... U travnju 2016. godine se Jones vratio nakon suspenzije i borio se protiv Ovincea Saint Preuxa. Cormier se tada trebao boriti, ali se ozlijedio, pa su se OSP i Jones borili za privremeni pojas. Jones pobjeđuje i postaje privremeni prvak, ne i službeni – Cormier još uvijek drži punopravni pojas.

Tri mjeseca kasnije trebao se održati revanš: Jones vs. Cormier II, za ujedinjenje pojasa. Tri dana prije borbe, Jones pada na doping testu (zabranjene supstance clomiphene i letrozole). UFC otkazuje borbu, Jones je suspendiran i gubi status privremenog prvaka, što je tehnički drugo oduzimanje titule. Cormier ostaje punopravni prvak.

Treće oduzimanje titule dogodilo se nakon spomenutog revanša s Cormierom 2017. godine kada su nađeni tragovi nedozvoljenog turinabola u Jonesovom organizmu. Borba je preinačena u ‘‘no contest, a Cormieru se vraća titula.

Povratak i nova vladavina u poluteškoj kategoriji

Unatoč svemu, Jones se uvijek vraćao.

Titula je 2018. godine bila službeno upražnjena od strane Cormiera – tadašnjeg prvaka u poluteškoj kategoriji – jer je ‘‘DC‘‘ odlučio zadržati titulu u teškoj kategoriji, gdje je iste godine pobijedio Stipu Miočića i postao UFC prvak u dvije kategorije.

Jones ponovno osvaja upražnjenu UFC-ovu titulu u poluteškoj kategoriji 29. prosinca 2018. godine, na eventu UFC 232, u drugoj borbi protiv Alexandera Gustafssona kojeg je pobijedio tehničkim nokautom u trećoj rundi.

Uslijedile su uzastopne obrane naslova u borbama protiv Anthonyja Smitha, Thiaga Santosa i Dominicka Reyesa. Meč protiv Reyesa bio je posljednja Jonesova borba u poluteškoj kategoriji, ali ostat će zapamćena i po nečemu drugom...

Na rubu poraza

Iako je Jonesov jedini službeni poraz od Matta Hamilla nakon diskvalifikacije zbog upotrebe tada nedozvoljenih ‘‘12-6‘‘ laktova, u toj borbi je dominirao i mnogi ne smatraju taj poraz ‘‘pravim porazom‘‘. No, kada je Jones za stvarno bio na rubu poraza?

U borbi protiv Vitora Belforta 2012. godine, Jones se izvukao iz vrlo opasnog ‘‘armbara‘‘, a sam Jones je rekao da ga je Rashad Evans umalo nokautirao nakon što ga je udario toliko jako da su mu ‘‘noge otkazale‘‘.

Ipak, vjerojatno je Reyes 2020. godine bio najbliži pobjedi protiv Jonesa. Iako su sudci nakon pet rundi bodovali meč 48-47, 48-47 i 49-46 u korist Jonesa, mnogi smatraju da je Reyes bio bolji u barem tri runde i da je zaslužio pobijediti. Vrlo tijesan meč.

Teška kategorija

Nakon pobjede nad Reyesom, Jones je napustio pojas poluteške kategorije s ciljem prelaska u tešku kategoriju. Skoro pune tri godine kasnije, nakon fizičke i mentalne transformacije, konačno se vratio – i to kako. U ožujku 2023. Jones je za samo dvije minute prisilio Ciryla Ganea na predaju, postavši UFC-ov prvak i u teškoj kategoriji. Time je potvrdio ono što su mnogi znali, da je tehnički superioran većini boraca koje je UFC ikada imao.

No, ni ovo poglavlje u teškoj kategoriji nije prošlo bez kontroverzi.

Izbjegavanje Aspinalla

U studenom 2023. Jones se trebao boriti protiv Stipe Miočića, ali se ozlijedio. UFC je u međuvremenu organizirao borbu za privremeni naslov između Toma Aspinalla i Sergeja Pavloviča. Aspinall je pobijedio brutalnim nokautom i postao privremeni prvak – što je otvorilo pitanje: kada ćemo vidjeti obračun punopravnog i privremenog prvaka?

Nažalost, Jones je otvoreno odbio borbu protiv Aspinalla, rekavši da ga ne zanima borba protiv "nekog tko je tek došao". Ta odluka naišla je na val kritika – kako fanova, tako i bivših boraca. Mnogi su smatrali da Jones ne želi riskirati poraz od mlađeg, bržeg i opasnog protivnika. Ta odluka, iako možda taktički opravdana, ostavila je gorak okus u ustima fanova. Jer najveći svih vremena bi trebao biti spreman na svaki izazov, a Jones je ovaj put izabrao sigurniji put.

U drugom pokušaju organiziranja borbe, borio se protiv Miočića na UFC-u 309 u studenom 2024. godine, što je sada, nakon službenog umirovljenja, postala njegova posljednja borba karijere. Zaustavio je Miočića tehničkim nokautom u trećoj rundi što je njegova prva i jedina obrana titule prvaka teške kategorije.

Zaključak

Jon Jones je bez sumnje jedan od najtalentiranijih i najdominantnijih boraca u povijesti MMA-a. Njegovi dosezi u oktogonu – najmlađi prvak, rekordan broj obrana naslova, osvajanje titule u dvije kategorije – teško će biti nadmašeni. Njegova borilačka genijalnost oduzimala je dah.

Ali njegovo naslijeđe neće biti čisto. Mrlje na njegovom karakteru, zakonski problemi, doping, bježanje od odgovornosti – i odbijanje meča protiv Aspinalla – sve to stavlja sjenu na njegovu veličinu.

Možemo, ili bolje rečeno moramo reći da Jon Jones jest najveći svih vremena, ali svakako s gorkim okusom u ustima.