Veliki intervju najboljeg hrvaskog profesionalnog boksača za Fight Site!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 05.10.2011 11:15h Autor:

Ante Bilić

Najbolji hrvatski profesionalni boksač, Ante “Baraba” Bilić (25 -2), 18. će studenog u njemačkom Cuxhavenu tražiti nastavak pobjedničkog niza u meču protiv odličnog Srbina Gearda Ajetovića.

Bit će to pravi test za splitskog boksača koji već neko vrijeme kuca na sami svjetski vrh. Ajetović je vrlo iskusan protivnik s preko 300 amaterskih i 24 profesionalne borbe u kojima je ubilježio odličan score od 18(9KO)-5-1.

Novom pobjedom Bilić bi dobio priliku za naslov europskog prvaka u WBO organizaciji i to najvjerojatnije u veljači iduće godine protiv aktualnog prvaka Rafaela Bejrana. Ukoliko bi prošao i tu veliku prepreku, Biliću se otvaraju vrata samog svjetskog vrha.

Splićanin je u velikom intervjuu za Fight Site otvoreno progovorio o svim problemima hrvatskog boksa, o meču s Ajetovićem i planovima za budućnost…

18. studenog u njemačkom Cuxhavenu boksaš protiv odličnog Srbina Gearda Ajetovića…

“Srbin Ajetović je do sada daleko najteži protivnik u mojoj karijeri. Čovjek je boksao u teškoj kategoriji i spustio se u moju, a susretao se sa zaista vrhunskim protivnicima kojima je pružio odličan otpor. Vjerujem da su šanse u ovom dvoboju podjednake i ukoliko želim pobijediti, trebam se dobro pripremiti, naporno trenirati i maksimalno potegnuti. Bit će 50-50.”

U slučaju pobjede, otvaraju ti se neka nova vrata?

“Ukoliko pobijedim Ajetovića, otvara mi se prilika da u veljači boksam protiv Dominikanca Rafaela Bejrana za europsku WBO titulu. To je plan, no naravno, svašta se u međuvremenu može izjaloviti.”

Pripreme za Ajetovića su već počele?

“U Splitu u KBK Ameno sam odradio bazični dio priprema sa svojom standardnom ekipom Veljkom Vetmom i Milivojem Bajićem. Nabio sam kondiciju i snagu, a sada putujem u Njemačku gdje ću imati otprilike tri tjedna napornih sparinga. Zadnji tjedan prije borbe obično odmaram i samo lagano treniram. Borba je zakazana za 18. studeni i potpuno sam fokusiran na taj meč.”

Proučio si Ajetovića. Što si vidio?

“Ajetović je snažan borac koji većinu vremena provodi u duplom decku i onda napada iz kontre. Tu je jako dobar i taj dio moram posebno pripaziti. Opasnost čine njegovi snažni krošei. Osim toga, smatram da ne bi trebalo biti nekih većih problema kada je u pitanju kondicija ili taktika.”

Može li se preživjeti od profesionalnog boksa u Hrvatskoj?

“Boks je prije bio na puno boljim i zdravijim nogama, sve je bilo drugačije. Borci su imali više motiva i ambicija, a država je gurala ovaj sport. Danas je boks na margini, a boksači u sjeni. Jednom riječju – jadno. Ako želiš uspjeti, onda moraš otići u inozemstvo i doslovce ići trbuhom za kruhom. U Hrvatskoj ne možeš platiti sportsku prehranu, gorivo, vitamine, opremu…”

Postoji li rješenje?

“Rješenje je pronalazak dobrog stranog menadžera koji iza sebe ima jake ljude što ti mogu osigurati mečeve. Ja sam najbolji hrvatski profesionalac, a televizija me ne želi pratiti. Dakako, s obzirom na uvjete i situaciju, ne pada mi na pamet nešto organizirati ovdje. Kod nas uspjevaju Ante Gotovac, Simona, ljudi na kokainu i klošari. Za sportaše na televiziji nema mjesta. Dok je takva situacija, ja uopće niti ne želim biti u istom eteru kao i taj ološ.”

Hoće li se nešto promijeniti u tom pravcu?

“Nemamo prave ljude koji bi gurnuli sport, a onda, naravno, i boks. Potrebni su stručnjaci za marketing koji bi mogli plasirati ovo kao proizvod, naći sponzore, vidjeti u svemu profit. U Hrvatskoj se sve svodi na provizije i veze. Ako želiš da ti se meč prikaže na nekoj od televizija, moraš potplatiti nekoga. Mi smo najgora nacija na svijetu.”

Zašto tako misliš?

“U Njemačkoj treniram s Ukrajincima, Turcima, Rusima, Poljacima… svi se drže zajedno i pomažu jedni drugima. Kada ste vidjeli da si Hrvati međusobno pomažu. Mi se niti ne poštujemo. Sramotna smo nacija i zbog toga sam tužan i razočaran.”

Kakva je situacija u regiji?

“Uzmimo primjer naših susjeda. Recimo Crnogoraca. Nakon određenog staža u boksu, njihovi sportaši dobiju sportsku mirovinu. Kod nas to ne postoji. Nema sponzora, nema stručnjaka, nema trenera. Jedini kvalitetan boksački trener u Hrvatskoj je Leonardo Pijetraj. Svi ostali pokraj njega se mogu sakriti. No, on je posebna priča jer bi on svoju majku prodao za 100 kuna. Ako misliš trenirati kod njega, onda moraš biti spreman na to da ćeš ostati bez svega.”

Kako gledaš na situaciju u amaterskom boksu i posao koji odrađuje HBS?

“Savez nam je smiješan, kao i ljudi koji ga vode i koji gledaju samo na svoju korist. Ljudi nemaju što jesti jer je država opljačkana do kože, a naši boksači nose majice ‘Kruljac heroj’. Zar sportaši ne bi trebali boks gledati kroz sport, a ne kroz politiku? Umjesto da idu za napretkom i boljitkom boksa, oni stavljaju generala na majicu. To je bolesno. Nažalost, država nam ne ide u dobrom smjeru. Moram naglasiti da nisu krivi naši reprezentativci, nego je kriv izbornik Pijetraj koji tu gleda svoju korist. Umjesto da se fokusiraju na Svjetsko prvenstvo i pokušaju osvojiti koju medalju, oni računaju materijalnu korist.”

Tko ti je uzor?

“Uzor mi je Oscar De La Hoya. Oduvijek sam cijenio tog boksača, kao sportaša i kao čovjeka. Mislim da je postigao sve što je mogao, a usput je napravio mnogo za promociju našeg sporta. Od hrvatskih boksača ne bih mogao nikoga izdvojiti.”

Vidiš li nekoga u budućnosti tko tek dolazi?

“Sljedećih pet godina teško. Ne vidim nikoga tko bi mogao uspjeti u profesionalnim vodama. Ja sam u ovome od 2002. i još uvijek se mučim. Stjepan Božić se godinama borio protiv vjetrenjača i nije uspio. Situacija je žalosna.”

Imali smo velike nade: Preskar, Mansour, sada Hrgović…

“Nažalost, uništio ih je Leonardo. Preskar je bio vrhunski boksač i još bolja osoba. Ostali smo u jako dobrim odnosima, a često se i danas čujemo. Bio je zaista veliki potencijal i šteta jer se ostavio boksa. Gledao sam Hrgovića i ne mogu reći da se ne radi o dobrom boksaču. Trenutačno je daleko najbolji u Hrvatskoj. Treba biti uporan, treba sve podrediti boksu i imati malo sreće. Nadam se da će uspjeti.”

Što je sa svjetskom teškaškom scenom koja je uvijek bila perjanica profi boksa?

“Tamo 1995. nisam spavao tri dana kada se Mike Tyson trebao boriti. Danas mi se braću Klično niti ne gleda. Mislim da sam ovime dovoljno rekao o njihovom boksu. Isto je bilo i sa Stipom Drvišem čiji vas mečevi uspavaju. Braća Kličko su doslovno uništili tešku diviziju sa svojim dosadnim stilom. Osim toga, namještaju si protivnike po volji i praktički drže u šaci cijeli svjetski profesionalni boks. Pogledajte samo posljednju obranu titule protiv Adameka. Poljak je bio 15 kila lakši i 15 centimetara niži od Klička. To je bilo smiješno za gledati. Žalosno je i to kako je propao američki boks.”

Zašto Mayweather jr. i Pacquiao ne žele u isti ring?

“Borba Mayweather vs. Pacquiao se neće dogoditi jer se Pacquiao sigurno neće podvrgnuti doping testu. Mislim da se boji poraza jer u tom dvoboju ne bi imao previše šanse. Iako je Manny sjajan boksač, Floyd je fizički veći, snažniji i viši. To puno znači u ovakvom meču. Gledao sam Pacquiao kako trenira i prosto je nevjerojatno kako izdržava takav tempo treninga.”

Spomenuo si doping. Ima li ga i koliko u profesionalnom boksu?

“Ja treniram u centru svjetskog boksa i stojim iza ove izjave: 99 posto boksača je dopingirano. Vrhunski sport ne postoji bez nedozvoljenih suplemenata. Jednostavno je nemoguće trenirati dva puta dnevno, izdržati sve te napore bez ‘pomoći’. Svi oni koji govore suprotno – lažu. Pogledajte slobodnu borbu. Tamo je situacija još teža jer runda traje po pet minuta. Nemoguće je fizički izdržati takav tempo.”

Zašto je MMA preuzeo primat od boksa?

“Meni je krivo zbog toga iako se to neupitno događa. Boks je teži i kompleksniji sport jer se radi o ljudskom šahu. Svog protivnika ne pokušavaš samo prebiti, nego ga pokušavaš nadmudriti, prevariti, taktički nadvisiti. U MMA-ju te netko može opaliti i nokautirati bez puno pripreme jer su rukavice male. Smatram da su ljudi koji vode boks gurnuli ovaj sport u krivom smjeru i tu je MMA našao svoj prostor.”

Kada će se nešto popraviti globalno u šakačkom sportu?

“Dalo bi se nešto popraviti kada bi ljudi iz federacija vodili glavnu riječ. No, to nije tako. Glavnu riječ vode oni koji imaju novac. Odličan primjer je teška divizija. Braća Kličko organiziraju sve: plate dvoranu, suce, takse, reklame, a na kraju i svog protivnika. Kakav bi to bio biznis kada bi na koncu izgubili? Naravno, to se neće dogoditi i zato biraju lagane protivnike. Svatko pametan odmah zna da Adamek nikako ne može pobijediti Vitalija, zna i on to sam. Samo je jako dobro plaćen za taj meč pa ga nije briga.”

Što ti je cilj u boksačkoj karijeri?

“Cilj mi je jednog dana postati svjetski boksački prvak. Treba strpljenja i puno rada. Sada sam fokusiran na Ajetovića, a ukoliko to prođe uspješno, onda na dvoboj u veljači. Boks je težak sport, mnogo toga se može izjaloviti. Ja ću nastaviti s napornim treninzima, žrtvovat ću se i dati sve od sebe. Trenirat ću samo u Njemačkoj jer, ako se vratiš u Hrvatsku, sve pada u vodu.”

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI