O boksačkoj karijeri "Nemilosrdnog" Raya Mercera, koji danas slavi svoj 59. rođendan, može se napisati knjiga. Već sam podatak da je rukavice prvi put navukao s 23 godine, a samo četiri godine kasnije osvojio je olimpijsko zlato, dovoljno je fascinantan i pojavljuje se želja da o njemu saznamo više. Imao je namjeru slijediti svog oca i posvetiti se vojnoj karijeri, a upravo tamo je i upoznao sport koji će mu kasnije obilježiti život. I to tako da u početku nije namjeravao ozbiljno baviti njime, iako je nakon samo nekoliko treninga odabran u olimpijski kamp za Seoul. Njegova ambicija bila je, nakon strogog odrastanja, a onda i strogog režima u svojoj vojnoj karijeri, zabavljati se te tek povremeno trenirati radi ostanka u formi. Nije imao namjeru pripremati se, nije imao ambiciju otići na Igre, no nakon što je 1988. godine otišao na nacionalno prvenstvo i postao američki prvak to je postala realnost. A onda je tamo došao do zlatnog odličja i to tako da je sva četiri protivnika nokautirao. Fascinantan podatak za amaterski boks.
Godinu nakon toga prešao je u profesionalce, a 1991. godine došao je do titule WBO svjetskog prvaka. Jednom ju je obranio nanijevši prvi poraz velikom i danas nažalost pokojnom Tommyju Morrisonu. Titulu je nakon toga napustio jer je odbio braniti ju protiv Michaela Moorera te je umjesto toga odabrao novac koji donosi meč protiv velikog Larryja Holmesa. Na svjetski vrh nije se uspio više vratiti, tek je 2002. godine napao još jednom titulu, no nije mogao preko Vladimira Klička. Boksačku karijeru završio je 2008. godine s 36 pobjeda, sedam poraza i jednim neodlučenim ishodom. Imao je u karijeri velike mečeve protiv velikih protivnika poput već spomenutog Holmesa te Lennoxa Lewisa, Evandera Holyfielda i Shannona Briggsa, no preko njih nije mogao. Tako je većinu karijere ostao boksač na rubu elite. No, naslov svjetskog prvaka nitko mu nije mogao obrisati.
2004. i 2005. godine imao je kickboxing pokušaje na K-1 priredbama, no Remy Bonjasky i Musashi su bile neprelazne prepreke. Izjavio je kako je to bila velika greške, budući da je dobio ogromne batine. Nakon toga uslijedila je njegova MMA avantura, koju ćemo ovdje ipak staviti u prvi plan. Započela je 2007. godine, kad je odradio ekshibicijsku borbu protiv Kimba Slicea na Cage Fury 5 priredbi. Poznati ulični borac uspio je vrlo brzo Mercera baciti na pod i završiti ga gušenjem nakon 72 sekunde njihove borbe. Mercer je nakon borbe izjavio kako je očekivao da će Kimbo protiv njega pokušati boksati. U tom trenutku vidio je da to nije za njega i MMA-u se nije vraćao dvije godine, kad je došao njegov prvi, a na kraju i jedini profesionalni nastup.
Bilo je u lipnju 2009. godine, priredba je bila Adrenaline III, a protivnik mu je bio ni manje ni više nego Tim Sylvia, u tom trenutku bivši dvostruki UFC prvak teške kategorije te borac koji u svojoj dotadašnjoj karijeri nije nokautiran. Posebna zanimljivost je u tome što se u početku dogovarao boksački meč, debi Sylvije u velikim rukavicama, no komisija nije dala dozvolu za taj ogled. Nakon toga je donesena odluka da će se borba održati u malim rukavicama. U prvom trenutku odmah se to činilo kao meč koji nema previše smisla, posebno ako se uzme u obzir prva Mercerova MMA epizoda. Osim toga, Ray je u trenutku tog meča imao punih 48 godina. Tek nešto više od godinu dana ranije, 33-godišnji Sylva posljednji put se borio za titulu UFC prvaka, a meč prije ovog borio se protiv Fedora Emelianenka. Prostim okom se vidjelo kako se fizički zapustio, a vaga je pokazala 140 kilograma. Niti Mercer nije bio bolji, on je došao s gomilom kilograma viška, ostavljajući dojam kako je došao uzeti novce i završiti s tim. Jednostavno, nije izgledao kao profesionalni sportaš, posebno jer je bio u godinama gdje je ipak potrebno uložiti malo dodatnog truda da bi se forma zadržala. Zaključak, izgledalo je ovo kao meč dva rekreativca, a ne kao susret zlatnog olimpijca, a kasnije i svjetskog prvaka protiv borca koji je samo tri godine ranije bio vlasnik UFC pojasa.
Borba je službeno trajala devet sekundi. Mercer je naciljao i pronašao rupu u Sylvijinoj obrani. Primio je jedan kick bivšeg UFC prvaka, a onda je pogodio udarac kojim je završio posao. Kroz grad je provukao desni kroše, a inače impresivna brada Tima Sylvije po prvi put je u potpunosti otkazala poslušnost. Mercer je odmah krenuo žestoko slaviti, kao da se još jednom vratio na svjetski vrh. Kad se realno pogleda, slavio je u meču organizacije upitne ozbiljnosti protiv zapuštenog borca koji je imao i veliki broj privatnih problema. No, opet ćemo se okrenuti samo onome što piše na papiru. Prema tome je profesionalna MMA karijera Raya Mercera trajala devet sekundi, a to mu je bilo dovoljno vremena za savladati dvostrukog UFC prvaka. Nakon toga se više nije vratio u MMA, ali niti u boks, iako je bilo pokušaja dogovaranja neke borbe. Ostao je Mercer tako upisan u povijesti i kao primjer boksača koji je uspio u MMA kavezu, uz MMA pravila, savladati elitnog MMA borca. Nešto što je godinu dana kasnije pokušao James Toney, no on protiv Randyja Couturea nije mogao napraviti apsolutno ništa.
Mercer danas živi u Sjevernoj Karolini, sretno je oženjen te ima četvero djece i jedno unuče. Njegov imetak procijenjen je na pola milijuna dolara. U slobodno vrijeme bavi se ribolovom te je redovni gost boksačkih priredbi u blizini svog doma. Osim toga je vrlo raspoložen za razgovor s medijima pa se tako prošle godine prisjetio svoje jedine profesionalne MMA borbe.
"Bilo je to sjajno iskustvo. On je bio mlad i arogantan, vjerojatno uvjeren da sam ja star i potrošen. Više mi je zadovoljstva stvorio taj nokaut nego većina pobjeda u mojoj karijeri", rekao je Ray, veliki sportaš za kojeg se nadamo kako će danas zadovoljan proslaviti svoj 59. rođendan.
