Gennady je rođen 8. travnja 1982. godine u Karagandiju, gradu od pola milijuna stanovnika, inače četvrtom gradu po veličini u Kazahstanu, površinom devetoj državi svijeta. U to vrijeme Kazahstan je i dalje bio dio Sovjetskog Saveza. Gennady i njegov brat blizanac Max rođeni su u skromnoj obitelji kazahstanskog rudara i njegove žene Korejke. Gennady i Max odrasli su pod velikim utjecajem dva starija brata, Sergeja i Vadima, koji su ih zapravo uveli u boks. Gennady je tamo pokazao poseban talent pa se i zadržao, a već kao dječak savladavao je nekoliko godina starije momke.
No, njegovo djetinjstvo prožele su dvije tragedije. 1990. godine Sergej i Vadim pristupili su vojsci, a samo par mjeseci kasnije došla je vijest kako je Vadim poginuo. Obitelj nije znala gdje niti kako, nisu znali gdje je bio stacioniran niti gdje se borio jer takva su bila pravila u sovjetskoj vojsci. Sahrana bez tijela teško je pala Gennadyju koji je svoju braću jednostavno obožavao. Druga tragedija dogodila se četiri godine kasnije, a priča je bila ista. Sergej je poginuo, a obitelj do danas nije saznala gdje i kako. Gennadyja i Maxa to je slomilo, no srećom je mladi Golovkin utjehu pronašao u boksu. Dolazio je u skromnu dvoranu koja nije imala puno toga, tek jedan ring za trening, desetak vreća i nekoliko improviziranih sprava za vježbanje. No, bilo mu je to dovoljno. Ono važnije bili su drugi boksači i prvi Gennadyjev trener koji je obožavao sve ih uparivati u gotovo prave mečeve. To je bio princip putem kojeg samo najjači opstaju i iz dvorane izlaze kao najbolje verzije sebe. Upravo to napravio je Gennady koji je brzo počeo osvajati domaće i internacionalne titule u svom uzrastu.
Seniorsku amatersku karijeru započeo je 2000. godine, nakon osvajanja juniorske titule svjetskog prvaka. U prve dvije godine osvojio je nekoliko izuzetno jakih turnira, da bi prvi veliki uspjeh ostvario 2002. godine, kad je uzeo zlato na Azijskim igrama. Uspjesi su se nastavili i iduće godine, tijekom koje je postao prvak svijeta. Na prvenstvu u Bangkoku u četvrtfinalu je nokautirao kasnijeg sjajnog seniora Luciana Butea, dok je u finalu bio bolji od Olega Maškina.
Gennady nakon osvajanja svjetskog naslova 2003. godine
2004. godinu otvorio je obranom titule azijskog prvaka, da bi se onda uputio na Olimpijske igre u Atenu s ciljem osvajanja zlata. Uspješno je prošao kroz tri meča, da bi se u finalu susreo sa srebrnim iz Sydneya, Gaydarbekom Gaydarbekovim iz Rusije. U meču prepunom akcije, Golovkin je poražen 28-18, osvojivši na kraju srebrno odličje. Amaterski je nastupao još godinu dana, nakon čega je s 23 godine odlučio krenuti u profesionalnu karijeru. Ukupno je odradio oko 350 amaterskih mečeva, a poražen je tek osam puta bez da ga je itko ijednom bacio u "nokdaun".
Finale OI u Ateni, Golovkin protiv Gaydarkbekova
Kao sjajan amater imao je nekoliko ponuda, a prihvatio je onu njemačkog UBP menadžmenta te je debitirao u svibnju 2006. godine. U tri godine odradio je 18 mečeva, od čega tek jedan nije bio u Njemačkoj. U svima je upisao pobjede, uz 15 prekida. Prvi veliki meč ugovorio u kolovozu 2010. godine, a početkom iste godine odveden je u SAD, na upoznavanje kod trenera Abela Sancheza. Njih dvojica dugo su razgovarali i gledali snimke, Sanchezu se svidjelo što je vidio. Gennadyjev menadžer rekao mu je da njegov boksač želi raditi s njim i da će se vratiti, no ovaj nije vjerovao, posebno nakon što mu se neko vrijeme nitko nije javljao. Rekao je da je primijetio kod Gennadyja puno stvari koje se ne mogu naučiti te da je on 90% spreman boksač, ali da mu on može donijeti onaj ostatak. Dva mjeseca je prošlo bez ikakvog kontakta, a onda je samo došao poziv Sanchezu da ode po Gennadyja na aerodrom. Trenirao je Golovkin nekoliko mjeseci kod njega kad je došla ponuda za spomenuti prvi veliki meč.
Otputovao je u Panamu boriti se za privremeni WBA pojas. Savladao je Miltona Nunesa nokautom za samo 58 sezoni, a privremeni pojas uskoro je postao pravi. Napokon je dočekao meč u Kazahstanu i to kao prvu obranu naslova. U trećoj rundi nokautirao je Nilsona Tapiju i time je krenuo njegov fenomenalan niz. Nažalost po njega, to mu je ostao do sada jedini nastup u domovini. Sanchez je istovremeno u svojoj dvorani na ploći napravio popis najvećih boksača na koji je stavio Sugar Raya Robinsona, Muhammada Alija, Floyda Mayweathera Jr. i Mannyja Pacquiaoa. Gennadyju je obećao da će ga u tri godine dovesti na vrh te liste. Gennady je išao upravo tim putem. Upisao je 17 obrana titule nokautom u nizu, usput pridodavši svojoj kolekciji IBF pojas, a onda i privremeni WBC pojas koji je s vremenom postao pravi. Najznačajnija imena koja je savladao su Nobuhiro Ishida, Daniel Geale, Willie Monroe Jr, David Lemieux i Kell Brook, prvi boksač koji ga je uspio uzdrmati i baciti u probleme.
Tek u 18. obrani titule prvaka, Golovkin je dočekao protivnika koji će ga dovesti do sudačke odluke. Bio je to Daniel Jacobs u meču održanom 18. ožujka 2017. godine. Golovkin je doveden u probleme nekoliko puta, no na kraju je pogađao više i konkretnije. Bio je to prvi meč u kojem je napokon dočekao pravu pažnju fanova, a njegov nastup bio je dovoljan da isti počnu masovno tražiti ono što je zapravo posljednjih godina obilježilo njegovu karijeru, zapravo ono što je postalo najvažniji dio nje. Rivalitet s Canelom Alvarezom, koji je automatskih proglašen rivalitetom dva najbolja boksača na svijetu. Meč njih dvojice napokon je dogovoren, za 16. rujna 2017. godine. Spektakl "Golden Boy Boxinga" bio je spreman za oduševiti rasprodanu T-Mobile Arenu u Las Vegasu.
Golovkin nokautira Willieaja Monroea Jr u svibnju 2015. godine
To su boksači svojim izvedbama i i napravili. 12 rundi fantastičnog boksa držalo je fanove u dvorani i pokraj ekrana na nogama, a neki opći sud govorio je u korist Kazahstanca koji je pogađao konkretnije. Canelo je bio aktivniji, no njegovi udarci nisu ostavljali dojam kao snažni pogoci Kazahstanca. No, onda se dogodio šok. Meč je ostao bez pobjednika. Jedan sudac presudio je 116-114 u korist Golovkina, što je bilo bodovanje najčešće viđeno i kod boksačkih medija. Jedan sudac bodovao je 114-114 dok je sutkinja Adelaide Byrd bodovala 120-112, odnosno 10-2 u rundama za Meksikanca. To je svakako jedna od najšokantnijih sudačkih kartica u povijesti boksa, a Byrd je nakon toga neko vrijeme bila uklonjena s rada na borilačkim priredbama. Fanovi su bili bijesni, proglašavali su je plaćenicom Oscara De La Hoye, a Golovkina pobjednikom meča. Naravno, neodlučeni meč dobra je podloga za revanš koji se ugovorio za svibanj iduće godine.
Ipak, onda se dogodio šok s doping padom Canela, koji je na kraju ipak riješen, ali ne dovoljno rano da meč ostane u planu. Golovkin je ostao na programu, kao protivnik mu je doveden Vanes Martirosyan kojeg je nokautirao u drugoj rundi te izjednačio rekord Bernarda Hopkinsa s 20 uzastopnih obrana titule srednje kategorije. Meč protiv Canela dogovoren je za 15. rujna, samo dan prije nego što bi njihov prvi ogled obilježio godinu dana od svog održavanja.
Lokacija meča ponovno je bila T-Mobile Arena, a prikazani boks još bolji nego u prvom ogledu. Canelo je bio puno agresivniji nego godinu ranije i bolje je otvorio meč nego u tom prvom ogledu. No, mora se priznati da je prva polovica istog bila gotovo u potpunosti izjednačena. Izjednačene su bile i sudačke kartice nakon četiri runde, no onda su sva tri suca petu i šestu dodijelili Meksikancu. Golovkin se podigao u drugoj polovici meča te je bio sve bolji kako se on bližio kraju. No, nije mu Canelo ostajao dužan. Jedan od najboljih mečeva godine ponovno je bio došao do sudačke odluke. Mediji su ovog puta bili podijeljeni između 114-114 i 115-113 u korist Golovkina, tek su neki vidjeli meč kao pobjedu Canela, također 115-113. No, na kraju su 115-113 u korist Canela bodovala dva suca, dok je jedan smatrao kako pobjednika nema. Canelo je ovog puta pobijedio, a fanovi su još jednom ostali nezadovoljni. Nije se ovog puta proglašavala krađa kao godinu dana ranije, no vjerovalo se kako je činjenica da je meč organiziran od strane Canelovog promotora ipak bila presudna.
Gennady je nakon tog meča potpisao ugovor DAZN-om, na čijem popisu boraca je i Canelo te se svi nadaju dogovaranju trećeg ogleda ovog dvojca, možda već krajem ove godine. Golovkin je u svom posljednjem meču, sjajnom ogledu protiv Sergeja Derevyanchenka, pokazao neke slabosti. U godinama je kad će nešto morati mijenjati, a prije svega je promijenio trenera i to malo nakon drugog meča protiv Canela. Prošle godine prekinuo je suradnju sa Sanchezom te je otišao kod bivšeg sjajnog profesionalca, Johnathona Banksa. Nažalost, razlog prekida suradnje s dugogodišnjim trenerom bio je financijske prirode. Banks je promijenio neke stvari u njegovom boksu za koje vjeruje da će biti ključne ako dođe do trećeg ogleda protiv Canela. Za GGG-a bi bilo najbolje da to dođe što prije, jer "Big Drama Show" bi mogao biti sve manje efektan kako vrijeme bude prolazilo. Godine su svakako na strani Meksikanca.
Kroz sve ovo vrijeme, Gennady Golovkin ostao je jedan od ljubimaca fanova, boksač o kojem rijetko tko može reći lošu riječ. Inače se zvjezdani status slaže kombinacijom fanova i "hejtera", no Gennady ovog drugog gotovo da niti nema. Nešto slično kao jedan drugi velikan našeg doba, Manny Pacquiao, boksač vrlo slične pozadine iz kakve dolazi i Golovkin. Teško bi moglo biti ljepšeg kraja ove priče nego da u trećem meču uspije savladati sve prepreke i napokon pobijedi svog najvećeg rivala. Znamo da će većina boksačkih zaljubljenika tog dana svim srcem biti uz simpatičnog Kazahstanca koji je sve osvojio svojim jednostavnim načinom života te ubojitim i atraktivnim boksom. Neka mu je sretan rođendan!
