20 pobjeda i šest poraza dosadašnji je rezime Lemmyja Krušiča, borca koji je do pojave Uroša Jurišića glasio za najpoznatije lice slovenskog MMA-a. Nakon što ga je njegov sunarodnjak posljednjim rezultatima nakratko stavio u svoju sjenu, Lemmy se ima priliku vratiti tako što će ostvariti zapažen rezultat u najvećoj europskoj promociji. Nastupit će u prvoj borbi KSW 51 programa i time će krenuti njegov put prema ispunjenju cilja. A to je titula prvaka bantam kategorije. Budući da će promocija prvog nositelja tog pojasa dobiti na istoj priredbi, bilo je vrlo zanimljivo s Lemmyjem prokomentirati cijelu situaciju, ali i priliku koja mu se uistinu odjednom pružila.
Nakon deset godina u profesionalnom MMA-u napokon je došla ovako velika prilika. Smatraš li to najvećim plodom svog do sada uloženog rada?
"Sretan sam što je napokon došla takva neka prilika. Bio sam blizu toga da prestanem sa svime jer nikako nisam mogao dobiti pravu borbu. Neki promotori su me prevarili, neke organizacije su propale i stvarno mi je bilo svega preko glave. I onda se samo pojavila ponuda za nastup na KSW-u."
Odnedavno te često možemo vidjeti u Zagrebu, gdje treniraš u ATT-ju, no kakva je zapravo trenutno tvoja situacija? Je li to život na relaciji Austrija-Slovenija-Hrvatska?
"Svaki trening kamp dolazim u Zagreb, a ponekad i između. Nije lako jer se trebam puno vozati, ali tako sam odabrao. U Austriji imam odlične uvjete što se tiče posla, ali i treninga hrvanja, to tamo najviše radim. U Sloveniju odlazim prije svega radi posjeta roditeljima, no tako je kako si rekao, živim na toj relaciji."
Već dugo si zapravo lice slovenskog MMA-a, a za to vrijeme mnogi su borci došli do nekog statusa pa brzo nestali. Kako to da si ti cijelo vrijeme tu?
"Ja sam tu jer sam pravi borac. Smatram se pravi borcem koji se uvijek spreman boriti. Želim se boriti još i češće, no nisam imao sreće s promotorima, a nekad i s ozljedama. Mislim da je Sloveniji potrebna situacija gdje će se ljudi malo smiriti i stati zajedno, a ne da svatko ima neku svoju stranu. MMA zajednica u Sloveniji je takva da ti daju ruku i dobar si im, a čim okreneš leđa te krenu pljuvati. Tako to ne ide, stvara se negativna energija, a njome ne možeš ništa napraviti. Ja sam sad potpisao za KSW, a o meni nije pisala niti jedna velika slovenska medijska kuća.
Što se tiče drugih boraca iz Slovenije, mislim da su oni jednostavno došli do situacije kad im je ostao izbor početi gristi još jače ili prestati sa svime."
Tvoj protivnik je Sebastian Przybysz s kojim se već borio Antun Račić. Što si uspio saznati iz njihove borbe, posebno kao netko tko ima dvostruko iskustvo borbe protiv Račića?
"Antun ga je rušio i držao na podu. Bila je to klasična borba Antuna Račića u kojoj je on iskoristio svoju snagu i tjelesne predispozicije."
Smatraš li da možeš upotrijebiti sličnu strategiju kao Antun ili će tu ipak biti puno više tvog vlastitog stila?
"Ja se uvijek borim svojim stilom. Idem prema naprijed, tražim razmjene i hrvanje. Želim dinamičnu borbu. Nikoga ne zanima gledati borbu gdje jedan borac drugog samo drži punih 15 minuta. To bude 15 minuta spavanja. Uvijek planiram završiti borbu, tako će biti i ovog puta. Po ovome što vidim, mogao bih ga završiti udarcima na podu."
Već sam spomenuo da si se dva puta borio protiv Antuna i oba puta si poražen. Ako obojica upišite pobjede u Areni otvara se situacija za treću borbu. Je li ti to neka vrsta cilja?
"Ako obojica pobijedimo, to bi trebala biti realna opcija. On i ja ćemo se sigurno opet družiti, to se mora dogoditi. Oba meča protiv njega su mi bila 'short notice'. Prvi je bio na WFC-u, gdje je poziv došao dva tjedna prije borbe, a drugi je bio za FFC titulu. Tamo sam dobio poziv tri tjedna prije borbe tako da nisam imao dovoljno vremena da se solidno pripremim za njega. Osim toga u to vrijeme nisam znao hrvati pa mi je bilo jasno da ću završiti na leđima i da ću se tako morati boriti, to je tako i izgledalo. No, sad bi bila drugačija priča. Osim toga, moj cilj je titula, a ne Antun Račić. On osobno me ne zanima, zanima me pojas. Tko ga god bude imao, u problemima je."
Tvoj brat Rok konstantno napreduje, nedavno je imao impresivan debi u FNC-u. Koliko mu pomažeš kao mentor i misliš li da te može nadmašiti?
"Brat i ja uvijek treniramo zajedno i međusobno si pomažemo. Kako u samom treningu, tako i u sparinzima. Već sad je postao jako opasan na nogama, također je i jako snažan. Na podu je klasa za sebe, odlično drži pozicije i napada zahvate za završiti borbu. Nebitno nalazi li se na leđima ili je gornji borac. Nadam se da će me nadmašiti. Još par borbi i on bi mogao u neku veliku organizaciju. Cage Warriors, Bellator ili čak UFC. Mlad je, ima tek 20 godina."
Kako je to zapravo biti dio jedne prave MMA obitelji? Osim vas dvojice, otac vam je MMA fanatik, vlasnik portala i jedan od najboljih MMA fotografa u Europi.
"To mi već ponekad malo postaje dosadno jer se stari voli miješati u sve. Zna mi to ići na živce. Što se tiče portala, tu je baš uspješan i drago mi je zbog toga."
Smatraš li da si trenutno na nekom svom vrhuncu i da krećeš ubirati plodove ili misliš da imaš još dovoljno prostora za dodatni napredak?
"Ne mislim da sam na vrhuncu, ali sam u jako dobroj formi. Prostora za napredak uvijek ima, posebno u hrvanju i na tome ću dodatno raditi nakon ovog meča. U svim segmentima uvijek ima prostora za napredak."
Budući da nastupaš prvi, trebao bi imati priliku popratiti većinu ostalih borbi u Areni. Koja te nekako najviše zanima?
"Zanimaju me prije svega borbe Pejića i Erslana, kao što me zanima borba za titulu moje kategorije jer mi ju je cilj osvojiti. Za ostalo baš i ne mogu reći da imam neki interes. Ovo nije nikakav Balkan tim, tu je svatko za sebe i svatko sam gradi svoju budućnost. Sumnjam da i preostale borce zanimaju moje borbe. Ja svima želim pobjedu, ali ne zanima me niti jedna borba osim moje i borbi mojih timskih kolega. Ovo nije ekipni sport."
Razgovarao: Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.