Stadion je veliko sportsko borilište s gledalištem (tribinama) za publiku, u početku za utrke ljudi (od VII. st. prije Krista), pa za utrke konja i konjskih zaprega (circus equestris, hipodrom). Atletski stadioni u antičkoj Grčkoj (Olimpija, Delfi, Atena itd.) bili su izgrađeni oko trkališta dugoga jedan stadij (185-264 metra, u Olimpiji192 metra).
Njihov oblik se u XX. stoljeću udaljio od modela antičkog stadiona i približio antičkom amfiteatru, a posljednjih 70-80 godina vezan je uz sport kojemu su namijenjeni: za atletiku ovalni ili elipsasti, za nogomet četvrtasti (Kraljeva njiva u Splitu, Meazza u Milanu) ili okrugli (Maracanâ u Riju), za bejzbol lepezasti itd.. Standardni elipsasti za nogomet i atletiku istodobno izgrađen je prvi put u Londonu 1908. za Olimpijske igre.
Stadion je - i u antici i u moderno doba - uvijek bio i spomenik kulture i urbanistike koji daje akcent barem dijelu grada. Domicijanov stadion u Rimu još postoji, ali kao gradski trg: Piazza Navona. Pozicija Neronova stadiona odredila je mjesto smaknuća i ukopa sv. Petra, a time i središta Katoličke crkve.
Prvi stadion u Hrvatskoj izgradio je HAŠK u Maksimiru 1912. Eno ga i dalje grade i razgrađuju.
“Stadion” je internacionalni grecizam: u grčkome je “stádion” prvotno značio pedalj, pa etapu (stadij) putovanja, pa mjeru za duljinu koja se razlikovala od područja do područja, pa utrku na udaljenosti od jednog stadija (obično 600 stopa), pa trkalište od 600 stopa u Olimpiji, pa trkalište uopće. Imenica “stadion” izvedena je iz srednjeg roda pridjeva “stádios” (postavljen, stojeći), u vezi s pojmom “stásis” (stajanje, stajalište, ustanak), iz indoevropskog korijena “*sta-“ (stajati), s derivatima u mnogim indoevropskim jezicima.