Krenimo s veselijim temama. Luka Plantić, hrvatski poluteškaški prvak podijeljenom je odlukom sudaca svladao izrazito jakog suparnika, četvrtog nositelja Umara Džambekova koji boksa pod austrijskom zastavom i koji slovi za jednog od boljih europskih boksača uopće u ovoj kategoriji.
Sad na Armenca
Luka je u svom stilu počeo borbu, nasrtajem bez milosti što je možda Austrijanca malo iznenadilo. Cijelu prvu rundu se Džambekov nije uspio snaći pod naletima Lukinih rukavica. Tu su rundu uostalom i suci bodovali u Plantićevu korist, 3-2.
U drugoj je rundi Džambekov krenuo uzvratiti, shvativši da je “vrag odnio šalu”, ali Plantić tu iskazuje kako vještinu sjajne, pametne obrane, dobre eskivaže, tako i kontre s nekoliko čistih udaraca. Međutim, i tu je rundu dobio hrvatski boksač. Tek je treća runda bilo onih tri minute borbe u kojima se Austrijanac pokazao boljim. Možda i malo umorivši Plantića.
- Suparnik jako dobar, ali kao što svi znate, barem oni koji prate boks, moj stil borbe je presing - jučer će iz Londona za Sportske novosti Luka Plantić.
- Upravo se na takav način cijela borba i odvijala, od prve minute. Istina, treću rundu nisam boksao kako sam trebao, ali pobjeda je tu i idemo dalje - kratko je pridodao Luka koja se malo približio Tokiju.
Plantić, naime, sljedeću borbu ima u utorak, 17. ožujka, protiv Armenca Gor Nersesjana (19) koji je jučer svladao Čeha Karela Horejšeka. Ukoliko Luka svlada Armenca, ušao bi u četvrtfinale, a tada ima dvije prilike za odlazak na Igre. Naime, ako bi izgubio četvrtfinale, preostao bi mu još jedan “popravni” meč. U svakom slučaju, Luka Plantić je eliminacijom 4. nositelja sada i sebi malo olakšao ždrijeb.
Toni Filipi, teškaški prvak za kojeg smo vjerovali da možda ima i ponajveće izglede, a poglavito nakon ždrijeba, pokleknuo je na prvom prepreci. Njega je svladao u 1. kolu Ukrajinac Serhij Horskov, podijeljenom sudačkom odlukom 3-2. Doduše, u najavi smo spomenuli da Horskov sigurno nije lagan suparnik, a posebice stoga što dolazi iz Ukrajine. Htjeli ili ne priznati, ali boksači iz velikih istočnoeuropskih država imaju snažnu “logistiku”, nemalen ugled kod sudaca. Ne tvrdimo da je Ukrajinac zato i slavio, ali sve navedeno je činjenica.
- Ne znam što bih rekao. Stvarno ne znam, u šoku smo svi - prva je bila reakcija, polutihim glasom Tome Kadića, trenera našeg Tonija Filipija.
Poput hladnog tuša
Ovo je bilo nešto poput hladnog tuša jer su u Filipijevom taboru bili uvjereni ne samo u pobjedu u tom jednom meču, već u trijumfalan prolazak londonskim turnirom.
- Sve što smo radili, toliko se trudili, mučili... Ne znam. Ja sam kriv, napišite slobodno da sam ja kriv - reče trener u izostanku pravog opravdanja.
- Nakon prve runde je Ukrajinac imao sudačku bodovnu prednost 3-2. U redu, rekao sam, moramo uvjeriti dakle još jednog samo suca da je Toni bolji. No, shvatio sam nakon druge runde koju su suci dali 5-0 za Ukrajinca da Toni može dalje samo ako ga ruši. Toni je i krenuo, bilo je i prilika, mislim da je silno malo nedostajalo da ga sruši, ali... Žao mi užasno posebno zato jer smo imali sjajan, idealan ždrijeb. Bolji od ovog nismo mogli zamisliti. Prilika maestralna - veli Tomo Kadić.
