Antonio Plazibat ispričao sjajnu priču o Cikatiću: 'Može netko ući sa mnom u lift, ali taj neće i izaći!'

Antonio Plazibat svoj je prvi veliki uspjeh postigao u suradnji sa sugrađaninom Brankom Cikatićem, odnosno osvojio je K-1 turnir u Japanu dok mu je 'Tigar' bio menadžer. Prisjetio se nekih događaja iz tih dana, ali je isto tako ispričao sjajnu priču koja nam jako dobro objašnjava tko je bio Branko i na koji je način razmišljao.

Antonio Plazibat danas je jedan od najboljih teškaša svijeta, odnosno petoplasirani borac Gloryjeve ljestvice izazivača. Trebao je nadolazećeg vikenda odraditi svoju četvrtu borbu u vodećoj svjetskoj kickboxing promociji, no situacija u svijetu je to odgodila za neka bolja vremena. Antonio je trenutno kod kuće u Solinu, gdje se u četvrtak vratio iz Amsterdama te je u dvotjednoj samoizolaciji. Tamo je dočekao današnje vijesti o smrti Branka Cikatića, jednog od najvećih hrvatskih boraca. Kako su obojica iz Solina, nije čudno da je Branko bio jedan od Antonijevih uzora, a 2017. godine su napokon surađivali te je tim putem Plazibat došao do svog prvog velikog rezultata.

"Kako smo obojica iz Solina, naravno da sam znao tko je on. No, u početku je to bilo iz priča mog oca. Tek kasnije sam krenuo i sam učiti o tome tko je bio Branko. Naravno da je onda došla faza gdje je on bio moj idol i gdje sam gledao njegove borbe. To ne treba čuditi jer ipak smo ih istog mjesta, a on je netko tko je uspio u sportu koji sam ja trenirao. Moja je želja bila također uspjeti u tome. Ipak, nismo imali previše kontakta sve dok nismo počeli surađivati, odnosno dok on nije postao moj menadžer za Japan", ispričao nam je Antonio, da bi onda detaljnije objasnio što se pozadinu cijele priče.

 

"Japanci su ga zvali i pitali su ga ima li nekog borca iz Hrvatske koji bi nastupio. Tražili su ga da nekoga ubaci na K-1. Prilika se otvorila meni jer sam srećom već tada bio jedan od aktivnijih hrvatskih boraca. Čuli smo se i lako smo se dogovorili. On me tada odveo u Japan i sve mi je omogućio."

Plazibat je tamo savladao dva japanska borca, a onda u finalu i Ibrahima El Bounija. Nije to više bio onaj stari K-1, čiju je premijeru osvojio upravo Cikatić, no mladom borcu poput Plazibata je puno značilo. Puno mu je značila i sama suradnja s legendom.

"Odradili smo nekoliko zajedničkih treninga jer je još tada bio u stanju. Nije bio u stanju trenirati u potpunosti, no pomogao mi je. Dao je par savjeta, rekao mi je što misli o meni i tako neke stvari koje su mi dobro došle. Njegovi savjeti najviše su bili mentalne prirode jer fizički nije mogao toliko puno. Dao mi je savjete kako da se ponašam prije borbe. Ispričao mi je zašto se nije ošišao prije K-1 turnira 1993. godine tj. zašto je pustio kosu, bio je prvi koji mi je govorio o psihičkim igrama prije borbi."

Kad smo već čuli ove zadnje dvije stvari, morali smo saznati što je to Branko rekao. Priča je više nego zanimljiva i jako nas dobro upućuje u to kakav je Cikatić bio kao sportaš.

"Branko je pustio kosu jer je htio biti Samson i vjerovao je da mu je snaga u njoj. No, ova priča je bolja. Kad je bio sastanak prije tog prvog K-1 turnira, svi borci bili su u jednoj prostoriji. Bila je opuštena atmosfera u velikoj sobi gdje je objašnjeno sve o turniru. Odjednom su neki borci počeli vaditi slike svoje djece. Rekao mi je tko je pokazao njemu, mislim da je to bio Maurice Smith. Pitao je Branka ima li on slika kod sebe, a njemu je to sve bilo besmisleno. On je tamo došao potući se. Nije sa sobom nosio slike djece, niti mu je žena došla s njim. Došao je sam sa svojim mentalitetom, ubiti ih ili biti ubijen. Odgovorio mu je na taj način, rekao mu je da nisu došli gledati jedan drugom djecu nego jedan drugog prebiti. Na kraju sastanka trebali su se spustiti liftom, a Branko je prvi krenuo prema njemu. Onda se okrenuo prema njima svima i rekao im da nitko ne smije zajedno s njim u lift, jer ako netko uđe s njim, taj neće izaći. Tu priču mi je ispričao prije svega za to da mi pokaže kako je to utjecalo na psihu boraca protiv kojih se dva dana kasnije trebao boriti. Poprilično ih mentalo može uzdrmati ako se oni sami pitaju tko je ovaj luđak", iznio je Plazibat ono što je Branko rekao njemu.

 

Nakon svega smo Plazibata još pitali po čemu će Cikatića najbolje pamtiti.

"Najviše ću ga pamtiti po borbi koju sam pogledao tisuću puta. Riječ je o borbi protiv Ernesta Hoosta, kad su mu se iz kuta derali da udari desnim krošeom. I onda ga je pogodio i završio. Kad mi se god spomene Branka, ne vidim ga ovakvog kakav je bio pred kraj nego vidim tu scenu s kraja tog meča. Vidim Hoosta koji spava, a Branka koji slavi uz hrvatske zastave u zraku. Htio sam ga posjetiti kad je bio bolestan, no treneri su mi savjetovali da je bolje ne vidjeti ga takvog nego da ga pamtim ovakvog kakvog ga pamtim", rekao nam je Plazibat, koji je jedan od onih koji će Branka Cikatića pamtiti kao nekoga tko mu je pomogao na putu do uspjeha.

Antonio je na kraju poželio ovim putem izraziti najdublju sućut Brankovoj cijeloj obitelji.

 

Newsletter

Prijavite se na Fightsite.hr newsletter i ne propustite zanimljive priče!