Antonio Plazibat nakon uspješnog Glory debija: "Ne želim na vrh doći preko noći jer bih tako s njega i pao"

Hrvatski kickboksač Antonio Plazibat došao je do možda i najvećeg uspjeha svoje dosadašnje karijere. Nakon što je korak po korak napredovao kroz sve jače mečeve, proteklog je vikenda debitirao u vodećoj svjetskoj promociji, Glory Kickboxingu. Tamo je upisao pobjedu nad Nordineom Mahieddineom i time je potvrdio kako Hrvatska ima novog moćnog teškaša. Povodom sjajnog uspjeha i onog što slijedi, Antonio je dao intervju za naš portal.

25-godišnji Antonio Plazibat podosta je zamozatajan momak iz Solina. Barem što se tiče karijere i dosadašnjih uspjeha. Nikad ih nije posebno naglašavao, nikad nije prozivao protivnike ili se nametao, uvijek je naporno radio i svoju kvalitetu potvrđivao u ringu. Već kad je kao 21-godišnjak osvojio FFC Futures turnir poluteške kategorije, vidjelo se kako je talent neupitan. Trebalo je samo nastaviti s radom i odricanjem, što je on potpunosti napravio. Posvetio se sportu, krajem 2017. godine osvojio je turnir legendarnog, ali nažalost posrnulog K-1 u Japanu, prošle godine je debitirao u ONE-u gdje je bio "za dlaku" poražen, da bi krajem prošle godine u Bratislavi došao do europske WAKO titule.

U međuvremenu je odlučio okrenuti novu stranicu te se preselio u Amsterdam, a glavni trener postala mu je svjetska kickboxing ikona, Mike Passenier. Kod čovjeka koji je stvorio Badra Harija i mnoge druge velike zvijezda Plazibat bi trebao dodatno napredovati. Meč odrađen prošlog vikenda na Gloryju zapravo je njihova prva službena suradnja i jednostavno nije moglo bolje početi. Antonia smo kontaktirali u Amsterdamu, gdje se i dalje nalazi te smo odradili ovaj intervju.

Poziv od Glorya došao je desetak dana prije borbe, ti si rekao da se tako što ne odbija. No, jesi li već neko vrijeme bio u iščekivanju njihovog poziva?

"Poziv je došao deset dana prije meča. Bio sam u iščekivanju i znao da poziv treba doći, no trebao sam se boriti par mjeseci kasnije. Bio sam u treningu, ali ne u treningu za borbu. Radio sam tehnički s ciljem napretka. Nije da se ne odbija, ali trener Mike me je nazvao, rekao tko je protivnik i kako je uvjeren da zna na koji ga način mogu pobijediti. Tako da sam prihvatio borbu."

Kako su izgledale pripreme u tako kratkom vremenu i to za vrlo neugodnog protivnika zanimljivog stila?

"Kad me Mike nazvao da se borim protiv Mahiedinnea, bio sam u Splitu. Bio sam tamo par tjedana i čim sam dobio poziv sam otišao u Amsterdam. Napravio sam jedan trening, u srijedu sparing, dva puta smo odradili fokusere, smislili neku taktiku i rekli da ćemo iskoristiti ovu borbu za upoznavanje, da vidimo kako ćemo Mike i ja zajedno funkcionirati. Odradili smo na kraju sve kako treba i došao sam do pobjede."

Došao si izuzetno spreman i na kraju upisao pobjedu. Što misliš da je presudilo?

"Ne bih rekao da sam izuzetno spreman, no ja sam uvijek u treningu. Glavni razlog zašto sam mogao izdržati borbu su treninzi i sparinzi u Mike's Gymu. Tamo su sparinzi kao mečevi i jednostavno se radi na jednoj jako visokoj razini. Moraš se naviknuti na jak tempo i veliku količinu udaraca. Mislim kako su meč presudile moje kombinacije. Puno više sam pogađao u jetru, radio sam low kickove, a i desni kroše mi je jako dobro prolazio. Ipak, mislim da je jetra bila ključna jer sam mu time izbio kisik. Tako sam drugu i treću rundu imao više kondicije od njega, ali prije svega zbog toga što sam mu napadao jetru i pogađao udarce u tijelo. Cilj je bio ispuhati ga."

Komentatori su pred kraj prve runde oduševljeno komentirali kako je prema aktivnosti i brzini borba izgledala kao da se odvija u perolakoj kategoriji. Koliko ti laska takva usporedba?

"Borba je izgledala onako kako treba izgledati svaka borba u kickboxingu. Tri runde pune akcije i rat od samog početka, bez nekih prevelikih kalkukacija i čekanja. Zna se što smo i kako došli napraviti. Zadovoljan sam borbom i mislim da je podsjećala na borbe nekih poznatijih boraca. Drago mi je da je na televiziji izgledalo atraktivno i da je akcija bila neprestano prisutna. Inače želim nastupati u takvim borbama. Ne želim se boriti u mečevima gdje ću se kretati, bacati direkt, malo udarce nogama i da tako završe tri runde. Radije se ne bih borio nego odradio takav meč. Takvi mečevi su meni dosadni, a kako ne bi bili drugima."

Jesu li ti se vodeći ljudi Glorya obratili nakon borbe i možda iznijeli neke buduće planove?

"Razgovarali smo i svi su zadovoljni. Dobio sam puno komplimenata, sve sam ih pozitivno iznenadio i trenutno dogovaramo nešto za budućnost. Moj menadžer Miro Kukanjac i trener Mike su u pregovorima."

Gdje se trenutno vidiš na nekoj svjetskoj teškaškoj ljestvici?

"Vidim se u vrhu, ali ne valja brzati i letjeti. Treba nastavit raditi malo po malo i trenirati jer ništa neće doći preko noći. Vratiti se u dvoranu i malo po malo napredovati. Namjeravam se na vrh popeti kroz dvije ili tri godine jer ako tamo dođem preko noći, jednako brzo ću i otići. Trebam se kvalitetno razviti u pravom smjeru i pokazati da sam najbolji. Ništa ne dolazi odjednom, tako niti ovo. Smatram da imam vrhunski tim oko sebe i nastavljam kao do sada."

Ostaješ teškaš ili ipak razmišljaš o povratku u polutešku kategoriju?

"Ostat ću teškaš jer ne mogu više skidati kilograme. Trenutno jedem zdravo i uopće ne jedem puno, a imam 110 do 115 kilograma. Tako da više jednostavno nema smisla skidati kilograme. Sa 16 godina sam prešao sto kilograma, a da nisam bio debeo tako da je to jednostavno moja kategorija u kojoj se najbolje osjećam i najbolje radim. Kategoriju do 95 kilograma sam radio da bih skupio iskustvo i da se u početku ne borim protiv toliko velikih i teških ljudi. To koliko sam skidao kilograma i kako sam ih skidao me previše izmori i više mi oduzme za borbu nego što mi da."

U posljednje vrijeme podosta si izvan hrvatske javnosti. Pa nas malo uputi, gdje treniraš, gdje provodiš najviše vremena i takve stvari?

"Zahvaljujući mom menadžeru došao sam u Amsterdam gdje trenutno živim s tim da prije borbi i nakon borbi svratim par tjedana u Hrvatsku zbog obitelji, prijatelja, sina i djevojke. Mogu reći kako sam mjesec dana u Amsterdamu pa par tjedana u Splitu. Tako trenutno izgleda moj život, no prijavljen sam i živim u Amsterdamu. Član sam Mike's Gyma, a kad dođem u Split onda treniram u boksačkom klubu Marjan. U Hrvatskoj i Splitu nema dovoljno uvjeta da bi netko mogao stvoriti vrhunskog borca. Zbog toga sam preselio u Amsterdam i trenutno sam zadovoljan."

Ljeto ćeš provesti radno ili ćeš ipak uzeti malo vremena za proslaviti ovu pobjedu?

"Proslavit ću pobjedu jer nakon svakog uspjeha se treba malo opustiti. Izaći ću van i pustiti ludilo iz sebe, dobro se zabaviti, a nakon toga nastaviti dalje. Kroz par dana bih se trebao vratiti u Split. Trenirat ću svakako, ali samo malo lakše. Tijelo mi se mora oporaviti kroz tjedan ili dva, a onda opet ubacujem u brzinu i krećem s jakim treninzima. Ako borac ne trenira, on onda stagnira. Treba konstantno raditi na sebi i zadržavati oštrinu. Ne smijem izgubiti refleks i reakciju jer onda bih svaki put morao raditi ispočetka. Kad se radi na taj način, onda se borac samo nadograđuje i može napraviti odlične stvari. Preko ljeta ću trčati po Solinu i Splitu, zezati se i kupati, ali nema sumnje kako ću jako trenirati. Mjesec dana Split, mjesec dana Amsterdam. Tako to otprilike trenutno izgleda."

Razgovarao: Mario Katušić

Newsletter

Prijavite se na Fightsite.hr newsletter i ne propustite zanimljive priče!