Nova olimpijska boksačka krađa: Ima li ovo ikakvog smisla?

K1 / BoksIZDVOJENA VIJEST 16.08.2016 11:02h Autor:

Screenshot

Olimpijski boks nikako da dođe “na zelene grane” što zasigurno zaslužuje kao jedan od temeljnih i najstarijih sportova u olimpijskoj obitelji. Noćašnje finale boksačkog turnira u teškoj kategoriji do 91 kilograma ponovno je dokazalo da se praktički ništa nije promijenilo još od 1988. i finala Igara u Seoulu kada je Roy Jones jr. besramno pokraden od strane domaćih sudačkih lobija. Malo tko se sjeća Park Si-Huna, osim po tom dvoboju u kojem je sramotno postao olimpijski pobjednik.

Noćas se dogodila slična situacija kada je Kahazstanac Vasilij Levit deklasirao Rusa Evgenyja Tischenka u finalu turnira teške kategorije. No, to što je bio puno bolji od svog protivnika mu je donijelo samo srebro. Rus je na čuđenje i negodovanje svih u dvorani osim sudaca i Tischenkovog tima, jednoglasnom odlukom proglašen olimpijskim pobjednikom.

Ukratko, kraći i nabijeniji Kazahstanac je sjajno skraćivao distancu protiv svjetskog prvaka te je od prve do zadnje minute dvoboja nabio žestok tempo svom ruskom protivniku. Pogađao je puno šešće, čišće, jače i bolje. Svakom objektivnom oku sumnje nije bilo. Levit je trebao, morao i  zaslužio biti olimpijski šampion. No, suci su bez srama proglasili Rusa pobjednikom. Nije im ovo prvi put da guraju Tischenka na ovom turniru. Već je u polufinalu dobio debel poguranac u dvoboju s Uzbekistancem Rustamom Tulaganovim. Neki će i za tu pobjedu odlukom reći da je očita krađa.

Kada su se boksači popeli na pobjednički podij, objektivnija publika je olimpijskog pobjednika nagradila salvama zvižduka. Bili su svjesni količine nepravde koja se upravo odvila pred njihovim očima. Korektni Levit je pokušao smiriti strasti te je gestom (prst na usne) utišavao gromoglasne zvižduke. Nije previše pomoglo.

Od pomoći neće biti niti tapšanje po ramenima hrvatskom boksaču Hrvoju Sepu koji je sve što je imao stavio na kocku kako bi upravo u Rio de Janeiru stigao do olimpijskog odličja. Nadljudske treninge je dignuo na još višu razinu, a da bi mogao platiti što bolje sparing partnere, prodao je automobil. No, onda ga je ždrijeb gurnuo na Brazilca u osmini finala. U kakvom se stanju nalazi amaterski boks govori i to da je već tada većina onih koji poznaju “relacije” (čitaj kako stvari u boksu funkcioniraju) znala da su Sepu šanse gotovo nikakve. Ne zato što je lošiji boksač, dapače… Sep bez nokauta nije nikako mogao proći Brazilca u Brazilu. To se u ovom sportu jednostavno ne događa. To je tako. Upravo takav scenarij smo na kraju i gledali. Sep je bio bolji, no suci su jednoglasnu pobjedu poklonili Brazilcu. Bila je to krađa snova jednog vrhunskog, vrlo poštenog sportaša.

Baš kao što su suci u polufinali olimpijskog hrvačkog turnira orobili i našeg Božu Starčevića. I tu je ruski lobij odradio najteži pripremni posao i prije početka samog dvoboja. Čisti “tuš” su ukrali hrvatskom hrvaču, a kada je zatražen pregled snimke što je po pravilima dozvoljeno, odlučili su se jednostavno oglušiti. Bez ikakvog srama. I nikom ništa. I tu je očito princip isti kao i u boksu.

Svatko normalan si nakon svega postavlja pitanje “kakvog ovo sve uopće smisla ima?”. Zar olimpijski amaterski sport ne bi trebao biti nešto najčišće i najiskrenije općenito u svijetu sporta? Čemu suspenzija ruskih sportaša zbog organiziranog varanja na području dopinga, ako će im se onda pojedinačnim krađama pokušavati nadoknaditi ‘šteta’? Zar je politika prožvakala olimpizam do nepovratne neprepoznatljivost?

I ono najbitnije na kraju… Kako utješiti sportaše poput Levita, Sepa ili Starčevića? Kako ih motivirati da pokušaju još jednom i da ovaj put daju još više od sebe u natjecanju koje s olimpijskim načelima nema nikakvih dodirnih točaka? Tko će im garantirati da drugi put neće biti isto ili još gore?

Odgovore na ova pitanja nemamo…

 

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI