Petnaest godina je trebalo, malo više od 15 godina prošlo je od posljednjeg postolja hrvatskog ženskog skijanja u Svjetskom kupu. Zrinka Ljutić tada je imala tri i pol godine, prošlog četvrtka proslavila je rođendan, a od danas je prva hrvatska skijašica na postolju Svjetskog kupa od 25. studenoga 2007. godine i trećeg mjesta Ane Jelušić u kanadskoj Panorami. Bilo je u međuvremenu hrvatskih skijaških talenata s velikim najavama, ali trebalo je dočekati mladu Zagrepčanku da bi se to i ostvarilo. Od najranije dobi su joj predviđali ovakve rezultate, a prvi je ostvarila već u drugoj sezoni u Svjetskom kupu, tri dana nakon što je napunila 19 godina. Budućnost je stigla!
Na temu hrvatskog skijanja uvijek će se povlačiti paralele s Kostelićima. Popularno zvana Zizi od najranije je dobi najavljivana kao "nova Janica Kostelić", no njezino skijanje je drukčije i nepotrebno je opterećivati je takvim usporedbama. OK, uvijek će biti zanimljivo da je i njezina obitelj gotovo potpuno skijaška. Trener i autor projekta je otac Amir Ljutić, sestra Dora te braća Tvrtko i Hrvoje također skijaju natjecateljski. I s time bi trebalo stati. Ionako je samo pitanje mjeseca, ili godine, kada će se neke nove skijašice htjeti prozvati "novom Zrinkom Ljutić". Budućom skijaškom kraljicom. Samo neka bude zdravlja.
U društvu skijaških velesila
No kao što se u (ne)popularnim reklamama kaže, "ali to nije sve". Alpsko skijanje je individualni sport, i uvijek će biti, ali posebna je stvar kad imate reprezentaciju. I za sportašica i sportaše, i za navijače. Natjecateljima je to faktor rasterećenja jer znaju da rezultat Hrvatske ne ovisi samo o njima, a fanovima zato što nudi više prilika za izljeve emocija. I upravo se takav osjećaj pojavio za vrijeme proučavanja rezultata ženskog slaloma Svjetskog kupa u Špindleruvom Mlynu. Hrvatska na trećem mjestu, Hrvatska na petom mjestu. Dvije skijašice među pet najbolje plasiranih nikada nismo imali. Jednom su Janica i Nika Fleiss bile druga i šesta u Svjetskom kupu, ali nikada se dvije hrvatske zastave nisu vijorile na prvih pet pozicija.
U Češkoj su po dvije skijašice u Top 10 imale samo Hrvatska i Amerika. U prvih pet - samo Hrvatska. Njemačka, Austrija, Švicarska, Švedska, Norveška i Kanada samo po jednu. Italija niti jednu. Neću vas opterećivati brojkama koliko u kojoj od nabrojanih država ima skijaških staza, registriranih skijašica, kolika su novčana ulaganja u sport i sportašice… Zastanite na trenutak, duboko udahnite i naglas, polagano izgovorite imena tih zemalja. Zaključak o veličini rezultata doći će vam sam od sebe.
Najbolje tek stiže
Slavljenje trećeg mjesta Zrinke Ljutić je zasluženo, skijanje je sport brojki i plasmana pa treće mjesto nikada neće biti jednakovrijedno petom, ali nikako se ne smije zanemariti 25-godišnja Leona Popović. Jer, kao što smo rekli, doživljaj i rezultat nije jednak. Peto mjesto skijašice iz Mrkoplja također je veliki rezultat.
I bez nje hrvatsko žensko skijanje ne bi imalo status reprezentacije u smislu u kojem tu riječ koristimo najviše. Hrvatska na trećem mjestu, Hrvatska na petom. Jedan dan Zrinka i Leona, drugi dan Leona i Zrinka. Strašan par. Od nedjelje sedma (Popović) i 10. (Ljutić) među deset najboljih slalomašica u redoslijedu Svjetskog kupa. I opet ćemo malo nabrajati. U top 10 slalomašica Svjetskog kupa nitko nema tri skijašice, a po dvije: SAD, Švedska i - Hrvatska! Austrijanke nema niti jedne.
Skijanje je sport detalja, preciznosti i - stotinki pa će se redoslijed, bodovi i plasmani mijenjati iz utrke u utrku. Ali - pustite njih i nas da uživamo. Rulet stotinki u nedjelju nije bio posve na strani Leone Popović. Jedna je nedostajala da bude četvrta, ali samo je pitanje utrke kad će se do kraja zavrtjeti na njezin broj. Kao što je samo pitanje dana bilo kada će Zrinka spojiti dvije odlične vožnje u Svjetskom kupu.
Malo-pomalo i sve se ovo počinje događati u jednom od najboljih trenutaka. Nepuna tri tjedna dijele nas od ženskog slaloma na Svjetskom prvenstvu. Jedva čekamo…