Kad je Dana White pokrenuo ovaj show, u kojem deset boraca ili borkinja svaki tjedan ima priliku postati dio UFC-a, naveo je kako nagrađeni neće po pravilu biti oni najbolji borci. Show je s razlogom odmah dobio nadimak "Najžešći razgovor za posao na svijetu". Naime, Dana White je odmah rekao kako će ugovor ponuditi onima koji od prve sekunde traže prekid ili koji do pobjede dođu na što atraktivniji način. To bi značilo kako "lay n' pray" taktika u startu neće nikome pomoći, dok bi borci poput recimo Mikea Perrya i uz lošiji nastup mogli postati dio najjače svjetske MMA promocije, samo zbog svog stila.
U današnjoj epizodi takav sličan stil prezentirao je Brandon Loughnane, borac iz engleskog Manchestera koji je već kratko bio dio UFC-a. U Ultimate Fighter Smashes sezoni je dogurao do finala, no nakon poraza u njemu mu nije ponuđen ugovor. To se uistinu rijetko događa, budući da gotovo svi Ultimate Fighter finalisti dobiju još barem jednu priliku. Gotovo sedam godina kasnije, danas 30-godišnji Loughnane došao je na DWCS i odradio je fantastičnu borbu. 15 minuta protiv Billa Algea bio je agresivan, atraktivan i tražio je prekid. Do njega nije došao samo zbog nevjerojatne izdržljivosti njegovog protivnika. I odmah jedna isprika, nije agresivan i atraktivan bio 15 minuta. To je bio 14 minuta i 55 sekundi. Pet sekundi prije kraja napravio je "double leg" rušenje. Ostao je bez UFC ugovora na iznenađenje svih gledatelja, posebno jer je isti dobio Punahele Soriano, čija se taktika kroz većinu borbe svodila na hrvanje, kontrolu i rušenja. Unatoč agresiji koju je i Soriano pokazao, njemu brojna rušenja nisu naškodila.
"Za razliku od drugih sličnih emisija, ja tražim ubojice. Ukoliko dođeš do ovoga i želiš u UFC, ima da mi to pokažeš. Ne možeš ići u rušenje deset sekundi prije kraja borbe", rekao je White u svom obrazloženju izbora, a onda je potvrdio kako je upravo to rušenje Loughnanea koštalo ugovora: "Sto posto je to tako, vidjeli ste i na TV-u. Kad je napravio rušenje sam bacio olovku i viknuo 'je li ti to mene za**bavaš? Je li to on napravio rušenje deset sekundi prije kraja borbe?' Taj dečko će jednog dana sigurno biti u UFC-u, ima sve za to, rezultat, vještine i sjajnu priču. No, to neće biti večeras."
Mnogi su odmah počeli komentirati kako je ovo jedan od najglupljih mogućih razloga koje je White mogao izreći. Naime, momak je imao sigurnu pobjedu u borbi gdje je dao sve od sebe i gdje je mogao primijetiti kako ima čvrstog protivnika kojeg danas ne bi završio vjerojatno da ga je udario maljem. On nije ušao u rušenje deset sekundi prije kraja, on je protivnika srušio pet sekundi prije kraja, vjerojatno kao dodatni dokaz koliku dominaciju je imao u borbi. I Dana White mu je to zamjerio? Rušenje, odnosno hrvanje koja je jedan od osnovna tri aspekta slobodne borbe? Ono čime je Georges St-Pierre postao jedan od najvećih i najpopularnijih boraca svih vremena i borac koji mu je prodajom prijenosa donio veliku zaradu. Hrvanje je danas nešto bez čega nitko ne može biti ozbiljan MMA borac. Ovaj momak je pokazao kako se zna i želi potući te kako je spreman primiti batine da bi potvrdio koliko želi biti u UFC-u. I onda je Dana White odlučio na njemu trenirati strogoću i poslati borcima dodatnu poruku. Jer jasno je kako je to napravio s razlogom. Iskalio se na borcu koji je ostavio srce u kavezu samo da pokaže preostalih 90 sudionika ove sezone kako im nekada niti to neće biti dovoljno. Sve da bi ih naveo da daju više od svog maksimuma, ako je to ikako moguće.
"Ostvario sam pobjedu. Pogledajte kako mi izgleda lice! Moram to pokazati svima koji kažu da u ovom kavezu nisam ostavio sve što sam imao. To me nevjerojatno ljuti. Želite reći da nisam cijelog sebe ostavio unutra? J**ite se!", poručio je nakon borbe s razlogom ljuti Brendan Loughnane.
Što je u cijeloj situaciji najgore, Dana White na ovakve odluke ima apsolutno pravo. Show se zove po njemu i u pravilima piše kako na kraju epizode on odlučuje tko je zaslužio ugovor s UFC-om. Za njegovu odluke ne postoje nikakvi službeni kriteriji, osim onoga što je White najavio sam. Ako želi, on može odabrati i u prvoj minuti nokautiranog borca.
Punahele Soriano, borac koji je na kraju dobio ugovor, iako je većinu borbe hrvao, nakon svoje je pobjede komentirao kako nije zadovoljan. Komentatori nisu vjerovali kako će postati dio UFC-a, a i rijetko tko od gledatelja. Na kraju je on dobio ugovor, a Brendan Loughnane ne. Možda nešto ima u tome što je Sorianov menadžer Ali Abdelaziz, no nećemo vući takve zaključke. Ovaj borac je bio dominantan i svakako ima svoje mjesto u UFC-u. Problem je onaj koji smo gore naveli, dvostruki kriteriji i razlog zašto Brendan Loughnane nije postao dio UFC-a. Čak i komentator Paul Felder ga je bez razmišljanja stavio na prvo mjesto onih koje treba angažirati.
Nakon ovakve odluke svaki MMA fan mora biti ljut jednako kao Brendan Loughnane jer on je danas postao žrtva MMA diktatora. Dana White ponio se tako, ali nažalost po sve nas, on na to ima apsolutno pravo. UFC je privatna firma i njeni šefovi mogu vući poteze kakve god oni žele. Mogu se igrati s karijerama boraca, dovesti u UFC koga žele i jednako tako iz njega otpustiti koga žele. Imamo starije primjere Jona Fitcha i Yushina Okamija ili novije Justina Willisa i Eliasa Theodoroua. No, unatoč tome ne možeš se oteti dojmu da je predsjednik UFC-a odlučio borca kazniti jer je pet sekundi prije kraja borbe napravio rušenje. Borbe u kojoj je 14 minuta i 55 sekundi svom protivniku doslovno pokušao otkinuti glavu te u kojoj je digao publiku na noge. Jednostavno nemoguće i teško prihvatljivo...
Mario Katušić
