U našoj rubrici ‘Na današnji dan‘ vraćamo vas u davnu 1975. godinu. Tada 26. travnja se dogodila vrlo neuobičajena boksačka večer. Jedan protiv petorice! George Foreman je u jednoj noći boksao protiv petero različitih boraca i sve ih je uspio pobijediti. Ova nesvakidašnja priredba je bila pokušaj vraćanja popularnosti i boksačke slave nakon što je Foreman izgubio titulu najboljeg teškaša svijeta protiv Muhammada Alija u njihovom povijesnom meču u tadašnjem afričkom Zairu – ‘‘Rumble In The Jungle‘‘. U tom pokušaju ga je gledao i sam Ali, koji je pored ringa sjedio na komentatorskom stolcu.
"Pokušao sam vratiti svoju karijeru na noge", prisjeća se George Foreman. "Mislio sam da bi to bio sjajan način da pokažem svima koliko sam snažan i da nešto nije bilo u redu u Africi. Ima li bolji način za to nego boksati protiv petorice u jednoj večeri?‘‘
"Nakon prve borbe sam bio iscrpljeniji nego što sam mislio, ali to me nije brinulo. Naprotiv, želio sam osjetiti iscrpljenost i nastaviti dalje. Nakon njega ulazi svježi borac. Kako se prilagoditi tome?‘‘
"Bio sam ‘zahrđao‘. Obično bih u ringu uvijek imao upute od Dicka Sadlera, ovu uputu, onu uputu. Ove večeri bila je prva noć kada sam u ring ušao samo s uputama od sebe, jer nakon borbe s Muhammadom Alijem otpustio sam Dicka Sadlera. Izgubio sam naslov, ali većinu krivice sam prebacio na Sadlera jer sam mu vjerovao. Sve što mi je rekao, to bih napravio."
Nekih godinu dana prije "Rumble in the Jungle", Foreman je sve više tražio veću neovisnost i najavio je otpuštanje Dicka Sadlera. Njegov tadašnji trener i menadžer ipak je ostao uz njega u Zairu gdje mu je Ali nanio prvi poraz, a nakon čega je Foremanovo nezadovoljstvo konačno dovelo do njihovog trajnog razlaza.
Foreman je imao jedinstvenu viziju kako započeti ponovno uspostavljanje sebe kao vodećeg teškaša svijeta i kako odgovoriti na sumnje s kojima se prvi put suočio.
"To je bila moja ideja", nastavio je Foreman. "Želio sam to učiniti. Bio je tamo lokalni promotor kojeg sam poznavao godinama, Henry Winstone, i prodao sam mu tu ideju. Počeli smo tražiti protivnike, a kasnije je on prodao ideju Donu Kingu. Tako je završilo na ABC-u.‘‘
"Ne mislim da je samopouzdanje ikad bilo problem, ali bilo je misteriozno za mene izgubiti boksački meč, jer sam cijelo vrijeme u svojoj profesionalnoj karijeri bio bez poraza, i kada jednom izgubite imate puno pitanja u sebi na koje trebate odgovoriti.‘‘
‘‘Nisam nikoga htio u kutu. Želio sam znati kako je to samostalno stajati u ringu bez uputa iz kuta. Kako ću moći ući u ring bez Dicka Sadlera? O tome sam stalno razmišljao."
Alonzo Johnson, Pedro Agosto, Mac Foster, Terry Daniels i Boone Kirkman bili su njegovi protivnici u Maple Leaf Gardensu. Johnson, koji je bio Alijev sparing partner, bio je Foremanov prvi protivnik.
"Borio sam se s Charleyem Politeom i Booneom Kirkmanom. Ostale tipove nisam poznavao. To je bio dio čitave ideje, da mogu ući u ring i brzo se prilagoditi određenom stilu. Ne znati njihov stil bilo je dobro jer bi to pomoglo mom instinktu."
"To je drugačija vrsta umora, jer sam nakon toga znao da moram biti spreman za sljedećeg protivnika, i morao sam imati isti entuzijazam kao što sam imao u prvom meču. To je druga vrsta iscrpljenosti."
"Čovječe, to je bila tako zadovoljavajuća noć za mene. Olakšalo mi je boksanje. Tada sam shvatio da mogu i sam biti profesionalni boksač. To će zauvijek živjeti u povijesti boksa. To će tamo živjeti i nitko to neće moći izbrisati."
