Subotnja večer u londonskoj dvorani Indigo at The O2 bila je rezervirana za 51. izdanje BKB-a, priredbu koja je ponovno podsjetila zašto je boks bez rukavica najogoljenija i najiskrenija, ali i najokrutnija pozornica borilačkog svijeta. BKB, nakon spajanja s BYB-om, uz BKFC se danas drži kao jedna od najprestižnijih “bare-knuckle” organizacija na svijetu, a BKB 51 predvodio je, tko drugi, nego “The Emperor” (op.a. Vladar) Marko “Marvelous” Martinjak (14-2, 14 nokauta).
Zagrepčanin već godinama slovi za elitu ove discipline, no s posljednjih nekoliko nastupa se potpuno zasluženo prometnuo u najboljeg boksača u ovoj disciplini na svijetu. S 35 godina na leđima i u punoj snazi, član Alfa Teama Zagreb u Londonu je suvereno obranio BKB-ovu titulu prvaka u bridger kategoriji do 102 kilograma, a njegova najnovija “žrtva” bio je iznimno iskusni UFC veteran Isaac “Ike” Villanueva. Amerikanac je u najavi bio glasan, samouvjeren i pompozan, ali kada je Londonu zagrmjela hrvatska oluja u režiji Martinjaka, ostalo je samo ono što se u ovom sportu ne može lažirati - brzina, silina i odlučnost. U tom trojstvu hrvatskog prvaka, Villanueva jednostavno nije imao odgovor.
Već nakon 20-ak sekundi Amerikanac iz Houstona je “poljubio pod”, a gestikulacija njegovog lica nakon sjajno tempiranog desnog krošea je jasno ukazivala na to da jednostavno više ne želi biti dio borbe u kojoj je glavnu riječ imao isključivo hrvatski prvak. Ubrzo je uslijedio još jedan nokdaun, a žilavi Villanueva je još jednom pokušao parirati “The Emperoru”. No, već nakon par sekundi bilo je jasno kako je Hrvat liga za sebe, a borac iz Teksas je pokleknuo po treći i zadnji put. Čak su i inače infantilni britanski analitičari bili izvan sebe, više nitko nije mogao osporiti tezu da je Zagrepčanin trenutačno najbolji boksač u ovoj iskonskoj, ogoljenoj verziji plemenite vještine.
Već se sada zlatnim slovima Zagrepčanin upisao u almanahe i kronike “bare-knuckle” boksa, a zaista je nevjerojatno sve ono što je postigao zadnjih godina. Naime, Zagrepčanin je osvajao titule u čak pet različitih težinskih kategorija. Na svom je putu nanizao imena na svom skalpu poput Jaromea Hatchea i Dana Podmorea, a u subotu navečer je pao i tvrdi Isaac “Ike” Villanueva.
Unatoč životnim nedaćama i zatvorskoj kazni, hrvatski je boksač u samo par godina kroz mukotrpan rad došao do statusa najboljeg na svijetu. Marko Martinjak nije imao životnu priču koja se može prepričati kao ravna crta, niti karijeru koja je od početka mirisala na uspjeh. Njegov boksački put započeo je u legendarnoj zagrebačkoj školi boksa u BK Leonardo pod istančanim okom jednog od najcjenjenijih hrvatskih boksačkih znalaca Leonarda Pijetraja. Upravo tamo, pod vodstvom institucije hrvatskog boksa, Martinjak je dobio ono što mnogi nikad ne steknu. Radi se o tehnici koja je temelj koji zauvijek ostane; “kosturu” svake borbe, bez obzira na pravila, rukavice ili ring.
No, Martinjak nije bio samo projekt dvorane, nego i proizvod vlastite, često surove svakodnevice. U jednom razdoblju života, dok još nije imao stabilan okvir ni čvrst oslonac, skrenuo je u pogrešnom smjeru i završio u kriminalnom miljeu, svijetu droge i noćnog života koji je znao progutati i iskusnije persone od Martinjaka svojevremeno. Ipak, upravo je zatvor postao prekretnica, svojevrsna gruba granica nakon koje se počeo izvlačiti iz ponora u kojem je lako završiti trajno izgubljen.
Nakon izlaska, umjesto povratka starim obrascima, okrenuo se radu, disciplini i postepenom građenju života iz temelja, dok je sport ponovno postao centar njegove nove životne gravitacije. U tom procesu je, kako je sam više puta rekao, filtrirao je ljude oko sebe, rezao veze koje su ga vukle unatrag i zadržao samo ono što je imalo smisla. A boks i ring su kod njega uvijek imali smisla, a bome je i Marko imao smisla za njega.
Upravo zato Martinjak danas djeluje kao borac kojemu “bare-knuckle” nije slučajna i usputna stanica, nego prirodno stanište. Tehnika iz Leonarda dala mu je alat, a turbulentni život mu je dao potrebnu oštrinu. I kad se te dvije stvari spojite, dobijete osmerostrukog svjetskog prvaka u pet različitih težinskih kategorija.
Nakon pobjede nad Ikeom Villanuevom, Marko Martinjak je u govoru nakon meča podsjetio da je upisao sedmu uzastopnu pobjedu u boksu bez rukavica te šestu zaredom nokautom u prvoj rundi, pritom jasno dajući do znanja da se smatra “pound-for-pound” brojem jedan bez obzira na to što ga pojedine rang ljestvice ne tretiraju tako unatoč tome što je proglašen najboljim BKB borcem 2025. godine. Naglasio je i da je titule osvajao u pet različitih kategorija, poručivši kako je spreman ponovno “skinuti kilograme” i uzeti i pojas u super kruzeru ako mu to ponude. Govoreći o mogućem prelasku u tešku kategoriju i borbi s prvakom Gustavom Trujillom koji usporedno s “bare-knuckle” karijerom gradi i onu u profesionalnom boksu, dao je do znanja da je spreman na taj izazov, ali samo uz “pravu cifru”. Jedno je sigurno, svi trepte kada čuju Martinjakovo ime, a mi ćemo uživati u ostatku njegove karijere i jedva čekamo vidjeti do kojih će ga novih visina njegovo “mangupstvo” vinuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....