Puna dva desetljeća. Toliko je prošlo od posljednje hrvatske medalje na nekom seniorskom svjetskom prvenstvu. Bilo je to u Pekingu 2005., kada se srebrom okitio Marijo Šivolija Jelica (do 81 kg). Vrijeme je zaista da se tako dugačka boksačka medaljaška apstinencija na planetarnim seniorskim smotrama prekine. Možda je kucnuo trenutak za takvo što. U Engleskoj, u Liverpoolu. Grad nogometa i Beatlesa od 4. do 14. rujna ugošćuje Svjetsko prvenstvo, prvo pod organizacijom World Boxinga kao krovnog tijela ovog sporta, koje je boksu u posljednji trenutak sačuvalo i olimpijski status.
Približno 550 boksačica i boksača iz 60-ak država svijeta ulazi u M&S Bank Arenu (11.000 mjesta) na prvo natjecanje nove organizacije koja je u veljači ove godine dobila privremeno, zasad, priznanje Međunarodnog olimpijskog odbora kao tijelo nadležno organizirati službena boksačka natjecanja. Upravo s tog gledišta, predstojeće natjecanje u Liverpoolu od iznimnog je značenja, svojevrsni lakmus-papir i za sam World Boxing, koji trenutačno okuplja ukupno 118 država.
U Liverpool ih okvirno polovica šalje svoje boksačice i boksače. Hrvatski boksački savez pristupio je World Boxingu u prosincu prošle godine, dok se u Englesku otputilo u utorak iz Zagreba ukupno 11 natjecatelja (dvije boksačice i devet boksača). Od 10 muških kategorija, Hrvatska ima predstavnike u čak devet, odnosno nema nas samo u najlakšoj. Ništa čudno, jer tradicionalno je hrvatski boks najzastupljeniji i najjači, barem kada su muškarci u pitanju, u višim kategorijama (od srednje na više).
- Živimo u nadi da će se vratiti s dvije medalje - vrlo će optimistično Bono Bošnjak za Sportske Novosti, predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza.
Doduše, sportski direktor Dražen Burić će malo drukčije:
- Idemo opušteno, bez opterećenja. Imamo mladu reprezentaciju, jednu od najmlađih na prvenstvu. Početni stav je jasno zlato, ali prvenstveno nam je želja dostojno predstavljati našu domovinu. Bez pritiska, bez najave medalje.
Hm, valjda nije slušao predsjednika Saveza. Makar, šalu na stranu, Hrvatska se ima pravo nadati velikim ostvarenjima na predstojećem Svjetskom prvenstvu. Prvenstveno tu mislimo na dvojicu snažnih Slavonaca. Gabrijel Veočić - "Kobra iz Broda" naš olimpijac iz Pariza i poluteškaški prvak Europe prošle godine iz Beograda. Drugi je pak Luka Pratljačić - osječki bombarder, superteškaš razornog udarca, div iz ponosnog i prkosnog osječkog naselja Jug 2. Inače, brončani sa seniorskog EP-a 2024.
Nismo zaboravili dame, dvije Zagrepčanke. Sara Beram je brončana s EP-a u Budvi 2022. godine, dok je druga Nikolina Ćaćić, olimpijka iz Tokija 2021.
- Odlično se osjećam! Baš sam u životnoj formi. Barem što se ove godine tiče, sve smo baš pogodili - veli Nikolina.
Inače, za razliku od dečki koji su zadnji dio priprema obavili u Bugarskoj (Sofija), djevojke su imale malo drukčije odredište.
- Španjolska, točnije Madrid. Tamo smo bili trener i ja. Bolja klima i...
Ne trebate nastavljati, Španjolska je malo bolja od Bugarske.
- Ne, ne, u Bugarskoj nije bilo cura. Samo dečki. U Madridu su bile Španjolke, jasno, pa Belgija i Mađarska. Bilo je OK, 3-4 suparnice, dosta kvalitetno.
A u Liverpoolu je čeka... Mali "pakao", doima se.
- Opako će biti. Žene su jednako sposobne kao i muškarci, ne treba gledati tu na neku razliku u konkurenciji, kao neki sport je ženski, neki samo muški. Ženski sport je stvarno jako razvijen, a sve kategorije su "krcate". Posebno moja i Sarina (Sara Beram), dakle do 57 i do 60 kilograma. Jer, to je ta kilaža. Žene su u svijetu prosječno i visoke negdje oko 170 centimetara, a s tim onda idu i kilogrami, od 55 do 60. U višim kategorijama već ima nešto manje žena. Za osvojiti zlato trebat će ostvariti 5 pobjeda.
Što je Nikolini cilj u Liverpoolu?
- Iskreno, jako bi mi godio ponovo neki velik rezultat. Unazad nekoliko godina sam malo kaskala s rezultatima, onim nekim većim, zato mislim da bi bilo vrijeme. Osjećam baš neku unutarnju snagu, a za ovo sam prvenstvo baš i jako opuštena. Jesam opuštena, ali s namjerom, koncentracijom. Maknula mi se nekakva težina s leđa, nemam grč, tako da se baš osjećam spremno - smireno će i samouvjereno Nikolina Ćaćić.
Glede Gabrijela i Luke, o njima ćemo malo više za dan, dva. Ono što se dalo zamijetiti jest istinski sjajna atmosfera, "nabrijana" optimizmom i samopouzdanjem, dok kvaliteta nije nikad ni bila upitna. Za kraj je Bono Bošnjak ipak mrvicu spustio očekivanja.
- Želimo svima prvo sretan put, pa potom puno uspjeha, dobre borbe i... Hajde da malo smanjim, može i jedna medalja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....