Iako ga je Deontay Wilder doslovno ‘popolovio‘ sada govori suprotno: ‘On ne udara jako kao ovaj čovjek!‘

Kada je Deontay Wilder prvi put kročio u ring s Bermaneom Stivernom 2015., donio je sa sobom reputaciju nokaut-mašine – svih 32 prethodna suparnika završili su na podu. No Stiverne, tadašnji WBC prvak, bio je prva prepreka koja je preživjela svih 12 rundi. Iako je izgubio jednoglasnom odlukom sudaca, čvrsto je vjerovao da je snaga udarca Wildera – prenapuhana.

– Slušaj, bio sam u ringu s obojicom, i to nije ono što svi misle – rekao je Stiverne u intervjuu za Tru School Sports, aludirajući na usporedbu između Wildera i Chrisa Arreole. – Svi pričaju o toj njegovoj velikoj snazi... Ma ne. Reći ću ti samo ovo: Arreola udara puno jače od Wildera.

Iako nije negirao Wilderovu sposobnost, smatrao je da je "medijska mašinerija" kreirala mit o njegovoj snazi. – Njegov rekord izgleda impresivno na papiru. Ali kad uđeš u ring s njim, to je nešto sasvim drugo. Jedini udarac koji me ozbiljno pogodio bio je ravno u oko – dodao je Stiverne, implicitno nazivajući Wilderovu reputaciju lažnom fasadom.

Dvije godine kasnije, u studenome 2017., Stiverne se vratio u ring s Wilderom i doživio jedno od najbrutalnijih razaranja desetljeća. U manje od tri minute, dva puta je završio na podu, a zatim ostao ležati nepomično, prislonjen uz donji konop, nakon što ga je Wilder s još jednom desnicom poslao u carstvo snova. Ta fotografija – Wilder stoji nad nepomičnim Stivernom – zacementirala je naslijeđe obojice: jednog kao neoborivog nokaut-umjetnika, drugog kao tragičnog junaka vlastite drame.

Stiverne je nakon toga još tri puta pokušao oživjeti karijeru – neuspješno. Poraze su mu nanijeli Joe Joyce, Trevor Bryan i Jonathan Guidry, a ono po čemu će ostati upamćen su dvije pobjede nad Arreolom – koje su mu i donijele titulu WBC prvaka. U prvoj borbi 2013. odnio je jednoglasnu odluku sudaca, a godinu kasnije, u meču za upražnjeni WBC naslov nakon umirovljenja Vitalija Klička, završio je Arreolu nokautom u šestoj rundi.