Ima 96 poraza, borio se i pijan, a ring je dijelio s 10 svjetskih prvaka. Ovo je čudnovata priča o Englezu za kojeg nikad niste čuli

Johnny Greaves nikada nije okusio boksačku slavu rezerviranu za velikane poput Muhammada Alija ili Floyda Mayweathera. Unatoč tome, njegovo je ime duboko ukorijenjeno u samoj esenciji boksačkog sporta. S karijerom od točno 100 profesionalnih mečeva i svega četiri pobjede, Greaves je utjelovio ulogu boksačkog "journeymana" u najčišćem obliku.

Za razliku od zvijezda koje žive pod svjetlima reflektora, zadatak boksača poput Greavesa često prolazi nezapaženo – ulaziti u ring s talentiranim mladim borcima i davati im iskustvo potrebno za razvoj karijera. Premda su često etiketirani kao "vreće za udaranje", upravo o takvim borcima ovisi sustav boksačkih priredbi. Greaves je bio ključni kotačić te mašinerije, uvijek spreman odgovoriti na poziv, bez obzira na sat ili uvjete.

U intervjuu za talkSPORT povodom objave njegove autobiografske knjige "Bright Lights and Dark Corners", Greaves je otkrio dio svoje nevjerojatne svakodnevice. "Nemoguće je cijelu godinu biti u idealnoj kondiciji. Ponekad bi mi mobitel zazvonio u dva poslijepodne nakon što sam popio pet do šest piva, a već do šest navečer bio bih u ringu. Jednostavno pokupiš opremu i krećeš", ispričao je Greaves.

Njegova je boksačka priča započela na amaterskoj sceni, gdje je imao određeni uspjeh u nelicenciranim natjecanjima. No, kada je 2007. zakoračio među profesionalce, život ga je ubrzo smjestio u onu okrutniju dimenziju boksa. Prvih deset profesionalnih mečeva završilo je porazima, no Greaves se nije pokolebao. On nije živio život elitnog sportaša – paralelno s borbama radio je kao soboslikar i dekorater, s napornim radnim vremenom koje je nerijetko završavalo samo satima prije njegovih mečeva.

"Bilo je izuzetno zahtjevno. Mladi borci protiv kojih sam se borio imali su po nekoliko mjeseci pripreme, živjeli su sportskim životom, dok sam ja radio fizički posao i ponekad prihvaćao borbu tek nekoliko sati prije meča", opisao je Greaves svoju stvarnost.

Posebno upečatljiv bio je njegov jedanaesti profesionalni nastup. Tada je napokon uspio upisati svoju prvu pobjedu, svladavši Latvijca Sergejsa Rozakmensa. Bio je to trenutak koji je Greavesa dodatno motivirao da nastavi, premda su pobjede ostale rijetkost.

Karijera boksačkog nomada podrazumijeva i brojne priče koje djeluju gotovo nestvarno. Jednom je prihvatio meč u londonskoj O2 Areni svega nekoliko sati prije ulaska u ring, nakon što je neposredno prije popio tri piva. Ipak, Greaves je i tada bez razmišljanja navukao rukavice i odradio posao.

Njegov 100. i posljednji meč bio je poseban. Greaves je prodao čak 500 ulaznica za borbu u legendarnom York Hallu u istočnom Londonu, gdje je ostvario posljednju pobjedu, svladavši također poznatog "journeymana" Dana Carra. Bio je to emotivan oproštaj čovjeka koji je boksu dao mnogo, iako mu sport nije uzvratio pobjedama i slavom.

Nažalost, Greaves nije skrivao ni tamniju stranu boksačkog života. Priznao je da je njegova boksačka odiseja zapravo bila svojevrstan oblik samoozljeđivanja, ali i način dokazivanja samome sebi.

"Boks mi je pružao osjećaj postignuća. Ljudi bi se šalili na moj račun zbog brojnih poraza, ali osjećaj kada se boriš pred tisućama ljudi bio je nešto posebno. Da, bilo je poput samoozljeđivanja, ali znao sam kako se sačuvati u ringu. Sto mečeva u četiri godine, i kroz karijeru sam imao čast dijeliti ring s devet svjetskih prvaka", zaključio je Greaves svoju fascinantnu ispovijest.

Johnny Greaves možda nikada neće biti zapisan među velikanima boksa, ali njegova je priča, obilježena hrabrošću, požrtvovnošću i nevjerojatnom odvažnošću, zapravo srž ovog sporta. Bez takvih boksača, boks jednostavno ne bi mogao postojati.