Prije točno 18 godina, odnosno 28. travnja 2007. godine dogodio se jedan od najznačajnijih trenutaka za hrvatski boks, ali i borilački sport općenito. Mjesto radnje je Koenig Pilsner Arena u njemačkom gradu Oberhausenu, a te proljetne večeri svaki je ljubitelj boksa bio prikovan uz male ekrane – Stipe Drviš te večeri boksao je za svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji prema WBA-u.
Protivnik je bio njegov stari znanac, opasni Talijan Silvio Branco, kojeg je Drviš u tom trenutku već jednom bio porazio nekoliko godina ranije. Iako ga je poznavao i od prije, Branco definitivno nije bio lagan zadatak za nikoga u tom trenutku, a činjenica da je Stipe jednom već pobijedio Branca, meč je učinila dodatno intrigantnim.
Drviš je u ovaj meč ušao nakon fenomenalnog niza od pet pobjeda, i to nakon prvog profesionalnog poraza koji je doživio od Paula Briggsa. Uspio se Drviš vratiti, uzeti i titulu europskog prvaka, a sve to kako bi došao do ultimativnog cilja – da postane svjetski prvak u poluteškoj kategoriji.
Kada je veliki dan i došao, Stipe je odlično otvorio meč. Odlično je bio taktički i kondicijski spreman za zahtjevnog Branca, a s obzirom na ogromno iskustvo koje je imao, znalo se da mu Stipe ne smije dopustiti da se razmaše. Kako god, od pete runde Branco je učinio upravo to, uzdrmao je Drviša, te je polako počelo izgledati kao da će Talijan meč odvesti u svoju korist.
Udarao je Branco snažno, no to je kasnije ipak došlo na naplatu – Drviš je bio kondicijski puno bolje pripremljen te je u posljednjim rundama nastavio svojim ritmom i meč je kraju priveo u pobjedničkom tonu. Bilo je to 12 mučnih rundi za obojicu boksača, no dvojbe oko pobjednika nije bilo. Drviš je slavio 116-113, 116-112 te 115-113 na sudačkim karticama, te u svoju Pulu odnio WBA pojas prvaka u poluteškoj kategoriji.
Nakon ovog meča, Stipe je otišao u Australiju gdje je pojas izgubio od Dannyja Greena, nakon čega se povukao iz profesionalnog sporta. Bio je on treći Hrvat u tom trenutku koji je postao svjetski boksački prvak (nakon Ferdinanda Živića te Mate Parlova) nakon 30 godina, a ovo je trenutak kojeg se rado sjećamo i danas.
Drviš se povukao na vrhuncu te je po mnogima definitivno imao još šanse da napravi još neke velike stvari, no on je svoj san ostvario te je odlučio povući se. Šteta je što ga nismo gledali u još velikih mečeva, no njegovo će ime ionako ostati vječno upisano u povijesne knjige plemenite vještine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....