Najbolji boksač svijeta lakoćom upisao četvrtu pobjedu ove godine, njegov sljedeći rival namučio se za pobjedu

Rijad je danas ponovno utočište velikog boksačkog eventa. The Ring V: Night of the Samurai naziv je eventa koji je Turki Alalšik zamislio kao svojevrsni obračun meksičkih i japanskih boksača. Gotovo cijeli "fight card" sačinjen je od mečeva između Japanaca i Meksikanaca, a u glavnoj borbi večeri rukavice su ukrstili Naoya Inoue (32-0-0) i Alan David Picasso (32-0-1 uoči meča).

Inoue je prema mišljenju kladionica bio ogroman favorit uoči ovog meča. Koeficijenti na njegovu pobjedu kretali su se od 1,02 do 1,05, dok su koeficijenti na pobjedu Picassa sezali sve do 16,00. Ne može se reći da je Picasso boksač niske kvalitete, nego je Inoue jednostavno bio toliko dobar i dominantan u svojim prijašnjim nastupima.

Nešto rezerviranije Inoue je ušao u ova meč. Prve tri minute protekle su u ispitivanju snaga, Inoue se dobro kretao, nije se upuštao u previše otvorenih razmjena, a Picasso je bio taj koji je vršio pritisak, neprekidno se kretao prema naprijed i pokušavao je zatvoriti Inoue putanje za lateralne kretnje.

Već u drugoj rundi Inoue je agresivnije pristupio borbi. Nanizao je seriju udaraca u glavu (i blok) Picassa te je prezentirao nevjerojatnu brzinu svojih ruku. Sredinom runde Inoue desnim direktom pronalazi bradu Picassa, lijepo pogađa, ali Picasso ostaje na nogama i nastavlja s pritiskom. Već od druge runde vidjela se velika razlika u kvaliteti dvojice boksača, ali Picasso nije posustajao. Pokazao je klasičnu meksičku ratobornost i nije bježao od otvorenih razmjena s Inoueom. Prekrasnim eskivažama Inoue je izbjegao veći dio Picassovih udaraca, a tajming za kontre također je bio na jako visokoj razini.

Inoue je prihvatio ulogu boksača koji se povlači, povremeno biva i leđima oslonjen na konope ringa, ali kontrama je učestalo kažnjavao Picassa. Sredinom treće runde Picasso je lijepo povezao prednji i stražnji direkt, Inoue nije dobro procijenio distancu, ali Meksikanac ga nije ozbiljnije ugrozio tim udarcima. Inoue je držao konce u svojim rukama, a nakon prve tri runde pogodio je osjetno više udaraca od Picassa.

Krošei, direkti, aperkati, Inoue je pružao gledateljima širok repertoar udaraca kojima je pogađao Picassa, ali hrabri Picasso nije posustajao. Napadao je, pritiskao, ali Inoue je bio prebrz za njega u toj fazi meča i nakon prve četiri runde Japanac je zasigurno bio u prednosti na sudačkim karticama.

Picasso je sredinom pete runde uzbudio publiki pogodivši dobar lijevi kroše u lice Inouea, ali japansko "Čudovište" (Nosi nadimak ‘Monster‘) kažnjava ga serijom udaraca. Sve više je Inoue gađao tijelo Picassa, ponekad prednjim direktom, a povremeno i lijevim aperkatom. "Poezija u pokretu", tako se može opisati boks Naoye Inouea. Nevjerojatna je fluidnost i koordinacija njegovih kretnji s udarcima koje plasira. Ovakav boksački talent zaista se rijetko viđa.

Dodao je gas Inoue početkom šeste runde, pritisnuo je Picassa uz užad, munjevito je plasirao desetak udaraca, ali i dalje nije uspijevao doći do prvog nokdauna. Picasso je u nastavku šeste runde pokušavao aperkatima u tijelo usporiti Inouea, imao je nekoliko dobrih pogodaka, ali Inouea nije usporio.

Ništa puno drukčije nismo vidjeli ni tijekom sedme runde. Inoue je nastavio dominirati, a Picasso je sve teže pronalazio metak i ostajao je prekratak pokušavajući dohvatiti Inouea udarcima. Teško se mogao očekivati nekakav drastičan zaokret do kraja ovog meča, eventualno je Inoue mogao doći do pobjede prekidom ako se odluči za nešto agresivniji pristup.

Tijekom preostalih pet rundi do prekida ipak nije došlo. Inoue je sigurno kontrolirao meč do završetka 12. runde, a ring je napustio gotovo bez ogrebotine na licu. Jednoglasnom odlukom sudaca (119-109, 120-108, 117-111) Naoya je došao do pobjede, a ovo mu je 32. pobjeda u 32. profesionalnom boksačkom nastupu. 328 udaraca pogodio je Inoue, a njegov protivnik metu je pronašao 170 puta, što vam dovoljno govori o razlici u brojnosti udaraca, ali i boksačkoj kvaliteti ovog dvojca. Čak 27 puta slavio je nokautom, ali tvrdog meksičkog ratnika Davida Picassa nije uspio završiti.

Inoue je tako ostao apsolutni svjetski prvak u super bantam kategoriji (-55,33 kg), a ove godine odradio je čak četiri nastupa i upisao je četiri pobjede. Porazio je i Murodjona Ahmadalieva, boksača koji ga je dugo prozivao i za kojeg je Eddie Hearn bio uvjeren da će detronizirati Inouea. Na koncu je Inoue uvjerljivo porazio Ahmadalieva (118-110 x2, 117-111), a u preostala dva ovogodišnja meča nokautirao je Ramona Cardenasa i Ye Joona Kima.

Ponekad možete čuti kako se za neke osobe kaže da su jednostav "rođene" za nešto. Naoya Inoue definitivno je rođen da bude boksač. Ovaj maestralni Japanac lakoćom pobjeđuje u mečevima za svjetske titule, a način na koji to odrađuje zbilja je impresivan. Svaki njegov pokret djeluje smisleno, fluidno i tehnički profinjeno. Inoue posjeduje vrhunski tajming, konstantno je korak ispred protivnika i uz dužno poštovanje Oleksandru Usiku, Dmitriju Bivolu, Jesseju Rodriguezu itd., Naoya Inoue najbolji je aktivni boksač današnjice.

Inoueov sljedeći protivnik namučio se da dođe do pobjede, jedan sudac šokirao bodovanjem

U sunaslovnoj borbi večeri gledali smo sjajan okršaj. Junto Nakatani (31-0-0 uoči meča), ponajveći talent i zvijezda japanskog boksa snage je odmjerio s Meksikancem Sebastianom Hernandezom Reyesom (20-0-0 uoči meča). Nakatani je ranije ove godine iskazivao veliku želju da se bori protiv sunarodnjaka Inouea, ali morao je proći ovu prepreku kako bi izborio taj veliki okršaj. Nakatani je inače nekadašnji WBC-ov i IBF-ov svjetski prvak u bantam kategoriji (-53,5 kg), ali otisnuo se u višu super bantam kategoriju (-55,33) unutar koje suvereno vlada Naoya Inoue (drži sva četiri pojasa).

Festival aperkata pružili su nam favorizirani Nakatani i sjajni Hernandez. Junto je prvih 5-6 rundi poprilično čisto dominirao. Pogađao je znatno više udaraca, kontrolirao je tijek borbe i grabio je ka pobjedi. Međutim, od šeste runde pa nadalje, Hernandez značajno podiže tempo, razlika u brojnosti udaraca počinje ići u njegovu korist, a Nakatani se iz runde u rundu sve teže nosio s konstantnim pritiskom Meksikanca.

Gotovo kompletan meč Nakatani i Hernandez bili su jedan drugome u takozvanom "pocketu", nerijetko glavama oslonjeni jedan od drugog, bacajući mnoštvo udaraca u tijelo i aperkata u glavu. Konačna Compuboxova statistika udaraca kaže kako je Nakatani pogodio 297 udaraca, a plasirao ih je čak 837. Hernandez s druge uputio je još više udaraca (921), ali pogodio ih je nešto manje (237).

Gledajući brojnost udaraca po rundama, Nakatani je pogodio više udaraca u osam rundi, dok je Hernandez bio frekventniji u četiri runde. Meksikanac je dosta sporo otvorio meč, u prvoj rundi pogodio je tri udarca, u drugoj sedam, ali zato je u devetoj, 11. i 12. rundi pogađao više od 30 udaraca (37 u 11. rundi).

Dva suca bodovala su meč rezultatom 115-113, a jedan sudac imao je podosta nevjerojatan rezultat 118-110 na svojoj sudačkoj kartici. Sva trojica sudaca meč su bodovali za Nakatanija koji je tako ostao neporažen i postavio je temelj za meč protiv Inouea.

Puno će se u boksačkim krugovima pričati o sucu Nawafu Almohaimeedu (Saudijska Arabija) koji je ovaj meč bodovao rezultatom 118-110 za Nakatanija. Bio je to vrlo ujednačen okršaj nakon kojeg nitko sa sigurnošću nije mogao reći tko će pobijediti, a čak 60 posto fanova u prijenosu uživo glasali su za Hernandeza kao pobjednika ovog meča. 115-113 u korist Nakatanija može se opravdati, ali 118-110 apsolutno nema smisla. No, nije ovo nešto na što nismo naviknuti prateći boks. Šteta što suci uvijek nekako pronađu način za zasjeniti vrhunski boksački okršaj.