Olimpijski boks ima nove velesile: Kubancima se ovo nikada u povijesti nije dogodilo!

Svjetsko boksačko prvenstvo u Liverpoolu jučer je službeno završilo. Održani su finalni mečevi u svim preostalim težinskim kategorijama, a zatim je odrađena i ceremonija dodjele medalja. Na toj ceremoniji našao se i jedan Hrvat.

Radi se naravno o Gabrijelu Veočiću, boksaču koji je već nekoliko godina naš najbolji amaterski boksač. Sjajni 24-godišnjak iz Slavonskog Broda osvojio je broncu u poluteškoj kategoriji (-80 kg). Tri pobjede i jedan poraz upisao je Veočić na SP-u u Liverpoolu, a bolji od njega bio je tek Javohir Ummataliev iz Uzbekistana.

20-godišnje uzbekistansko čudo od djeteta na koncu je osvojilo zlatnu medalju i Veočić je izgubio od najboljeg. Još ususret polufinalu navodili smo kako se zapravo radi o "finalu prije finala", jer Yojerlin Cesar i Pilip Akilov kao drugi par polufinalista ipak nisu na razini Veočića i Ummatalieva (Veočić je obojicu porazio ne tako davno).

Nažalost, Ummataliev je trenutno klasa za sebe i bio je nepremostiva prepreka čak i za našeg Gabrijela. Pred Ummatalievim zasigurno je blistava karijera, ali vjerujemo da će Veočić imati prilika za osvetu i nadamo se kako će ta "osveta" jednog dana uistinu i doći.

Veočić je svojim osvajanjem medalje uvrstio Hrvatsku među ukupno 30 država koje su na ovom SP-u došle do medalje. Zanimljivo je kako su neke boksačke sile poput SAD-a, Italije, Ukrajine i Francuske također uzele jednu medalju.

Amaterskim boksom već nekoliko godina vladaju Uzbekistan i Kazahstan. Uzbekistan je uzeo 11 medalja, od čega šest zlatnih, dok je Kazahstan najuspješnija država sa sedam zlata (muška + ženska konkurencija) te ukupno 10 medalja. Iza njih smjestili su se Indija i Brazil. Njihovi boksači/ice osvojili su četiri medalje, ali Indija je nešto uspješnija jr ima dva osvajača/ice zlata dok Brazil ima jedno zlato.

Kuba prvi put u povijesti bez zlata na SP-u

Englezi na domaćem terenu nisu uspjeli do zlata, ali osvojili su pet medalja, a zanimljivo je spomenuti kako Kubanci nisu osvojili niti jedno jedino zlato. Prvi put otkako se održavaju Svjetska boksačka prvenstva (od 1974. godine), Kubanci odlaze kući bez najsjajnijeg odličja. Na 21 od ukupno 23 dosadašnja SP-a osvajali su barem jedno zlato. 2007. godine nisu se pojavili na SP-u u Chicagu, pribojavajući se kako će raznorazni menadžeri i promotori nagovarati njihove boksače da se ne vrate u državu te da se otisnu među profesionalce.

Kuba je inače zabranjivala boksačima profesionalni boks od 1962. pa sve do 2022. godine što je dovodilo do toga da nerijetko njihovi boksači izbjegnu tijekom velikih natjecanja i nikada se ne vrate u domovinu. Kubi je to predstavljalo veliku sramotu i nisu htjeli da im se nešto takvo dogodi tijekom SP-a u SAD-u. Na svim ostalim Svjetskim prvenstvima Kubanci su nastupali i osvajali zlata, ponekad su ih uzimali čak i osam na jednom SP-u, ali njihovoj dominaciji došao je kraj, barem zasad.

Azijske države poput Uzbekistana i Kazahstana preuzele su primat, čemu u prilog ide i statistika s prošlog SP-a te prošlogodišnjih Olimpijskih igara. Uzbekistan je u Parizu uzeo najviše medalja, čak pet zlata. Iza njih smjestila se Kina sa tri zlata i dva srebra, dok Kazahstan nije imao Igr za pamćenje, ali uzeli su ipak dvije medalje (srebro i bronca). Kubanci su se morali zadovoljiti jednim zlatom i jednom brončanom medaljom.

Godinu dana ranije na SP-u održanom baš u Uzbekistanu, svjedočili smo još jednoj dominaciji Uzbekistanaca. Pet zlata, dva srebra i dvije bronce njihov je saldo, dok je Kazahstan bio drugi sa četiri zlata i jednim srebrom. Pravo nastupa imali su i Rusi, a njihovi boksači osvojili su dva najsjajnija odličja i četiri bronce. Kuba je tada uzela jedno zlato, tri srebra i dvije bronce.

Nakon što je AIBA 2016. godine dopustila profesionalnim boksačima da nastupaju u olimpijskom/amaterskom boksu, stvari su se počeli mijenjati. Na meti brojnih kritičara bio je između ostalih Bahodir Jalolov, fantastični uzekistanski boksač koji je dvaput osvajao olimpijsko zlato. U trenucima kada je nastupao na Igrama u Tokiju, Jalolov je imao šest profesionalnih mečeva, a u Parizu je nastupio kao itekako iskusni profesionalac iza kojeg je bilo 14 odrađenih borbi (14-0). Jalolov je lakoćom osvojio zlato u Parizu, a boksačka javnost uvelike je bila složna kako boksač takvog kalibra i iskustva među profesionalcima, nema što tražiti na Olimpijskim igrama.

No, sve je bilo prema pravilima i Jalolov je iskoristio ponuđeno. Naravno, takve stvari ne trebaju staviti u drugi plan činjenicu da Uzbekistanci očito imaju vrhunsku školu boksu, rade jako kvalitetno i to se očituje kroz njihove rezultate. Na kraju krajeva, gore spomenuti Ummataliev tek je 20-godišnjak, nema iskustvo profesionalnog boksa, ali već sada dominira i može se pohvaliti titulom svjetskog prvaka. Dodamo li na sve to da se kubanski boksači sada slobodno mogu otisnuti među profesionalce, jasno je da se "razvodnio" i bazen talenata u olimpijskom boksu, ali ovakav pad ipak se nije očekivao.

Kako će Kuba odgovoriti na novokomponirani poredak u olimpijskom/amaterskom boksu i mogu li se vratiti na tron koji su dugi niz godina držali u svom vlasništvu, vrijeme će pokazati.