Često možemo vidjeti kako je boksački svijet međusobno povezan uzročno-posljedičnim vezama, od početnika pa sve do najvećih imena u povijesti boksa poput onog Mikea Tysona. Glasoviti britanski matematičar Ian Stewart je u svom djelu "Kocka li se Bog - nova matematika kaosa" zaključio da je kaos zapravo red odnosno da je red kaos. U mnogim iteriranim "realnostima" boksa ishod je isti, baš kao i veze između aktera. Jedna takva zanimljiva veza se odražava od meča Mike Tysona protiv Kevina McBridea preko Paschala Collinsa (op.a. sadašnji Babićev trener) pa do večerašnjeg meča između Alena Babića i Johnnyja Fishera.
Paschal Collins prisjeća se najnezaboravnijih iznenađenja u teškoj kategoriji dok se priprema povesti Alena Babića u, ako je vjerovati svjetskim kladionicama i bookmakerima, "nemoguću misiju" protiv Johnnyja Fishera.
Babić, 33-godišnjak iz Hrvatske, je autsajder u subotnjoj večeri protiv popularnog Fishera u londonskoj Copper Box Areni, dijelom zato što se smatra da je veći Fisher destruktivniji borac s jačim udarcima.
Collins i Babić zajedno rade zajedno od Babićevog prošlog meča u ožujku kada su zaustavili Stevea Robinsona u glavnom gradu Velike Britanije, ali trener iz Dublina nije zastrašen njihovim statusom s obzirom na to da je već pobjeđivao u znatno težim situacijama.
Irac je pomogao pripremiti svog sunarodnjaka Kevina McBridea za borbu 2005. protiv velikog Mikea Tysona, kada je također bilo očekivano da će Tyson pobijediti. Slično kao i s neporaženim Fisherom, postojali su širi planovi za Tysona da uđe u borbu višeg profila nakon pobjede, ali Collins, radeći uz Goodyja Petronellija, nekada ključnu figuru u karijeri velikog Marvina Haglera – pridonio je osiguravanju da McBride doživi svoju najveću noć.
"Znao sam Kevina dugo vremena" rekao je Collins. "Boksali smo zajedno kao amateri, a zatim sam u Americi trenirao s Petronellijima (Goodyjem i Patom) u Brocktonu. Kevin je imao karijeru u Velikoj Britaniji; na kraju je nekoliko puta izgubio; ostao je bez ugovora i preselio se u Ameriku, pa smo neko vrijeme živjeli zajedno. Poznavali smo se; obojica smo išli u teretanu; trenirali zajedno. Izvodio bih ga na trčanje i brinuo se o njegovoj prehrani, ali Kevin nije stvarno živio sportski život. Nije da to nije želio – jednostavno nije imao znanja."
"Borili smo se na u glavnom dijeli priredbe u Foxwoods Casinu; dobio sam šavove otprilike tjedan dana prije borbe, ali trenirali smo zajedno. Ja sam ispao s priredbe; Kevin je ostao unutra. Kevin je rekao: ‘Hoćeš li mi i dalje pomagati u pripremama?‘, što sam i učinio. Otišao je, ostvario veliku pobjedu u Foxwoodsu (zaustavivši Kevina Montiya), a zatim mu je ponuđena borba protiv Mikea Tysona."
"Prvo što je rekao bilo je: ‘Hoćeš li mi pomoći da se pripremim?‘. Tako smo se preselili na dva mjeseca u Brockton – živjeli smo u Bostonu – negdje oko 30 milja udaljeni. Razlog zašto smo se preselili u Brockton, značajno je to što je DW Park bio mjesto gdje je Rocky Marciano trčao svaki dan, jer je iz Brocktona, a to je odmah kraj naše teretane. Ovo je bila ista ruta koju je Rocky Marciano trčao svaki dan. Sve smo vratili na osnove; obavili smo dosadni dio, jer se sve svodi na kondiciju – borba protiv Tysona s 39 godina."
"Ako si dovoljno jak; dovoljno fit; i imaš pravi plan igre, možeš ga pobijediti. Samo smo napravili trening kamp stvarno teškim. Plan igre, gledali smo borbu Lennoxa Lewisa protiv Tysona; gledali smo Dannyja Williamsa, koji je upravo pobijedio Tysona. ‘Kad uđe u blizinu, nasloni se na njega, stavi mu prsa na glavu i stavi svu težinu svog tijela na njega.‘ To smo učinili s aperkatima, i tu je Danny Williams pogađao udarce."
"Imali smo sreće – gledali smo te borbe koje je Tyson izgubio. Imali smo pravi trening kamp, a noć prije borbe otišli smo u kino gledati ‘Cinderella Man‘ – premijeru. Zapravo smo otišli. ‘Kevin, to si ti – kako ironično. To ćeš biti ti, Cinderella Man.‘
"Ovo je bilo noć prije borbe, a sljedeći dan smo bili na mjestu događaja, i bilo je 99 posto Tysonovih navijača, i jedan posto Iraca. Ali Kevin je znao da ima šansu, a kako je borba odmicala, osjetio je da ima sve više šanse, jer ga je Tyson udario glavom; pokušao mu slomiti ruku; udario ga nisko. Učinio je sve što Tyson radi da pobijedi, i znali smo da je Tyson zabrinut, jer kad pribjegne tim taktikama, druge taktike ne rade. ‘Kevin, izdrži; nastavi stavljati težinu na njega.‘"
Četrdeset sekundi u šestoj rundi, sudac Joe Cortez oduzeo je dva boda Tysonu zbog namjernog udaranja glavom McBridea, koji je zadobio posjekotinu iznad desnog oka. McBride, tada 34-godišnjak, apsorbirao je Tysonov pritisak i do kraja runde imao Tysona na užadima.
Uspio je s nizom razornih udaraca, poglavito aperkata povrijediti nekadašnjeg zastrašujućeg bivšeg svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, do te mjere da je pao na stražnjicu i djelomično ostao uspravan zahvaljujući užetu ringa.
To što je Cortez umjesto toga presudio da je McBride gurnuo Tysona – koji je zaradio prijavljenih 5 milijuna dolara – možda je pokazatelj koliko su svi uključeni željeli da Tyson završi 11. lipnja 2005. s 51. pobjedom. Tysonov trener Jeff Fenech bez obzira je prepoznao da njegov borac nije imao što više dati. Rekao je Cortezu na kraju runde da se Tyson neće vratiti za sedmu. Cortez je mahnuo kraj borbe. McBride je osigurao pobjedu koja mu je promijenila život.
"Iscrpio ga je i uzeo mu noge, pa kad je Kevin zapravo počeo pogađati udarce na Tysona, Tyson je samo pao, jer je bio gotov" rekao je Collins. "Imao je dovoljno. Nije mogao izdržati još pet, šest rundi toga. Nije mu ostalo ništa, i to je bilo to."
"Ono što mi se nije svidjelo je to što je Tyson bio zlostavljan. Ljudi su bacali boce na Mikea Tysona. Nije mi se to svidjelo, jer bilo tko tko je znao boks znao je da Mike Tyson s 26, 27 godina pobjeđuje bilo koga, i trebali su poštovati da je bio stariji čovjek. Za Kevina McBridea to je bila ogromna pobjeda, i ljudi mu ne daju zasluge, jer je Kevin imao 34 godine; dolazio je s nekoliko poraza; bio je težak pijanac."
"Sedam je godina sada trijezan, i potpuno je promijenio svoj život zbog te borbe. Bila je to velika noć za mene, jer vjerovali ili ne, još sam se boksao u to vrijeme. Bilo je to prvi put da sam se uključio u treniranje. Nakon borbe ljudi su me zvali, spremali se za borbe. To je bilo to – tako sam se počeo baviti treniranjem."
"Bila je to jedna od najboljih noći kao trenera. Vjerojatno jedna od najboljih noći jer smo ja i Goody Petronelli bili tamo. Bio je moj trener, a Goody je bio kao otac figura za mene i Kevina. Bio je pri kraju, i to je nešto što smo zajedno postigli."
"Svake godine, u lipnju, dobijem poziv od nekoga i netko želi razgovarati s Kevinom o tome. Vjerojatno je to jedna od najboljih pobjeda po kojima sam poznat. Bila je to sjajna noć – bila je to sjajna noć za Kevina i njegovu obitelj, i za grad Clones u Irskoj."
"Ali bilo je to pomalo gorko-slatko, jer gledam Mikea Tysona i mislim, ‘To nije bio isti Mike Tyson‘. Ne oduzimajući ništa Kevinu – Tyson je došao boriti se, i da je Kevin popustio nakon tri ili četiri runde Tyson bi ga pobijedio. Ali Kevin je izdržao – veliki čvrsti čovjek – i Tyson je odustao jer nije bilo više borbe u njemu."
Sada je sve na Alenu Babiću, čovjeku koji najbolje zna biti kako je to biti underdog, za kojeg se nadamo da će u svom unutarnjem kaosu pronaći red koji će uzdrmati jednu od najvećih nada britanskog teškaškog boksa.
