Svijet je danas ostao bez jednog boksačkog velikana. Britanski boksački nadzorni odbor (BBBofC) danas je podijelio službeno priopćenje kojim su obavijestili javnost o smrti Joea Bugnera.
"S velikom tugom javljamo da je preminuo Joe Bugner, bivši britanski, europski i Commonwealth teškaški prvak. Joe je umro u svom domu u Brisbaneu, unutar kojeg je bio na kućnoj njezi. Britanski boksački nadzorni odbor iskazuje sućut Joeovoj obitelji.", stoji u priopćenju.
Joe je preminuo u 76. godini života. Rođen je 13. ožujka 1950. godine u Siriku (selo na jugoistoku Mađarske), a osim mađarskog državljanstva i korijena, Bugner je naknadno došao do britanske i australske putovnice. Njegova obitelj, točnije Joe, njegova majka, braća i sestre napustili su Mađarsku 1956. godine zbog invazije Sovjeta te su se preselili u Englesku. Joe nikada nije upoznao svog oca, navodno mu čak nije znao ni ime. Tijekom invazije Sovjeta, Bugnerovi su pješice pobjegli iz Mađarske u Jugoslaviju gdje su se nakratko našli u kampu za izbjeglice, a potom su prebačeni u Veliku Britaniju.
Bugner je kao srednjoškolac bio juniorski prvak države u bacanju diska i posjedovao je odlične atletske predispozicije. Osim sporta, Joe je gajio i ljubav prema umjetnosti, a kako navodi "Guardian" u posveti koju su napisali nakon Bugnerove smrti, Joe je sebe opisivao kao "sanjara i samotnjaka". Osim što se bavio atletikom, Joe je trenirao i boks, a nakon što je počeo raditi u jednoj tvornici, upoznao je lokalnog trenera Andyja Smitha. 13 pobjeda u 16 amaterskih nastupa upisao je Bugner, a zatim se otisnuo u profesionalce.
Bugnerova profesionalna karijera nije dobro započela. Paul Brown, vozač kamiona iz Birminghama, nokautirao je Bugnera u trećoj rundi borbe. Bugnera poraz u debiju nije obeshrabrio. Već mjesec i pol dana kasnije vratio se u ring, nokautirao je Paula Cassidyja u drugoj rundi i bio je to početak velikog pobjedničkog niza.
18 pobjeda zaredom nanizao je Bugner, dok njegov niz nije prekinuo Dick Hall. Bilo je to samo kratko posrnuće, jer Bugner nakon toga upisuje 15 pobjeda i jedan remi u sljedećih 16 mečeva. Jedan od najupečatljivijih mečeva svoje karijere odradio je tijekom tog niza.
U trećem mjesecu 1971. godine, Bugner je na Wembleyju boksao protiv Henryja Coopera, a ulog su bile čak tri titule. Cooper je naime branio europsku titulu, titulu britanskog prvaka te Commonwealthov pojas u teškoj kategoriji.
Napetih 15 rundi odradili su Cooper, veliki miljenik britanske publike i Joe Bugner, autsajder koji nije imao naročitu podršku britanskih navijača u tom meču. Po završetku 15. runde, podignuta je ruka Joea Bugnera. Samo jedan sudac bio je zadužen za bodovanje meča, a njegovo ime je Harry Gibbs. Mečevi su se tada drukčije bodovali, a službeni rezultat iznosio je 73,75 naprema 73,5 u korist Bugnera. Tijesnije nije moglo, a dugo su se nakon toga povlačili repovi i ovo Bugnerova pobjeda tretirala se kao kontroverzna još desetljećima kasnije. BBC-jev komentator Harry Carpenter bio je šokiran sudačkom odlukom.
- Dao je pobjedu Bugneru i meni je to nevjerojatno. Kako možete oduzeti nekome tri titule na takav način? - pitao se Carpenter.
Treba pak istaknuti kako je Cooper uistinu bio omiljen među britanskom boksačkom javnosti i mnogima se subjektivnost umiješala u prosudbu. Meč je mogao otići na obje strane i grubo je govoriti da je Cooper pokraden te da Bugner nije zaslužio pobjedu.
Henry Cooper naon tog meča nije se više vraćao u boksački ring, a Bugner je jedanput obranio pojaseve, prije nego ih je izgubio u meču protiv Jacka Bodella. Dvije godine nakon pobjede nad Copperom i čak 13 mečeva kasnije, Cooper se našao u još dva ogromna meča koja su obilježila njegovu karijeru.
U drugom mjesecu 1973. godine boksao je protiv Muhammada Alija na priredbi u Las Vegasu, a četiri i pol mjeseca kasnije Bugner se našao u ringu i s Joeom Frazierom. Oba meča Bugner je izgubio na bodove. Do kraja karijere Bugner je skupio čak 83 nastupa, a pritom je upisao 69 pobjeda (41 nokautom) i 13 poraza te jedan remi. Osim spomenutog Coopera, među imenima koja je Bugner porazio ističu se Jimmy Ellis, Richard Dunn, Greg Page, James Tillis, David Bey i veliki Chuck Wepner.
Dijelio je Bugner ring i s velikanima poput Earnieja Shaversa, Rona Lylea i Franka Brune, ali od njih je ipak gubio i nije bio na toj najvišoj boksačkoj razini. Shaversa je nazvao najjačim udaračem s kojim se borio, a Ron Lyle priuštio mu je najgore batine (o Ronu Lyleu mogli ste čitati i na našem portalu - LINK). Unatoč izostanku svjetske titule u rezimeu, Bugner je imao jako dobru karijeru, ali smatrao je kako nikada nije dobio poštovanje od strane britanske boksačke javnosti.
"Volio bih da se nisam ni borio protiv Coopera. Pobijedio sam u tom meču, ali izgubio sam sve ostalo. Mrzili su me zbog te pobjede, nikada mi to nisu zaboravili te sam protjeran iz države koju volim."
Bugner je imao i svojevrsnu glumačku karijeru. Pojavio se u nekoliko filmova, između ostalih u kultnom Street Fighteru gdje je glumio negativca, a ulogu je imao i u filmu s Budom Spencerom ("Io sto con gli ippopotami"). Bio je također jedan od stručnih savjetnika tijekom snimanja filma "Cinderella Man" o boksaču Jamesu J. Braddocku, ali usred snimanja filma, Bugner je otpušten, nakon čega je Russella Crowea javno nazvao "kukavičjim crvom i curicom".
Posljednjih nekoliko godina života Bugner se borio s demencijom, a njegova supruga Marlene preminula je 2021. godine. Bugner za sobom ostavlja troje djece iz svog prvog braka.
Joe Bugner nije velikan u rangu Alija, Fraziera, Listona, Lennoxa Lewisa, Mikea Tysona itd., ali radi se o boksačkom velikanu koji je ostavio značajan trag u tom sportu.
Joe, počivaj u miru Božjem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....