Svjetski boksački prvak poluteške kategorije, Sergey Kovalev, privatno je poznavao Maxima Dadasheva. Više puta zajedno su trenirali i čak se svom mladom sunarodnjaku osjećao svojevrsnim mentorom. Zbog toga ga je smrt 28-godišnjeg boksača izuzetno pogodila. Za razliku od većine komentara, koji su se odnosili na surovost boksa kao sporta, Kovalev je odlučio proglasiti krivca za tragediju koja se dogodila.
Prokomentirao je ponašanje trenera McGirta, koji unatoč pravovremenoj reakciji nije uspio spasiti život svom boksaču, ali i suca koji je puštao da se meč dalje odvija.
"Buddy je možda prekasno prekinuo meč, no nitko osim Maxa nije mogao znati koliko su jaki bili udarci koje je primio i kako se osjećao. Tako da ne može nitko kriviti njegov kut. Mislim kako je najveću pogrešku napravio sudac. On nije čistač ulica nego čovjek obučen da suci boksačke mečeve. Morao je već nakon osme runde prepoznati kako Dadashev nema šanse pobijediti u tom meču. Sve runde je izgubio, a vidjelo se da nema nikakve šanse pobijediti nokautom. Sudac nije prekinuo meč za dobrobit Maxovog zdravlja i života. On je bio izravni sudionik tog prebijanja. Sve to za publiku i zabavu fanova. Ovo je samo moje osobno mišljenje", napisao je Kovalev na Instagramu.
Realna situacija ipak bi se mogla opisati malo drugačije. Dadashev je prve tri runde čak otvorio bolje od svog protivnika i do polovice meča publika je gledala kompetitivan boks. Ulaskom u drugu polovicu Matias je pojačao tempo i preuzeo inicijativu. Ipak, tek ta kobna 11. runda bila je ona u kojoj je došlo do apsolutne dominacije. Tako da ne treba čuditi što je trener McGirt tek tada odlučio prekinuti meč. Kovaleva ipak trebamo shvatiti, iz njega su progovorile emocije jer život je izgubio momak kojeg je privatno poznavao.
Osim toga, Kovalev je u svojoj karijeri direktno imao utjecaj na sličnu tragediju, odnosno boksač je preminuo nakon meča protiv njega. Bilo je to 2011. godine, kad je nokautirao Romana Simakova koji je završio u komi i kasnije preminuo u bolnici. Kovalev je kasnije govorio kako je neko vrijeme osjećao krivnju za to, iako je bio svjestan da do trenutka prekida meča ništa nije moglo dovesti do pretpostavke što će se dogoditi.
