
Metode koje koriste različita boksačka tijela za rangiranje boraca već desetljećima izazivaju zbunjenost, a uspon Jarrella Millera, usputno rečeno bivši Cro Copov protivnik, s 13. na četvrto mjesto WBA ljestvice u razdoblju od tri mjeseca, bez ijedne borbe, predstavlja aktualan primjer.
Već dugo postoji očita fascinacija i odanost prema 36-godišnjem "Big Babyju", iako još nije pobijedio borca kojeg bi itko razuman smatrao dostojnim mjesta u Top 10 u trenutku kada su se borili. Naravno, bilo je značajnih pobjeda. Borci poput Geralda Washingtona, Mariusa Wacha, Johanna Duhaupasa, Tomasza Adameka i Lucasa Brownea imali su određenu reputaciju u određenim trenucima svojih karijera, ali nijedan od njih, zbog starosti ili pada forme, nije predstavljao realnu prijetnju Milleru na početku borbe.
Nesumnjivo je izdržljiv i snažan, no u svom prvom nastupu protiv ozbiljnog protivnika zaustavljen je u 10. rundi od strane Daniela Duboisa u prosincu 2023. U tome nema srama – ali poraz u kojem je jedino dokazao izdržljivost ne bi trebao rezultirati plasmanom u Top 5.
Millerov tim možda će ukazati na borbu koja je uslijedila, njegov posljednji nastup u kolovozu prošle godine, kada je odradio 12 rundi s Andyjem Ruizom Jr. Suci nisu mogli odlučiti pobjednika, a iako su mnogi smatrali da je Millerov agresivan pristup zaslužio pobjedu, neriješen ishod s bivšim svjetskim prvakom – najbolji rezultat na Millerovom omjeru 26-1-2 (22 KO) – nije bio pretjerano iznenađujući. Važno je napomenuti da je Ruiz, koji je sve manje pokazivao interes, bio neaktivan dvije godine prije te borbe i nije bio visoko rangiran. Štoviše, odmah nakon tog neriješenog ishoda, WBA je nagradio Millera 13. mjestom na ljestvici.
Od tada se nije borio. Njegov najduži period neaktivnosti bio je između 2018. i 2022., kada je više puta pao na testovima za doping. Prvi put je to bilo u pripremi za zakazanu borbu u lipnju 2019. protiv tadašnjeg prvaka Anthonyja Joshue, drugi put tijekom naknadnih testova, a treći put godinu dana kasnije dok se pripremao za povratak protiv Jerryja Forresta nakon što je potpisao promotivni ugovor s Top Rankom. Kao rezultat toga, njegova je ozloglašenost porasla.
Nakon povratka 2022., Miller je ostvario tri pobjede, od kojih je najimpresivnija bila protiv 43-godišnjeg Brownea, koji je izgubio dvije od prethodnih pet borbi, u ožujku 2023. Zatim je uslijedio poraz od Duboisa i neriješena borba s Ruizom.
U prosincu 2024., na godišnjoj konvenciji WBA u Orlandu na Floridi, Miller je prisustvovao s namjerom da zatraži viši rang od 13. mjesta. Ova praksa nije nova i na prvi pogled može se činiti razumnom. Borci ili njihovi predstavnici pozvani su na takozvane ‘sastanke o rangiranju‘ kako bi iznijeli svoje zahtjeve, bilo da se radi o uključivanju u rangiranje, višem rangu ili borbi za naslov.
Ipak, slučaj Millera također ističe zašto su ti sastanci predmet podsmijeha.
Teškaš je izjavio pred WBA dužnosnicima za rangiranje da bi želio priliku za borbu za WBA sekundarni pojas, koji drži Kubrat Pulev, te da bi stoga trebao biti značajno pomaknut s 13. mjesta na ljestvici. Kako bi naglasio svoj zahtjev, zaključio je:
-Želio bih priliku da mu izbrišem pamćenje. -
U siječanjskom rangiranju, Miller – bez pobjede od ožujka 2023. – pomaknut je s 13. na 12. mjesto. U veljači se našao na 10. mjestu, a u ožujku, prema najnovijem rangiranju, popeo se za šest mjesta na četvrtu poziciju.
Važno je napomenuti da dramatičan uspon Millera nije bio isključivo rezultat njegove emocionalne molbe za osobnim napretkom. Naime, 3. ožujka, britanski boksač Fabio Wardley, prvi izazivač promoviran od strane Queensberryja, bio je određen kao sljedeći protivnik za Puleva u borbi koja je trebala poslužiti kao eliminator za meč s pravim prvakom, Oleksandrom Usikom. Međutim, pregovori nisu urodili plodom.
S obzirom na to da je 7. lipnja rezerviran za stadion Portman Road, Queensberry je razumljivo želio osigurati da njihov borac zadrži svoj ljetni datum, pa je Miller, nesumnjivo marketinški atraktivan, postao preferirana zamjenska opcija.
Zatim je podnesen zahtjev WBA-u da se borba Wardley-Miller proglasi za privremeni naslov, pojas koji je organizacija prethodno ukinula. WBA je, nakon što je saslušao i molbe Don Kinga da Michael Hunter dobije priliku protiv Puleva, donio odluku: Pulev će se boriti protiv Huntera, Wardley protiv Millera, a pobjednici će se međusobno suočiti do kraja godine. Upravo tada, 31. ožujka, objavljeno je najnovije rangiranje – i Miller se našao na četvrtom mjestu.
Bez ijedne nove borbe i bez ijedne pobjede nad borcem bolje rangiranim od sebe, Miller je u tri mjeseca skočio za devet mjesta. Logički i pošteno gledano, taj uspon se ne može opravdati.
Ali ova priča nije iznimka – dapače, ona je pravilo. I bilo bi previše pojednostavljeno upirati prst samo u WBA. Ova praksa je široko rasprostranjena i duboko ukorijenjena u cijeloj industriji.
Roy Jones Jr., Canelo Alvarez i Tyson Fury samo su neka od velikih imena koja su doživjela najplodnije dijelove svojih karijera nakon što su pali na doping-testovima.
Borci redovito podnose zahtjeve za napredovanje po abecednim ljestvicama svakog mjeseca, a svaki veći promotor – ponekad na zahtjev televizije koju predstavlja – lobira za naslove, od regionalnih preko privremenih do svjetskih, uvjeren da će to povećati atraktivnost borbe i vrijednost borca u dugoročnom smislu. Promotori su tu da promoviraju, uostalom.
A organizacije koje sankcioniraju, te poslovne tvrtke koje preživljavaju od pristojbi koje naplaćuju za dodjelu titula borbama, samo su kotačić u tom nereguliranom, predugo nekontroliranom mehanizmu, piše Boxing Scene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....