‘Dok sam bio u UFC-u strah me paralizirao! Tablete su mi spasile život, a neću dopustiti liječniku da me skine s terapije‘

Kad večeras na KSW 107 priredbi u Gdanjsku krene u dvanaestu obranu svog teškaškog naslova, Englez će ponovo stati u kavez s nečim što mu je nekada bilo najveći neprijatelj: vlastitom glavom. Za razliku od svojih dana u UFC-u, gdje je nervoza gutala svaki njegov nastup, Phil De Fries danas ulazi u borbe s osmijehom. Terapija i lijekovi otvorili su mu vrata karijere kakvu u prvim godinama nije mogao ni sanjati.

Prije više od deset godina činilo se da će De Fries biti tek još jedno prezime na popisu UFC-ovih bivših nada. Debitirao je 2011. s pobjedom protiv sunarodnjaka Roba Broughtona, ali nakon toga uslijedili su brutalni porazi — između ostalih, zaustavio ga je i tada nadolazeći Stipe Miočić za samo 43 sekunde. Dva uzastopna nokauta od strane Todda Duffeeja i Matta Mitrionea dovele su do njegova odlaska iz UFC-a. Slijedio je dugi niz godina traženja prilika gdje god ih je mogao pronaći — lokalne priredbe, borbe za honorar, konstantna financijska nesigurnost.

No istinska borba odvijala se izvan kaveza. De Fries je dugi niz godina živio s tjeskobom koju nije znao ni prepoznati.

"Kad sam bio u UFC-u, svaka borba mi je bila kao hod po rubu. Bio sam paraliziran strahom. Drhtao sam prije svakog izlaska, stalno sam sumnjao u sebe", iskreno je ispričao Englez za MMA Fighting. "Nisam ni znao da je anksioznost bolest. Mislio sam da je to jednostavno moj karakter."

Kad mu je karijera zapela na nižerazrednim priredbama, tonuo je u alkohol i depresiju. Sam priznaje da je razmišljao i o samoubojstvu, a napadaji anksioznosti došli su do točke u kojoj se bojao napustiti vlastiti dom.

Prekretnica je došla tek kada je kroz pomoć bližnjih i vlastito istraživanje prepoznao da pati od anksioznog poremećaja. Terapija i lijekovi donijeli su mu ono što mu je cijelu karijeru nedostajalo - mir. Od trenutka kad je dobio ispravnu dijagnozu i terapiju, De Fries više nije izgubio niti jednu borbu. Naprotiv, postao je dominantan. Kroz KSW, europskog MMA giganta, nanizao je 11 uzastopnih obrana titule, pritom pobjeđujući imena poput već spomenutog Duffeeja, Darka Stošića (u dva navrata) i Augusta Sakaija. Sam priznaje da ga i danas pomisao na prestanak terapije plaši.

"Doktor me pokušava skinuti s lijekova, ali bojim se. Previše mi je toga donijelo dobroga: novac, titule, sreću", otvoreno priznaje De Fries. "Nakon karijere ću to pokušati, ali dok god traje, ostajem na ovome što mi pomaže."

Večerašnji izazivač Arkadiusz Wrzosek još je jedna prepreka u impresivnom pohodu Engleza. Wrzosek ima savršeni MMA omjer 6-0 (snage je odmjerio i s FNC-ovim prvakom Ivanom Vitasovićem) i respektabilnu kickboxing prošlost, uključujući senzacionalni nokaut protiv Badra Harija u GLORY-ju. No De Fries ne planira ući u razmjenu udaraca s poljskim udaračem.

"Na nogama je bolji od mene, ali u MMA-u ja sam kompletniji borac. Čim uhvatim priliku, idem na rušenje. Nitko se ne snalazi dobro kad završim na vrhu", kazao je sa smiješkom.

U 38. godini života, De Fries je primjer borca koji je pronašao drugi život u sportu nakon što je jednom već otpisan. Njegova priča nije samo o naslovima i pobjedama, nego i o mentalnom preživljavanju u brutalnom svijetu profesionalnog borilačkog sporta.