Josh Barnett ukazao je na neke probleme s trenutnim stanjem MMA-a, i nekoliko načina kako to popraviti.
Jedna od stalnih tema u svijetu mješovitih borilačkih vještina je kako sport može napredovati? S UFC-om koji postavlja standard, ostale MMA promocije pokušavaju odgovoriti na ovo pitanje svojim vlastitim prilagodbama. Na primjer, ONE Championship dopušta koljena u glavu protivnika dok se borba odvija u parteru i pokušava ne poticati spuštanje kilaže pred vaganje. PFL ima sezonski oblik natjecanja za većinu borbi i ne dopušta udarce laktovima. Barnett, bivši prvak UFC-ove teške kategorije i veteran Pridea i Strikeforcea, smatra da svi rade neke značajne greške.
"Pravila MMA-a moraju se promijeniti jer smo shvatili sve trikove", nedavno je rekao Barnett na emisiji The MMA Hour. "Sustav je shvaćen. Već smo shvatili kako treba raditi u tih pet minuta: Ostati uglavnom na nogama kao kickboksač i ići na rušenja samo kad je potrebno. Ako postignete to rušenje, znate da će se protivnik odmah vratiti gore na noge pa zapravo nije ni riječ o uspostavljanju kontrole na podu.
"Kada pogledate ‘submissione‘, u osnovi su to gušenja, gušenja s leđa... Ali problem je što pet minuta nije dovoljno vremena da se nešto konkretno izgradi i uspostavi u borbi. Razlog zašto je gušenje s leđa najčešći završetak koji vidite, jest što sve proizlazi iz toga da netko prvo dobije udarac. Netko dobije udarac, počne posrtati, vi se popnete na njega, uzmete mu leđa i ugušite ga. Ili ga počnete udarati iz gornje pozicije, on se okrene i ugušite ga. To nije više – rušenje pa uspostavljanje kontrole pa uzimanje leđa i onda ga ugušite, onako čisto. To je danas vrlo rijetko."
Barnett, naravno, dolazi iz grappling pozadine. Bivši svjetski prvak IBJJF-a bio je poznat po svom catch-wrestling stilu u MMA-u, postigavši 19 od svojih 35 pobjeda prisiljavanjem protivnika na predaju. Smatra da je trenutni trend koji ide prema kickboxingu ono što odvodi MMA sport dalje od svojih korijena. Ukazuje na UFC prvake Israela Adesanyu i Alexa Pereiru kao predstavnike tog trenda.
"Gledate mnoge borbe danas i to je kao – o pa ovo je zapravo kickboxing meč, i ovo je kickboxing meč, i ovo je kickboxing meč", rekao je Barnett. "Oni su sjajni borci, Adesanya i Pereira. Sjajni su borci. Gledajući njihove mečeve ljudi govore: ‘Ovo je najbolja MMA borba!‘, ali oni nisu MMA borci. Oni su kickboksači. Cijelo vrijeme su kickboxali. Nisam vidio nikakav MMA u njihovim nastupima u kavezu.‘‘
"Nisam vidio ništa osim istog onoga što bi radili u Gloryju, ali s manjim rukavicama. Zašto se ne biste onda borili u Gloryju? Očito zato jer tamo nema dovoljno novca i slave i čega već. I uspjeli su svoj stil dobro koristiti. To pokazuje koliko su sposobni, kompetentni sportaši i kako imaju dobre trenere. Oni su ozbiljni tipovi."
Barnett je jasno naglasio da ne kritizira Adesanyu i Pereiru, već da su oni samo simptomi općeg pomaka u MMA trendu. U savršenom svijetu, Barnett bi volio vidjeti povratak u vremena kada su borilačke vještine bile mješovitije. Ima nekoliko prijedloga pravila za koje vjeruje da bi stvorile više tehnički raznolikih borbi.
"Oni su sjajni borci i bili bi opasni za svakoga, ali mislim da - kad bi runde bile duže, ljudi bi počeli stavljati veći naglasak na rušenja i kontrolu. Suci ne bi trebali dizati borce iz partera toliko često i trebali bi biti zaista rigorozni u vezi hvatanja ograde prilikom obrana od rušenja", rekao je Barnett. "Pereira i Adesanya bi i dalje bili na vrhu jer su jednostavno toliko tvrdi, ali mislim da biste vidjeli drugačiju strukturu boraca nego što je danas. Mislim da je potrebno više vremena za borbu. Mislim da barem 10 minuta po rundi, i mislim da bi trebalo dopustiti koljena u glavu protivnika koji je na podu. To bi pomoglo ljudima poput Adesanye i Pereire, ali i grappling borcima. To pomaže svima.
"Pride stil suđenja, odnosno bodovanja ukupne borbe, a ne po rundama. To ima puno više smisla. Borci danas razmišljaju na način: ‘Treba mi pobjeda u prvoj i drugoj rundi i osvojio sam borbu. Sve dok ne dobijem nokaut ili nešto slično u trećoj rundi, pobijedio sam borbu. 10-9, 10-9 i to je to, idem odavde.‘ "
U osnovi, Barnett se zalaže za povratak pravilima kakva su bila u Prideu, gdje je proveo veći dio svoje karijere. Ali postoji jedna stvar koju Pride nije radio, a koju bi Barnett volio vidjeti implementiranu: Uklanjanje dehidriranja i spuštanja kilaže u potpunosti.
"Ta priča o smanjivanju težine, to treba potpuno ukloniti", rekao je Barnett. "Treba biti vaganje istoga dana. Ako želim gledati ljude od 77kg kako se bore jedan protiv drugoga s 87kg, zašto onda ne bih jednostavno postavio 87kg kao granicu? To spuštanje kila je besmisleno. Još važnije, primijetili biste da bi CTE (traume na mozgu od udaraca) bio rjeđi, ozljede bi bile manje. Zamislite, borci izvlače svu vodu iz tijela i već znamo da je ne možete vratiti u svoj sustav. Manje vode u mozgu znači više potresa mozga i potencijalnih kalcifikacija mozga od jačeg udarca, jer nema amortizacije.‘‘
"Zamislite da ta voda nije u vašim zglobovima i ligamentima kao prije. Vidjet ćete više ozljeda u smislu dislociranja udova i pucanja ligamenata, jer sva ta voda je tu radi zdravije strukture, a sada je iscrpljena kako biste se mogli natjecati u kategoriji niže i ući u kavez i boriti se na težini koju niste imali na vaganju."
Koliko god zanimljive bile Barnettove ideje, vjerojatnost da se one ostvare na najvišim razinama MMA-a u neko skorije vrijeme – poprilično je mala.
Ipak, lijepo je znati da "The Warmaster" razmišlja o načinima kako stvari učiniti boljima i povećati sigurnost boraca prilikom natjecanja.
