Tri dana dijele nas od velike FNC 14 priredbe koju će, u sarajevskoj Zetri, predvoditi okršaj Tomislava Spahovića i Mirana Fabjana. Tim povodom "Slovenski Rocky" gostovao je u jednoj od posljednjih epizoda Podcast Inkubatora, gdje je govorio o nadolazećem obračunu sa Spahovićem i brojnim drugim zanimljivim temama, a osobitu pozornost privuklo je njegovo izlaganje sa samog početka podcasta, gdje je potpuno otvoreno govorio o najtežem životnom razdoblju u kojem se borio s porocima, pa čak i razmišljao o suicidu, da bi na koncu ipak izašao iz duboke krize, te se velikom stilu vratio na sportske i pobjedničke staze.
"Kad sam se počeo baviti MMA-om, bio sam baš u crnom razdoblju života, depresija, droga, kokain... Išao sam dva puta tjedno u teretanu, znaš kad radiš stvarno loše stvari i onda odradiš jedan trening i misliš da je to dobro, ali onda opet ‘udaraš‘ i opet si u govnima. Bio sam u k***u najviše što čovjek može biti, nisam imao nikoga, svi su se micali od mene, nitko nije htio biti u mojoj blizini niti sam ja ikoga htio. Samo droga, alkohol, k**ve, život za k***c. Kad to radiš, ti nisi ni svjestan koliko si u k***u, a kad to shvatiš onda je već kasno da se možda vratiš", ispričao je 38-godišnji borac pa nastavio u jednako iskrenom tonu:
"Puno sam tada razmišljao o tome da bih i završio svoj život. Nisam imao izlaza, rastao sam se sa suprugom, ne mogu opisati koliko je strašno to razdoblje bilo. Nisam imao muda da se ubijem i rekao sam si da moram živjeti. Počeo sam sve mijenjati, razgovarao sam s Dževadom Poturkom, on mi je približio islam kojeg prakticiram posljednjih godina, idem u džamiju i molim se pet puta dnevno. Otkad sam to počeo raditi, sve je krenulo nabolje. Privatan život, imam odličnu djevojku, odnos s djecom mi je vrhunski, treninzi...".
Nakon što je promijenio svoje životne navike, Fabjanu se, pored privatnog života, značajno popravila situacija i na sportskom planu, a prijelomna točka bilo je njegovo uspostavljanje suradnje sa Zelgom Galešićem, odnosno priključivanje pulskom Trojanu.
"Razmišljao sam bi li išao kod Zelga ili u ATT pa mi je partner Nejc Potokar rekao da idem kod Zelga. Nazvao sam Zelga i pitao ga mogu li ponekad doći na trening, na što mi je on odgovorio "Ti si prijatelj, dođi". Dođem tamo na trening, Vitasović me prebije k‘o vola, a ja pomislim: "To je to". Da sam došao tamo i pomeo ih sve, vjerojatno bih otišao u ATT, ali kad sam vidio kako me ovaj prebio, i gore, i dolje, i bacao me... Onda vidim Andija Vrtačića, koji me isto prebio. Rekoh: "OK, ovdje mogu puno naučiti". Počeo sam tamo trenirati i jednostavno sam se uz trening maknuo od alkohola, droge i noćnog života", rekao je karizmatični Fabjan, pa iznio vrijedne spoznaje do kojih je došao u cijelom tom procesu:
"Kad pobjeđuješ, misliš da si najjači, ja sam mislio da sam najjači. Držiš se kao da ti nitko ne može ništa, a onda ti Bog lupi šamarčinu i kaže: "Sjedi dolje, mali. Što misliš tko si ti?" I onda se vraćaš malo po malo... Mi smo ipak borci, kad padneš onda ti se broji, a ti moraš ustati i boriti se dalje. To mi je uspjelo, sada živim život za koji nisam mogao pretpostaviti da ću ga ikada živjeti. Opet sam u sportu, imam 38 godina, a osjećam se kao da mi je 25 i tako i treniram. Slušam, tiho sam, ne pitam ništa. Imam Vitasovića koji ne pita ništa, Bagija, Vrtačića, nitko ne pita ništa, pa ne mogu ni ja. Što god Zelg kaže, mi to napravimo i rezultati su na kraju nevjerojatni".
Psihološke krize, depresija i borba s ovisnošću još uvijek u našem društvu nose svojevrsnu stigmu i promatra ih se kroz prizmu "tabu tema", no činjenica je da ogroman broj ljudi vodi (ili je vodio) bitku s problemima ovakvog tipa, stoga je svaki istup, osobito javnih osoba, profesionalnih sportaša i ljudi koji imaju veliki utjecaj na javnost i mladež, hvalevrijedan i zaslužuje maksimalno poštovanje. U tom kontekstu, Fabjanov istup ima posebnu vrijednost i treba ga osobito respektirati. Pored ringa i oktogona, dokazao je da je punokrvni borac i pobjednik i u teškim životnim bitkama, na čemu mu iskreno čestitamo i želimo svu sreću u daljnjoj karijeri.
