Filip Hrgović došao je do svog devetog profesionalnog meča. Otprilike 23 mjeseca nakon što je u latvijskoj Rigi po prvi put ušao u ring odraditi profesionalni meč, nastupit će već u petoj različitoj državi (Latvija, Njemačka, Hrvatska, SAD i Meksiko). Sve je to dio jednog plana osmišljenog čim je Filip započeo svoju suradnju s braćom Sauerland, promotorima koji jako dobro znaju svoj posao. I odabir ovog protivnika je u skladu s tim. Filipov put prema vrhu lako se može zamisliti kao slagalica, gdje je svaki meč zapravo jedan novi dio iste. Kad se ona ispuni do kraja Filip će biti spreman za ispit iz samog svjetskog vrha. A to je nevjerojatno blizu, usuđujemo se reći čak i to kako Heredia na sebi ima jedan od posljednjih potrebnih dijelova.
Ono što 26-godišnjeg Meksikanca razlikuje od nekih ranijih Filipovih protivnika je to da se ovdje radi o meksičkom „swarmeru“. U pitanju je ustaljeni boksački naziv za boksače koji gaje stil koji je najbolje promovirao Julio Cesar Chavez. Radi se o boksaču koji u ovoj izrazito kršćanskoj zemlji predstavlja svojevrsnog sveca ili status jednu stepenicu ispod toga. I svaki Meksikanac koji kreće boksati želi to raditi kako je radio „Lav iz Culiacana“. Ukratko, radi se o stilu boksa u kojem je cilj praktički ulaziti u svog protivnika, ne dati mu niti sekunde odmora i plasirati veliki broj raznih udaraca. Osim toga, to su boksači koji su u startu spremni na primanje određenog broja udaraca s ciljem iskorištavanja svojih prednosti. Posebno su opasni na kratkoj distanci i u situacijama gdje se može „prljavo boksati“ (dirty boxing predstavlja udarce u klinču i „prolazne“ udarce u situacijama prije nego sudac razdvoji boksače).
Mario Heredia nije boksač iz svjetskog vrha niti će to ikad biti. Ali, u svom posljednjem meču je savladao bivšeg svjetskog prvaka teške kategorije prema WBC-u, Samuela Petera. Upravo na način kakav je gore spomenut. Bio je spreman prolaziti kroz udarce, jednom je završio na podu, ali je na kraju napravio dovoljno da mu sudac podigne ruku. Nije tu bilo lijepih udaraca, nije tu bilo prezentacije boksačke tehnike. Nema tu niti nekog posebno dobro odrađenog rada nogu niti neke prepoznatljive taktike. Mario Heredia je boksač koji ulazi ostaviti srce u ringu i napraviti sve što može za pobjedu. On dolazi izaći iz ringa „sa štitom ili na štitu“.
Filip Hrgović protiv takvog se boksača još nije borio u svojoj profesionalnoj karijeri. I upravo tu leži razlog odabira ovog protivnika od strane njegovih protivnika. Novi test, nova kušnja i novi izazov s kakvim se još nije susretao. Prilika da se Filipa testira u još jednom okruženju kakvo mu može doći kad napokon uđe u onu najvišu ligu. I nikako si ne smije dozvoliti da tako nešto dočeka nespreman ili da mu se dogodi neki Andy Ruiz Jr., kao što se dogodio Anthonyju Joshui. Popularni Britanac jednostavno nije bio spreman za ono što je donio njegov „swarmer“ koji je bez problema jeo udarce samo da bi došao do AJ-a i na kraju ga nokautirao. Srećom po Filipa, njegov „swarmer“ nije kvalitetom niti blizu današnjeg trostrukog svjetskog prvaka. No, svakako je sjajan ispit za ono što slijedi. Na Filipu je da ga riješi na način kao što je riješio sve do sada. I onda možda već u idućem meču vidimo ono što hrvatska boksačka publika želi. To da protiv Filipa s druge strane ringa stoji neko boksačko ime koje laici i slabiji poznavatelji boksa neće morati ukucavati u Wikipediju.
