Niska sportova po cijeloj Europi otkazuje ili odgađa svoja natjecanja, turnire, utakmice. "Zatvara" se u dvorane i stadione s praznim tribinama. No, jedan je sport neustrašiv i nezadrživ. Doduše, od njega bi se to i dalo za očekivati. Boks!
- Ma kakav strah i kakva korona. Ta korona ni ne postoji. To je izmišljotina, najobičnija gripa. Nema straha!
Tako zbori Marko Milun, naš superteškaš, jedan od petorice hrvatskih boksača odnosno ukupno osmero naših boraca (tu su i tri dame u rukavicama). To je ujedno u biti i temeljna misao baš cijele naše boksačke vrste (kada je u pitanju bolest koja hara svijetom), a koja je u srijedu iz Zagreba poletjela za London.
Britanska prijestolnica će od 14. do 25. ovog mjeseca biti domaćinom kvalifikacijskog turnira za OI u Tokiju. Riječ je o europskim kvalifikacijama, odnosno u London sada dolaze samo boksačice i boksači iz Europe, dok bi se za dva mjeseca u Parizu trebale održati završne, svjetske kvalifikacije na kojima će već u ring i predstavnici s ostalih kontinenata.
Hrvatska je na Otok poslala manje-više ono najbolje čime trenutačno raspolažemo u ovom sportu, izuzmemo li primjerice profesionalce poput Filipa Hrgovića i Hrvoja Sepa.
- Očekivanja su uvijek velika, a sada ćemo vidjeti pravo stanje. Mi bi bili sretni da se barem jedan plasira na OI, a šanse... Svatko ih ima pomalo, ali mislim da su kod nas favoriti Toni Filipi, Marko Milun i Luka Plantić koji sa svojom borbenošću valjda može nešto napraviti. Zeljko i Sobjeslavski imaju malo manje međunarodnog iskustva, ali nije sporno da su kvalitetni boksači. Vidjet ćemo sve nakon ždrijeba - u uvodu će Dorian Čalić, izbornik muške boksačke reprezentacije. Glede toga, valjat će se još malo strpjeti jer ždrijeb u svim skupinama je najavljen te za petak, 13. (valjda neće baš biti toliko nesretan).
- Kada pričamo o konkurenciji koja nas ondje očekuje, sve reprezentacije dolaze maksimalno spremne, a nitko u prijašnjim mečevima, nedavno odrađenim, nije pokazivao pravo stanje. Uvijek su vodili, u ring stavljali druge borce. To je malo taktike. Zato još ne mogu reći tko će sve doći, ali uopće ne sumnjam da dolaze najjači i tu popusta neće biti. Za nikoga - vrlo će jasno izbornik.
Ukupno se inače u Londonu očekuje oko 400 boksača i boksačica iz cijele Europe, do boli spremnih. Za mnoge je to i doslovno posljednja prilika za osigurati olimpijsku akreditaciju. Samo će neki koji ne uspiju sada u Londonu imati priliku za "popravni" u Parizu, ali o tom-potom. Jedna od najjačih naših londonskih uzdanica po nama, a uostalom apostrofirao ga je i izbornik Čalić, je teškaš Toni Filipi. Iza njega je kako reče trener mu Tomo Kadić "40 dana pakla". Ali onog dobrog. Hm, ako postoji dobar pakao. No u redu, shvatili ste - 40 dana pakleno dobrog treninga.
- Što kakav sam? Pa, spreman - samo što nije zagrmio Toni. Spreman kao Chuck Norris.
- Imali smo dobre pripreme. Prvo nekih tjedan dana u Puli, radili smo s trenerom Perom Tadićem, onda smo otišli u Italiju gdje su se okupljale reprezentacije poput Rusije, Irske, Italije, pa opet nazad u Pulu i rad s trenerom Tadićem, ali i Marijom Šivolijom.
Samo malo, spomenuli ste... Italija?! Je li bilo nekih komplikacija...
- Pa, tad još nije, taman je počelo kada smo mi otišli u Hrvatsku. Osim toga, tamo gdje smo mi bili, u Assisiju nije bilo ništa upitno.
Izbornik vas jer naveo kao favorita, kako našeg, tako možda čak i favorita u kategoriji.
- Tako nekako je i nadam se da ostvariti plasman na Igre. Većinom znam tko sve dolazi, s velikim dijelom njih sam i boksao. Idemo reći da znam sve. Fokusiran sam i mentalno, odnosno potpuno sam se posvetio samo turniru u Londonu. Znam da postoji kasnije i Pariz, ali o njemu ne razmišljam.
Tako govori jedan od naših boksača koji se spremao i u Italiji. No, jedna naša boksačica se pak pripremala s... muškarcima! Ivana Habazin, dakako.
- Prvi put, nešto novo i drukčije. Dosad, kada bi mi žene sparirale, uvijek sam ja bila dominantna. Onda postoji neka rutina. S muškima je druga priča. Oni niti se umaraju, barem nemam taj osjećaj, pa me cijelo vrijeme tjeraju na veći rad. Sve sam sjajno odradila, niti jednog trenutka se nisam osjećala umorno.
Nije bilo baš nikakvog popuštanja s muške strane? Znate ono, ipak je žena u ringu...
- Ma, ni govora. Moram priznati, na zadnjem sam sparingu dobila laktom u nos. U subotu. Toliko jako da sam se zabrinula što će i kako biti. Radila sam primjerice s Kazahstancem Danijarom Jeleusinovim, olimpijskim pobjednikom do 69 u Riju. S njim mi je bio najteži sparing, jer on je toliko fokusiran kao da se radi o pravom meču. Nema popusta. No opet, to mi je i najveće iskustvo.
Znate li tko vas uopće čeka u Londonu?
- Znam osnove, tko je prvakinja svijeta, Europe, tko je prvih 5 po rankingu, ali da sam nešto više proučavala... nisam. Uostalom, to puno ovisi o ždrijebu, a to onda mogu znati tek dan uoči početka nadmetanja - u veselom će raspoloženju prije polijetanja, djevojka iz Zlatara. Osmijesi, šale, vicevi... to je bilo okružje u kojem su naše boksačice i boksači krenuli put Londona. kamo sreće da im i povratak bude sličan.
