‘Ili si smrad, ili imaš čast kao ja. Ne može ni zamisliti kako će mu biti u kavezu sa mnom, čeka ga teška noć‘

Nešto manje od 48 sati nas dijeli od najveće FNC-ove priredbe do sada. Beogradska Arena po drugi puta će ugostiti FNC-ovu karavanu, a priredba brendirana pod imenom "FNC 23: The Biggest Ever" posljednjih je tjedana konstantno primala nove udarce. Prvotno je Darko Stošić (21-7) zbog više pojedinačnih ozljeda morao otkazati teškaški ples protiv bivšeg prvaka Oktagon organizacije Hatefa Moeila (15-4). Iako su se njihovi putevi ukrstili još 2015. godine kada je "The Hammer" na FFC 19 priredbi u austrijskom Linzu nadmoćno slavio u drugoj rundi, njihovom ponovnom susretu u kavezu jednostavno nije bilo suđeno. Iako je, po tko zna koji put, Miran Fabjan (7-3) "spasio" priredbu, FNC je imao i drugih "matchmaking" problema.

Naime, Darko Banović (20-9) je po treći puta otkazao borbu protiv Miljana Zdravkovića (8-0), čime je Banović bio prisiljen napustiti FNC-ovu bantam titulu. U priču je uletio neugodni Gruzijac Kikadze Bondo (8-3-1), a što Zdravković od njega očekuje saznajte u ekskluzivnom intervjuu za Fight Site.

Osim njih, nastupe su redom otkazivali Tomislav Spahović, Nikola Filipović i posljednji u nizu Đani Barbir (umjesto njega nastupit će atraktivni Andi Vrtačić). Osim toga, Vaso Bakočević je primoran odraditi svoj debitantski nastup u ultimate boxingu (boks s malim rukavicama) umjesto za njega standardnom "bare knuckleu".

Sve u svemu, borilačka dinamika ovoga puta nije bila na strani FNC-ovog matchmaking tima pod vodstvom Ante Jurića, ali treba istaknuti kako je FNC pokazao da se radi o izrazito zreloj organizaciji koja je spremna kompenzirati probleme ovakve vrste. No, ono najvažnije za regionalne fanove, je činjenica da će se "co-main" borba između Marka "The Skullcrushera" Bojkovića (8-0) i Miloša "The Cobre" Janičića (17-3) održati kako je planirano. Iako je Stošićev okršaj s Moeilom opravdano bio najavljivan kao vrhunac večeri, sve govori u prilog tome da je upravo duel Bojković–Janičić postao ono što Amerikanci zovu "The People’s Main Event" – borba koja pokreće fanove, gradi regionalno rivalstvo i nosi emocionalni naboj. Srž uspjeha FNC-a se upravo odražava u ovakvom tipu uparivanja, ali to je već neka druga tema.

Marko Bojković je ekskluzivno za Fight Site pred FNC 23 priredbu obavio dva razgovora. Dio priče smo započeli u nesnosnoj beogradskoj gužvi, a druga polovica je protekla dok je sjedio na strunjačama svog matičnog kluba Ahilej.

Prije svega, kako napreduje proces skidanja kilograma? Znamo da si u prošlim pripremama imao određenih problema na tom polju.

– Skidanje je krenulo jučer (petak, 16. svibnja) i sve ide prema planu. Ovoga puta sam doslovno posvećen svakom detalju – prehrani, regeneraciji, suplementaciji. Rezultati su već sada bolji nego što su bili prije zadnje borbe u Zagrebu. Suradnja s doktorom dr. Markom Dimitrijevićem dodatno mi je olakšala sve, jer prvi put osjećam da cijeli proces vodim bez pritiska i bez improvizacija. Prije sam imao kikseva, radio sam stvari koje nisam trebao. Ja sam profesionalac i ako treba skinuo bih i na 70.3 kilograma. Zna se koja je moja kategorija, a Janičiću sam izašao u susret s kilogramima jer ne želim da se "vadi" na to kada ga pobijedim.

U prethodnim pripremama znao si reći da si unatoč ozljedama i lošijem stanju uspio dominirati protivnike. Što to znači sada, kad si potpuno zdrav i pripremljen?

– Upravo to me najviše veseli. I kada sam bio ozlijeđen, znao sam preuzeti borbu i završiti je dominantno. Ovaj put sam fizički i mentalno najstabilniji što sam ikad bio. Svaki trening sam odradio maksimalno. I u dvorani i izvan nje sam vodio rat – s hranom, disciplinom, snom. Ovaj put nemam niti jedan izgovor, niti jednu slabost.

Na “face-offu” si ostavio dojam fizičke nadmoći nad Janičičem. Je li to bila percepcija trenutka ili stvaran osjećaj da si u ovom trenutku fizički jači borac?

– Nije bila percepcija, nego činjenica. Osjetio sam to u načinu na koji je stajao, kako se kretao, kako mi je gledao u oči. Znam da je prošao operaciju, i iako se sigurno fizički pripremao, pitanje je koliko je mogao vratiti sve na vrhunsku razinu. No, ne podcjenjujem ga – vjerujem da će doći spreman. Samo, to neće biti dovoljno.

I sam si imao sličnu ozljedu, ali si bio znatno mlađi kada si je prebrodio. Vidiš li u tome svoju taktičku ili mentalnu prednost?

– Apsolutno. Znam što ta ozljeda znači – i za tijelo i za psihu. Znam koje pokrete izbjegavaš, gdje si nesiguran, što ti prolazi kroz glavu kada dođe pritisak. U ovom meču znam točno gdje će popuštati i to ću znati iskoristiti.

Janičič je u jednom intervjuu izjavio da očekuje kako ćeš mu, kada se nađeš u "full mount" poziciji, ustati te namjerno ciljati ozlijeđenu nogu udarcima. Je li to stvaran plan ili pogrešna pretpostavka?

– Mogu samo reći da ono što planiram daleko nadilazi njegove pretpostavke, bit će to puno gore za njega. Ne postoji jedan način kako se testira ranjivost. Ima ih više – i sve ću ih koristiti. Čeka ga pakao. Čeka ga teška noć.

Statistički gledano, tvoji posljednji protivnici rijetko su izdržavali više od dvije minute u kavezu. Je li i ovoga puta cilj brzo završiti borbu, ili te više zanima pokazati razinu kroz više rundi?

– Uvijek se spremam za puni broj rundi. Imam taktiku razrađenu za tri runde, svaku ponaosob. No, ako se sve poklopi i borba se završi u prvoj – još bolje. Meni nije cilj brzo rješenje, nego potpuna dominacija. Ako protivnik padne u prvoj minuti ili petoj rundi, svejedno mi je – sve dok ja demonstriram razliku u kvaliteti.

Ovo će ti, zanimljivo, biti tek drugi profesionalni meč protiv borca iz regije – prvi je bio Patrik Čelić. Imaš li dodatnu motivaciju zbog regionalnog konteksta, ili ti to ne igra ulogu?

– Moj cilj nikad nije bio ograničen na regiju. Želim postati svjetski prvak. Janičič je prihvatio borbu jer nismo uspjeli naći kvalitetnog protivnika iz inozemstva – to je jedina istina. Da smo imali ozbiljnu međunarodnu opciju, išli bismo u tom smjeru bez razmišljanja. Digao sam mu popularnost, najveće novce će zaraditi zbog mene.

S obzirom na sve okolnosti, čini se da je upravo vaš meč postao ono što Amerikanci nazivaju “The People’s Main Event”. Vidiš li to i sam tako?

– Vidim. I to je u redu. Znam da publika voli ovaj tip rivalstva. No, mi ne radimo ovo zbog "hypea". Ne borim se da bih bio naslov u članku, nego da bih bio najbolji. On je, čini mi se, prihvatio ovu borbu zbog medijske pažnje, zbog zarade, zbog neke šanse da nešto izvuče. Ja znam zašto sam ovdje – jer želim titulu i ostaviti naslijeđe.

Tvoj trener, Ivan "Icko" Đorđević je izjavio da se radi o najkvalitetnijem protivniku u tvojoj karijeri. Dijeliš li njegovo mišljenje?

– Respektiram svakog protivnika kojeg sam imao. Icko to govori za svakog mog protivnika jer ne želi da se opustim. Mnogi su otpisivali i Sahila Siraja i Arlona "Benksa" Ribeira, pa smo vidjeli što su donijeli. No iskreno, ne bih rekao da je Janičič najkvalitetniji do sada. Treneri iz Rusije, ljudi koji su radili sa svjetskim šampionima, kada su pogledali njegov skor pitali su se – kako taj borac ima 17-3? Smijali su se, jednostavno stvar je perspektive. Ljudi iz regije znaju za Janičića, ispratili su mu karijeri dok su stranci objektivni. Posljednji protivnik je imao četiri "banke", uletio je na "short notice" te nije imao pozitivan omjer u karijeri. I to dovoljno govori.

Spominješ njegove protivnike – konkretno, kažeš da je posljednji imao 40 godina i omjer 8-8, a uskočio je na "short notice". Smatraš li da to ruši vjerodostojnost Janičičevog skora?

– Pogledajte činjenice. Taj borac je došao nespreman, ozlijedio je nogu u drugoj rundi, a Janičič ga je jedva završio. Da meni takvog dovedu, završio bih ga u prvoj izmjeni, "otpuhao" bih ga nokautom. To je razlika između nas. I publika će je vidjeti.

U jednom trenutku karijere, prema tvom mišljenju, javnost je prema Milošu Janičiču bila gotovo indiferentna. No, čim je spomenuo tvoje ime, pojavio se veći val interesa. Kako to tumačiš?

– Naši ljudi često stvaraju nepotrebni "hype" kad se pojavi netko tko bi mogao ugroziti onoga koga trenutno smatraju najboljim. Prije tog spominjanja, Janičič nije bio dio nikakve priče – godinama ga nitko nije isticao kao potencijal. No čim je prozvao mene, javila se potreba da mu se da uloga “onoga koji me može pobijediti”. Sve je to emocionalno, a ne temeljeno na stvarnoj procjeni borilačkih vrijednosti.

S druge strane, netko bi mogao reći da bi i ti, na njegovu mjestu, napravio isto. Odnosno iskoristio priliku?

– Ja sam imao priliku “proizvesti” protivnike. Smatram da imam čast, a Janičić ne. Ili imaš čast ili si smrad. Mogao sam kreirati sukobe s likovima kao što su Vaso Bakočević ili Francisco "Croata" Barrio i time si olakšati karijeru. Ali nisam. Odabrao sam teži put – rad, video produkciju, stvaranje vlastitog brenda na drugačiji način. Nisam htio graditi "hype" na lažnim rivalstvima, nego na vlastitim rezultatima. Uvijek imaš izbor – ili gradiš karijeru pošteno, ili tražiš prečace.

Uvršten si među najveće svjetske MMA prospekte za 2025. godinu od strane kultnog MMA Junkieja. Koliko ti to priznanje znači?

– Na domaćem terenu i dalje postoje oni koji me omalovažavaju i govore da sam “fake”. No meni to priznanje znači puno. Moj fokus je svjetska scena. Pisat će o meni kao o najperspektivnijem borcu koji još nije u UFC-u. I to je realnost.

U slučaju pobjede nad Janičičem – što slijedi? Imaš li definiran put ili plan?

– Ne bih rekao “u slučaju pobjede” – to je činjenica. To će se dogoditi. Jasan postoji i vrlo brzo će postati javan, ali još nije vrijeme za objavu. Nešto veliko se kuha. I da, imao sam otvorena vrata prema Dana White’s Contender Seriesu u više navrata, ali to me ne zanima. Ja ne idem tim putem. Borac kao što sam ja zaslužuje direktan ulazak u UFC-ovu elitu. Imamo drukčiji cilj.

Dotaknimo se tvojih sparing partnera. Radiš s Markom Ančićem, Dušanom Ilićem, “Jokerom” Ilićem, Stefanom Negucićem, Jankovićem, Kobom... Miješaš težinske kategorije – što ti najviše odgovara?

– Sve. Treniram s borcima različitih profila i kilaža. Spariram i s većima i s manjima. Bitan mi je intenzitet, kvalitetna dinamika. Ne biram udobnost – biram izazov.

Često se spominje tvoj odlazak u Dagestan. Koji je bio glavni motiv te jesu li vrata tamo ostala otvorena?

– Ljudi su mislili da sam otišao učiti nešto novo. Nisam. Otišao sam testirati sebe na najvišoj razini. Već nakon prvog sparinga jedan cijenjeni trener me prepoznao i pozvao u glavnu ekipu. Tamo su mi otvorena vrata. Očekuju da uđem u UFC vrlo brzo i otvoreno se pitaju zašto već nisam tamo. Bit će to mjesto kojem ću se redovito vraćati.

Janičič tvrdi da je više puta trenirao s Belalom Muhammadom. Što misliš o tome, nije mala stvar?

– Ne vjerujem u to. Gdje su snimke? Gdje su dokazi? Takve tvrdnje može reći bilo tko. Mogu ja sutra otići u Irsku i reći da sam trenirao s Conorom McGregorom. To su bajke. Nije važno s kim si se slikao, nego što si napravio na treningu, kakav si borac. Ja sam se spremao za osam profesionalnih mečeva s borcima bez velikih imena, ali s velikim srcem. To je važnije od marketinga.

U tom kontekstu, smatraš li da ti tvoja trenutna sparing okolina daje više nego da treniraš s “velikim imenima”?

– Apsolutno. Ljudi poput Irisbieva "Honde" Khanbulata, kojeg sam sam doveo, znače mi više od bilo kojeg “poznatog” sparing partnera. Kad treniraš sa šampionom, moraš paziti da ne ozlijediš, da ne pokažeš previše, da ne provociraš. S ekipom s kojom sam okružen imam iskren, gladan i pošten rad. I to se vidi u borbi.

Dotaknuli smo se i njegovih boravaka na Tajlandu. Imaš li dojam da je riječ o pravim kampovima ili nečemu drugom?

– To nije kamp. To je odmor. Tajland za njega nije bio trening, nego relaksacija – izlazak, tulumi, skuter, djevojke, par “fokusera” za Instagram. Kad ja idem u kamp – to je kuća, trening, kuća, trening. Bez kompromisa. To je razlika između nas.

Zadnji segment priprema Janičič je odradio u CDS-u kod Nemanje Miloševića. Kako to gledaš?

– Iskreno, ne znam zašto ga je Nemanja primio. Ima dobre rezultate, ali Janičič nije tip koji se zadržava. Došao je na dva tjedna, i to neće predstavljati rad Nemanje Miloševića. Ako želiš da te trener ozbiljno pripremi, moraš mu biti lojalan dulje vrijeme. Vjerujem da ga je primio iz nekog tamo prijateljstva. No, to mu neće pomoći. Smatram da je to velika greška Miloševića.

U tom odnosu između klubova osjećaš li da je došlo do zatezanja odnosa zbog ove borbe?

– Nažalost, da. Zbog njegovih postupaka ja sam izgubio kontakt s nekim ljudima s kojima sam godinama bio dobar. Neki osjećaju da moraju stati na njegovu stranu. A to nije u redu. I nije fer. Prozivao je članove obitelji, objavljivao sparinge bez pristanka – to su stvari koje se u borilačkom svijetu ne rade. Posvađao me s brojnim ljudima.

Čisto tehnički: Miloš Janičič ili Sahir Siraj? Tko je kvalitetniji borac?

– Sahil Siraj. U stojci je daleko opasniji, eksplozivniji, tehnički potkovaniji. Imao je 63 pobjede u tajlandskom boksu. Janičič je izgubio od 18-godišnjaka u Banja Luci. U parteru su negdje tu, ali u "stand-upu" – razlika je očigledna.

Postoji li ijedna karakteristika kod Janičiča koju cijeniš?

– Ima srce. Bori se do kraja. Ne odustaje. Ali ima naviku da ulazi u neugodne situacije i onda se iz njih vadi. Problem je što protiv mene iz tih situacija neće izaći. Ne dam mu prostor za oporavak. To je razlika.

Pokušavaš li dominirati u svakom trenutku borbe?

– Apsolutno. Svaka greška protivnika mora biti kažnjena. Ne srušim nekoga da bih ga zadržao dolje – srušim ga da ga udaram. Pa neka ustane – ali u tih pet sekundi dobit će tri udarca koja će promijeniti tijek meča.

Za kraj – zašto je inzistirao na pet rundi?

– Zato što misli da nemam kondiciju. Mislio je da lako završavam borbe jer ne mogu izdržati dulje. Želim da dođe do tih pet rundi – da vide svi što sve mogu, da pokažem širinu arsenala. I da dokažem da sam više od "brzog finishera".

Kako god ova borba završi, činjenica je da će po svom opsegu i dometu ući u anale regionalnog borilačkog sporta jer su oba borca blizu ulaznice u svjetsku elitu. Nama preostaje samo da uživamo, a bolji neka pobijedi.