Marko Martinjak jedan je od pionira hrvatske borilačke scene, a svojevremeno je osvajao titule u amaterskom boksu, kickboxu, tajlandskom boksu, K1 i boksu bez rukavica. Iako je u profesionalnom boksu odradio čak 35 mečeva, njegovi najbolji dani ipak su bili u boksu bez rukavica gdje je osvojio titulu prvaka svijeta. Za njega bi se moglo reći i da je istinski zagrebački "mangup" i "bad boy", ulični dečko koji je dosta vremena provodio na vratima, kojem su tučnjave bile dio svakodnevice, a život iza rešetaka također mu nije strani pojam. Danas ponosni otac dvoje djece i čovjek na putu prema iskupljenju otvorio je dušu za Fight Site te ispričao neke zanimljivosti iz svog života i borilačke karijere.
Možeš li ispričati kako si završio iza rešetaka?
"Putem "bare knuckle" mečeva postao sam dosta popularan, radio po noćnim klubovima te tako stekao ugled među dosta moćnim ljudima kako iz političkih tako i iz mafijaških sfera. Pomalo sam zavidio tim ljudima jer sam preživljavao sa 6 i pol tisuća kuna mjesečno, a imam 2 kćerke koje moram hraniti. Kasnije sam napravio to što sam napravio i zbog čega sam i završio iza rešetaka, a uz sve to uzela me droga i ulične tučnjave, baš sam bio spodoba. Ja nemam problema reći da je to tako bilo, na kraju krajeva to je moj križ koji ja nosim. Zbog toga se sad kajem i žao mi je jer sam uništio život ne samo sebi, već i svojim roditeljima."
Kako si provodio vrijeme iza rešetaka?
"Nekada se govorilo j... muškarca koji nije bio u vojsci, a danas j... muškarca koji nije bio u zatvoru" - kroz šalu je iskomentirao Marko.
"Vrijeme sam kratio čitajući knjige, vježbajući u teretani te trenirajući druge dečke. Kasnije sam tamo počeo i raditi što mi je na kraju krajeva i dosta ubilo vrijeme. Bilo je tamo dosta naših "zagrebačkih mangupa", ali ne možeš tamo sa svima biti dobar. Radile su se kombinacije, unosilo se svašta; od heroina, kokaina, mobitela, a da ne pričam dalje. Bilo je šamaranja, bezobrazluka, svačega. Prava bitanga ti u zatvoru nikada neće raditi probleme, to uvijek rade klošari i narkomani.
Koje je tvoje viđenje današnjeg boksa i možeš li prokomentirati svoju boksačku karijeru?
Današnji profesionalni boks je jako korumpiran, tu se kupuju lažne titule, odrađuju lažni mečevi. Ljudi si nabijaju skorove kako bi došli do nekih jačih mečeva i do nekog ozbiljnijeg novca. Tako su mene jednom zvali da dođem boksati ali pod uvjetom da izgubim. Protivnika sam demolirao kroz čitavu prvu rundu, da bih u drugoj predao meč zbog navodne ozljede ruke. Ja sam u boksu bio "journeyman", čovjek kojeg zovu da ga pobijede kako bi si podigli scor. "
"Od većih imena boksao sam protiv Giacobbea Fragomenija koji se kasnije borio za svjetsku titulu, te protiv Mirka Larghettija kojemu je jedini poraz bio onaj za svjetsku titulu protiv Marca Hucka."
Zanimljiv podatak je taj da je Marko u svojih 35 profesionalnih mečeva boksao protiv čak 21 neporaženog boksača, što stvarno ukazuje na to kako nikada nije birao protivnike. Marko se puno bolje snašao u boksu bez rukavica, gdje je ubrzo postao prvak svijeta.
Kako gledaš na svoju karijeru u boksu bez rukavica?
"U svoj prvi meč protiv Michaela Ferryja ušao sam iz čiste znatiželje, a i novac je bio dobar. Dvije tisuće funti u ono vrijeme bilo je dosta s obzirom na to da se sa zaštitarskom plaćom jedva moglo preživjeti. Taj prvi meč sam na kraju izgubio ali svidio sam se Britancima i dali su mi još jednu priliku. Nakon toga odradio sam još 6 borbi te iz svake izašao kao pobjednik. Osvojio sam titulu svjetskog prvaka i obranio ju čak 3 puta. Protivnici se bili stvarno kvalitetni, primjerice Billy Hawthorn je u to vrijeme imao 9 pobjeda bez poraza i Rodney Wallace, bivši UFC borac kojeg sam nokautirao u prvoj rundi nakon samo 26 sekundi.
Poznato je da najteže ozljede dolaze baš u boksu bez rukavica. Jesi li ti imao nekakvih većih povreda?
"Gledaj, ozljede su teške. Tu pucaju arkade, pucaju zubi, članci na prstima. Ja sam izgubio 2 zuba, oba palca su mi bila potrgana, ali tamo nema predaje i svi žele slavu. Kao što moj prijatelj Gluhak kaže ljudi tamo izgledaju kao da su ih stršljeni izboli."
Zanimljiva je informacija da su Britanci ponudili veliki novac Martinjaku i Reljiću ako odrade zajednički meč u kojemu bi ujedinili titule. Martinjak je držao titulu u kategoriji do 101 kg, dok je Reljić držao titulu u kategoriji niže.
Ponudili su ti meč protiv Gorana Reljića, kako to da se taj meč na kraju nije održao?
"Htjeli su da se borimo jedan protiv drugog, ponudili dobar novac ali mi smo to odbili. Nazvao sam Gorana i rekao mu da nema smisla da se borimo jedan protiv drugog jer bi se kao sunarodnjaci trebali držati zajedno, a ne boriti se jedan protiv drugoga. U boksu bez rukavica postoji 5 kategorija, a u njih 2 smo pojase držali mi Hrvati. Goran se složio sa mnom i borbu smo odbili."
- zaključio je Marko
