U velikom razgovoru za Nedjeljni jutarnji, Milun je progovorio o tome kako cijela situacija utječe na njega. Nažalost, sve je krenulo dok se nalazio na Svjetskom prvenstvu, gdje je na kraju u podosta nesretnim okolnostima eliminiran u drugom kolu. Direktor reprezentacije Željko Mavrović teško je mogao odabrati lošiji trenutak za svoj medijski ispit. U njemu nije iznio stav boksačkog saveza nego svoj vlastiti, kako Filip Hrgović treba biti izbor za olimpijske kvalifikacije superteške kategorije, odnosno da se on ne mora dokazivati. Prava bura oko toga nastala je tek kad se reprezentacija vratila, no naravno da se efekt stvorio već u ruskom Jekaterinburgu gdje se prvenstvo održavalo.
"U tom razdoblju, kada smo bili na Svjetskom prvenstvu, nije vrijeme za takve stvari. Siguran sam da su ljudi koji su to izjavljivali, jer su i sami bili u boksu, svjesni da to nije taj trenutak. Jer u tom trenutku morate biti fokusirani na natjecanje i meč koji je ispred vas i takve stvari vam remete koncentraciju. Miču vam fokus s onog bitnog i mogu vas izbaciti iz takta. Moj trener Leonardo uspio me smiriti u tim trenucima i vratiti mi koncentraciju na boks i ono što slijedi. Pokušao sam se ne obazirati na sve to, računao sam da će se stvari rješavati kad se vratimo u Zagreb. Ne obazirem se inače na tuđa mišljenja. Bitno mi je mišljenje mojih bližnjih, prijatelja i trenera", ispričao je.
Svjetsko prvenstvo bilo je samo jedno od natjecanja u ovom olimpijskom ciklusu. Nakon bronce na Prvenstvu Europske Unije te na Europskih igrama, odlazak na Olimpijske igre iduće godine u Tokio bio bi kruna cijelog procesa i truda koji je u sve to uložio.
"Olimpijske igre su mi vrlo bitne. To je jedan od onih trenutaka i jedno od onih sportskih natjecanja za koje mi sportaši sve ovo i radimo. To je stvar radi koje se svih ovih godina odričem i toliko naporno treniram. Olimpijada je bitna i zbog početka profesionalne karijere. S dobrim rezultatom na Olimpijskim igrama prelazak u profesionalce puno je lakši. To je sjajan vjetar u leđa. I zato ću se boriti prvo da odem na kvalifikacije, a onda se nadam da ću izboriti svoje mjesto u Tokiju. U profesionalce se može i ranije, ali Olimpijske igre su sjajan izlog zbog kojeg je prelazak u profesionalce puno lakši", rekao je Milun o tome koja je zapravo podigla hrvatsku sportsku javnost na noge. O boksu se priča, no nažalost ne o pozitivnim temama. Opet su svađa i nesuglasice doveli jedan manji sport u prvi plan.
Sve je zapravo krenulo time što Filip Hrgović želi na svoje druge Olimpijske igre, na što apsolutno ima pravo. Da bi izborio svoje mjesto na njima, mora proći kvalifikacije. No, prema amaterskim rezultatima u posljednje tri godine, hrvatski predstavnik u kvalifikacijama trebao bi biti Marko Milun. Hrgović to može pokušati izboriti tako da dokaže kako je bolji od Miluna. Ipak, ima i onih koji vjeruju da se po pitanju njega kriteriji rezultata u ovom ciklusu treba odbaciti i da bi Filip Hrgović kao dokazani profesionalac trebao imati prednost. Upravo taj stav iznio je Mavrović te je došlo do lavine koja je na kraju dovela do konferencije za medije sad već bivšeg izbornika Pijetraja. Upravo ta konferencije dovela je do raskola u hrvatskom boksu. Sad se tek ne zna kako će se stvari odviti, iako je sastanak u savezu rezultirao jednom odlukom.
Kako Filip Hrgović niti da bude odabran ne može u svoj kalendar uskladiti europske kvalifikacije koja je u ožujku održavaju u Londonu, čini da kako će se donijeti odluka da tamo odlazi Milun. U tom slučaju bi Hrgović otišao na svjetske kvalifikacije koja se u svibnju održavaju u Parizu. No, to neće imati smisla ako Milun u Londonu osigura svoju viziju, za što je prema posljednjim rezultatima i favorit. To bi značilo kako Filip Hrgović dobiva svoju priliku na svjetskim kvalifikacijama (ujedno težim od europskih jer s njih prolaze tri boksača), tek ako Marko Milun ne prođe kroz europske. Ako takva odluka ne postane službena, Milun je spreman za svoju se poziciju boriti. Pa čak ako treba i protiv Hrgovića, koji je zapravo jedan od njegovih uzora.
"Filipa i njegove rezultate iznimno poštujem. Pratio sam Hrgovića i gledao njegov boks na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016., kad još nisam ni boksao. Njegova karijera zasad izgleda gotovo savršeno, a on je izniman boksač. Radi se o kompletnom sportašu za kojeg bi bilo koja druga riječ bila suvišna. Ja njega nisam prozivao, nego sam samo rekao da i ja želim otići na Olimpijske igre, a svatko tko to također želi, morat će to učiniti preko mene. Već sam rekao na press konferenciji svoje mišljenje o čitavoj ovoj situaciji. Svakako mi nije cilj bio nikoga prozivati. Ali tko želi ići na Olimpijske igre, vjerujem da mora proći preko mene jer i ja želim ići, a rezultatima to zaslužujem. Ali nismo bitni samo nas dvojica, možda ima još momaka i još kandidata koji žele ići u Tokio i imaju pravo na to ako prođu. Tko god dođe na državno prvenstvo, trebao bi imati nekakvu priliku. Na kraju dana, onaj tko je najbolji, treba ići u Tokio. Tu nema nikakve dileme! Nismo tu samo nas dvojica, ima tu vjerojatno još kandidata. Borit ćemo se za to jedno mjesto i tko bude bolji, neka izbori mjesto", rekao je boksač iz Dicma koji je spreman prepustiti svoje mjesto, ali tek ako mu netko u izravnom obračunu dokaže da je bolji od njega. Najbolje natjecanje za tako nešto je Prvenstvo Hrvatske, no iznimno su male šanse da Filip Hrgović tamo uđe u ring. Rekli bismo, obzirom na njegov raspored, gotovo nikakve.
Milun se tako "ni kriv ni dužan" našao u sredini ovakvog sukoba i preko njega se lome koplja. Tako je on trenutno tamo gdje se osjeća najbolje, u svom Dicmu.
"Ovo je sve novo za mene. Nikada se nisam našao u ovakvoj situaciji. Mislim da sam pokazao da se znam nositi sa svime, pa čak i na ovom polju. Puno je teže bilo kad sam s vrlo malo iskustva morao ići na velika natjecanja, ali sam upravo tamo, kad je bilo najteže, pokazao koliko se dobro borim s pritiskom. Ali mi je odlazak kući definitivno dobro došao. Moram se odmoriti od natjecanja, pokušavam ne čitati previše novinske natpise, pokušavam se malo maknuti od svega i distancirati. Ono najvažnije je da sam spreman boriti se do kraja za svoje mjesto u Tokiju", rekao je, da bi dodao zašto je došao kući u ovako teškim i napetim trenucima:
"Obitelj je najvažnija. Bez podrške svoje obitelji, svojih roditelja, svojih sestara, ničega ovog ne bi bilo. Obitelj mi je sve ovo omogućila. Omogućili su mi život u Zagrebu, oni su ti koji me financiraju i podržavaju na svaki drugi način. Hvala im na tome. Moja želja je učiti, raditi, boksati i natjecati se. To je ono što me ispunjava, to je ono radi čega živim. U jednom trenutku života sam razmišljao o tome da se prestanem baviti sportom, ali sam shvatio da ne mogu bez toga. Dobri rezultati su svakako velika motivacija, možda i novac u profesionalnom boksu koji će stići jednog dana. Ali u ovom trenutku ne razmišljam o tome jer je put do uspjeha vrlo trnovit. Mogu se u bilo kojem trenutku ozlijediti i sve ovo na čemu sam naporno radio može propasti. Bitno je da me zdravlje posluži. To je najvažnije."
Na kraju je još dodao nešto o sebi kao sportašu te je iznio razmišljanje o budućnosti. Svjestan je svojih nedostataka i spreman je naporno raditi na njima, a svaki poraz zapravo je najbolja moguća lekcija.
“Znam da sam još na početku karijere i da je ispred mene dug put. Još često boksam srcem, a ne glavom. To je Leova najčešća kritika. Uvijek govori da često ulazim u prevelik rizik bez potrebe i da je put do pobjede može često biti puno lakši. Evo ovaj meč protiv Amerikanca u Rusiji je dobar primjer. Da sam boksao pametnije i bio koncentriraniji, mogao sam ga pobijediti bez primljenog udarca. Ali me često povuče, kad primim udarac, onda se želim potući. No, to je dio boksačkog sazrijevanja koje ne ide preko noći."
