Lijepo se proslavila peta zlatna medalja na svjetskim prvenstvima najtrofejnijeg hrvatskog kickboksača Borisa Miškovića (31). Tata Pero, koji je ujedno i trener legendi našeg kickboxinga, zavrnuo je nekoliko rundi, čestitke su stizale sa svih strana, njih na tisuće...
Boris nam je pričao svoju zlatnu priču, koja je svakako zanimljiva i poučna za mlade sportaše. Njen moto jest: kad se hoće, sve se može. Radio je preko ljeta u kampu koji je vodio njegov otac, u kafiću.
Cura ‘varala’ na buđenju
- Radio sam po cijele dane, ali tata je rekao da si nađem prostora za trening. Dizao sam se u pet sati, trenirao bih, a onda radio cijeli dan. Nekad sam i poslijepodne odlazio na trening, iako me tata upozoravao na jako sunce. Nekad sam morao i kasno navečer trenirati.
Uopće nije odlazio kući u Rovinj, nego je cijelo ljeto i spavao u kamp-kućici, s njim je bila i djevojka Tamara. Inače, Boris će uskoro postati otac, Tamara je trudna, jako se veseli očinstvu.
- Na početku sam se zbog treninga budio u četiri sata, a Tamara je, dok sam spavao, budilicu “prepravila” za jedan sat, pa je na koncu buđenje ipak bilo u pet sati, ha, ha, ha...
Mjesto za trening bio je - teniski teren!
- Teniski teren i okolna cesta za trčanje bili su jedino mjesto gdje sam mogao trenirati. Kad zbog posla nisam stigao trenirati po danu, onda sam trenirao navečer. Tada sam od domara tražio ključeve od terena, čovjek me uvijek puštao. Došao bih oko 22 sata, upalio svjetlo na terenu, ali onda su obično dolazili radnici iz kampa pa su me molili da prestanem s treningom jer nisu mogli spavati... Uvijek sam im govorio: “Momci, pa pustite me, spremam se za Svjetsko prvenstvo”. Posljednjih mjesec dana priprema sam odrađivao u teretani, prestao sam raditi u kafiću, ali je tata stalno dolazio pomagati mi u treningu. Sparirao sam s bratom Bojanom, koji se također bavi kickboxingom.
Inače, obitelj Mišković je zaista prava borilačka obitelj. Borisov brat Bojan je također osvajač medalja na velikim natjecanjima, on se bori u ringu, na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Antaliji nastupat će u full contactu.
- Brat mi je na sparingu glumio poljskog borca s kojim sam se borio u finalu.
Boris Mišković u društvu novinara Sportskih novosti Davorina Olivarija
Tajna šaputanja u uho
Pitali smo Borisa kako je mogao znati s kojim će se borcem sastati u finalu? Na to je odgovorio tata Pero...
- Ma, znali smo, taj je Poljak u samom vrhu, zaista sam predviđao da će doći u finale s Borisom. Tako se i dogodilo.
A Boris je otkrio što mu je Poljak kazao nakon borbe u kojoj ga je Boris totalno izdominirao...
- Zagrlio me i je i šapnuo na uho: “Tebe nitko ne može pobijediti”. Inače, za vrijeme borbe nisam dozvolio tati i izborniku Ediju Viškoviću da mi govore kakva je razlika u bodovima, nisam želio znati rezultat. Htio sam se maksimalno fokusirati na borbu, želio sam od sebe dati maksimum. I uspio sam. Samo sam se plašio da netko iz publike ne vikne koji je rezultat - kazao je Boris.
Veliki majstor Mišković jučer je oko vrata objesio svoje peto svjetsko zlato, ukupno 13. medalju s velikih natjecanja. Naklon do poda za velikog kickboksača iz Rovinja.
