Umjesto trijumfalnog koraka prema međunarodnoj sceni, Marko Bojković je na FNC 23 priredbi doživio je prvi i najteži poraz svoje profesionalne karijere – i to na domaćem terenu, pred očima onih koji su ga najviše uzdizali.
Sinoćnja priredba trebala je biti nova odskočna daska za Bojkovića. Posljednji meč po ugovoru, špekulacije o UFC-u, planovi o kampovima u Americi, pa i dio priprema u Dagestanu – sve je mirisalo na ozbiljan iskorak. No tada se, poput oluje bez upozorenja, pojavio Miloš Janičić.
Crnogorski stroj ušao je u kavez odlučan, samouvjeren i bez trunke respekta prema, do sinoć, nedodirljivom srpskom talentu. Od prve sekunde nametnuo je tempo, razbio ritam Bojkovića i jednostavno – dominirao. Nije to bila pobjeda. Bila je to egzekucija borilačkom preciznošću, demonstracija snage, kontrole i iskustva kakvo Bojković još ne posjeduje.
U toj večeri, u tom meču, Janičić nije samo pobijedio – on je rastavio sliku o Bojkoviću kao idućoj velikoj stvari, barem zasada. I to hladno, gospodski, bez provokacija. Surova borilačka realnost spustila se na srpskog borca – još nije spreman. UFC? Preuranjen san. Prije toga, treba mu još gorčine, još ratova u kavezu, još brutalne istine.
Ipak, pohvale zaslužuje njegov trener Ivan Đorđević "Icko" koji je istupio odmah nakon poraza. Bez izgovora, bez traženja krivaca, preuzeo je sve na sebe. Prvotno je reagirao kraćom objavom, a tijekom današnjeg dana detaljno se osvrnuo na poraz svog glavnog pulena.
"Život ima najposebnije načine da nas prizemlji... Upravo onda kada pomislimo da smo najveći, shvatimo da smo zapravo najmanji i najslabiji. No, rijetki to prepoznaju u onim trenucima kada je to najvažnije. Ipak, tada na scenu stupa život – i opet nas podsjeti da ne vrijedimo ni više ni manje od bilo kojeg običnog čovjeka.
Pitate me razmišljam li o revanšu ili sljedećim koracima? Ne. Ni u jednom trenutku ne razmišljam o budućnosti. Misli mi se neprestano vraćaju na početak – na dane kad nismo imali apsolutno ništa i kad smo bili gladni svega.
Što možemo sada? Možemo samo dostojanstveno zatražiti oprost od svih koje smo razočarali, povrijedili ili prema kojima nismo postupili ispravno. Ne očekujem oprost, jer sve što nam se dogodilo – sami smo prizvali.
Također, iskreno i bezgranično poštovanje upućujem Milošu Janičiću, njegovom timu i svima iz njegova okruženja – ostali su gospoda u trenutku kad mi to možda ne bismo bili sposobni biti.
Što se točno dogodilo u meču? Ništa posebno – i sve je na meni. Ja preuzimam punu odgovornost i sve pogreške neka idu na moj račun. Nitko nema razloga za bilo kakvu osudu Marka Bojkovića – on je samo mladić koji se izgubio u igri kojoj nije još dorastao. A ja sam taj koji ga nije znao naučiti kako se ta igra igra.
Hoćemo li odustati? Nemamo taj luksuz. To ne nosimo u krvi, ni u kostima. Čak i kad je najteže, uvijek se vratimo na ono zbog čega smo uopće počeli – a to zasigurno nije bilo da bismo odustali kad postane teško.
Hvala vam. I oprostite."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....