‘Bolje da je izgubio. U slučaju pobjede, pomislio bi da u njemu ima previše vatre za mirovinu. Vrijeme je bilo‘

Dustin Poirier oprostio se od MMA-a na način koji priliči njegovoj borilačkoj ostavštini – u ognju rata, protiv beskompromisnog rivala, s glavom visoko i bez izbjegavanja opasnosti.

Na UFC-u 318, u pet rundi neprekidnog nasilja, Max Holloway je bio taj koji je izašao kao pobjednik jednoglasnom odlukom sudaca, dok je Poirier inkasirao 201 značajan udarac i nekoliko teških nokdauna. No borba je, unatoč svemu, više govorila o njegovoj snazi karaktera nego o rezultatu. Nije pristao na lagan oproštaj. Nije tražio "puding". Izabrao je rat s možda i najizdržljivijim borcem u povijesti perolake i lake kategorije. I isporučio.

– Bila je to prava odluka – rekao je njegov dugogodišnji trener Mike Brown. – Možda bi mu pobjeda čak više otežala odlazak. Možda bi mu ostala u glavi pomisao da može još, da ne treba još objesiti rukavice. Ovako je imao sjajnu borbu, ali nije došao do pobjede, što mu je možda olakšalo pomiriti se s tim da je vrijeme da ode. Napravio je veliku karijeru, izgradio dobar život, vrijeme je bilo.

Borba, naravno, nije krenula po planu. Holloway je već u prvoj rundi srušio Poiriera brutalnom kombinacijom i našao se u mount poziciji, gdje je zasuo “Diamonda” udarcima dok su milijuni gledatelja pomislili da će legenda biti dokrajčena prije nego što se borba zahukta. Brown je u tom trenutku, kaže, bio paraliziran.

– Iskreno, srce mi je stalo. Bio je to najgori mogući scenarij. Pao je, bio na leđima, gotovo u "body trianglu". Mislio sam, kako će se izvući iz ovoga? A onda, kao što to zna, preživio je, digao se na noge i ubrzo uzvratio nokdaunom u drugoj rundi. Ludilo.

Taj drugi čin umalo je bio filmski. Nakon još jednog Maxova naleta, Poirier je uzvratio s čistim desnim krošeom i rušio Havajčanina. Kad je svima u dvorani zastao dah, Poirier je napravio ono što samo on radi – bacio se na "guillotine choke", potez koji mu je desetljećima bio opsesija, iako nikad nije završio borbu tom tehnikom. No nije ga mogao ne pokušati još jednom, simbolično, posljednji put.

– Kad je skočio u guillotine, iskreno, pomislio sam: ‘Bog postoji.’ Da je završio borbu tako, mislio bih da netko odozgo vuče konce – nasmijao se Brown. – Max je bio ranjen, klečao je i tražio zrak. Nismo vjerovali da će ikad biti u toj poziciji, a Dustin ju je ipak dobio. Još jedna guillotine za kraj puta.

Na kraju je Holloway pobijedio, zasluženo, i nastavlja svoju karijeru. Poirier je, međutim, ostavio rukavice u kavezu.

Brown vjeruje da je to uistinu kraj.

– Mislim da neće više ulaziti u kavez. Louisiana ga je ispratila s toliko ljubavi. Rijetko tko sam izabere svoj kraj. Većinu ih sport izbaci. Dustin je otišao kako je htio, protiv ratnika, bez štete, s dignitetom. I zato će ostati upamćen kao jedan od najvećih.