Sve do 6. srpnja prošle godine, Stipu Miočića moglo se bez pogovora zvati najvećim i najuspješnijim UFC teškašem svih vremena. Titulu je osvojio nokautom protiv Fabricia Werduma, zatim ju je obranio također nokaut pobjedama protiv Alistaira Overeema i Juniora Dos Santosa, a onda je pet rundi 'zlostavljao' Francisa Ngannoua, koji je u njihovu borbu ušao kao veliki favorit. To se dogodilo u gotovo neviđenoj situaciji, takav status favorita u korist nekoga tko izazivač postaje prvi put. Sve to Stipe je uspješno spremio u svoju ostavštinu i naziv najboljeg teškaša nije mu ugrožen porazom od Cormiera.
Jasno je kako je Stipe u prvoj borbi ostao bez titule, ali to je nešto što se svakome može dogoditi. Loš dan, loš trenutak, neočekivani kiks. Doživjeli su to mnogi šampioni u raznim borilačkim sportovima. Mike Tyson, Lennox Lewis i Roy Jones Jr. padali su u mečevima gdje su bili favoriti. Sugar Ray Leonard ili Julio Cesar Chavez gubili su titule u "derbijima" protiv Roberta Durana odnosno Frankiea Randalla, da bi se u revanšima osvetili i time samo učvrstili svoja mjesta među najvećim boksačima u povijesti sporta. U MMA-u također imamo dobrih primjera. Georges St-Pierre i poraz od Matta Serre, Cain Velasquez protiv Juniora Dos Santosa ili Matt Hughes protiv B.J. Penna. Sve su to borbe gdje je prvak padao, da bi se u revanšu vratio još bolji. Takvu priliku ispred sebe ima Stipe Miočić. Pobjeda nad Cormierom u revanšu bi prije svega potvrdila kako je i on samo čovjek, ali čovjek koji je iz poraza izvukao ono najbolje. Stipe se ima priliku vratiti u spektakularnoj maniri, a osvojiti može ono za što tvrdi da mu pripada, pojas UFC prvaka.
U prvoj borbi Stipe je izgubio naslov prvaka i pojas koji ide uz njega. U drugoj borbi može izgubiti puno više. Pitate se kako to? Zapravo je odgovor vrlo jednostavan. Poraz u prvoj borbi nije previše negativno utjecao na Stipinu ostavštinu i status u povijesnim knjigama. On je i dalje jedini čovjek koji je tri puta obranio teškašku titulu, i dalje je borac koji među svojim žrtvama ima tri bivša UFC prvaka teške kategorije i dvije ikone sporta poput Marka Hunta i Alistaira Overeema. Sam pogled na njegove uspjehe ne može mu osporiti to što ima. No, eventualni drugi poraz od Cormiera napravio bi ogromnu štetu.
Ako Stipe 17. kolovoza još jednom bude poražen od Cormiera, prije svega neće više imati temelje na kojima može sebe nazivati najboljim teškašem svijeta, posebno ne najboljim teškašem svih vremena. Neće više imati izliku u vidu lošeg dana ili pogreške. U njegovom rezimeu stajat će dva poraza u nizu od Daniela Cormiera, koji će tako otići u mirovinu kao najbolji teškaš, čak i da se ne bori dalje nakon te borbe, odnosno da ne krene po treću obranu titule u kojoj bi ga čekao Francis Ngannou, borac za kojeg je već ranije rekao kako ne bi volio stati preko puta njega. Ne bi bilo važno to što je Stipe tog istog Kamerunca, ne samo stao preko puta njega, nego ga i nadmašio u apsolutno svim segmentima slobodne borbe. Stipe na kocku stavlja vjeru svojih fanova u to kako se dogodilo nešto što nije trebalo. Ti svi konstantno tvrde kako Cormier nije pravi prvak, kako je izbjegavao Stipu te čak i to kako je natjeran na ovaj revanš jer nije imao izbora. Ako izgubi ovu borbu, Stipe Miočić ostat će u povijesti kao uspješan UFC prvak, ali isto tako i kao čovjek koji je dva puta izgubio od jednog čovjeka. Takvu će stigmu vječno nositi Anderson Silva, no njegovi raniji rezultati su previše impresivni da bi ugrozilo nazive jednim od najboljih ikad. No, dva poraza u nizu od istog borca su svakako djelovali na ostavštinu B.J. Penna, Frankieja Edgara pa čak i Jose Alda, koliko god Max Holloway tvrdio kako još nije nadmašio velikog Brazilca.
Naravno, sve to trebalo bi dodatno djelovati na Stipinu motivaciju. Pritisak je veći kad se ima više toga za izgubiti, no pravi šampioni su oni koji su znali pritisak pretvoriti u ono najbolje što su sposobni pružiti. Pritisak u kombinaciji s ogromnom željom za ispravak svega što se dogodilo u prvoj borbi bi mogli biti presudni. Jer Stipe ide u ovu borbu kao da mu je posljednja, iako je vjerojatnije kako će takva biti Cormieru, neovisno o njenom krajnjem ishodu. Daniel Cormier brani pojas prvaka i svakako ima što za potvrditi, no što on ima za izgubiti? Isto tako samo taj pojas. On će u povijesti ostati jedan od rijetkih prvaka dvije divizije, ali isto tako i prvi borac koji je naslov prvaka u dvije različite težinske skupine uspio barem jednom obraniti. To osim njega do sada nije nitko napravio. On može biti opušten, što je također situacija iz koje je moguće izvući ono najbolje. Čak i lakše nego iz pritiska. No, pritisak je ono što sportaše tjera preko nekih realnih granica, što ih može odvesti do nekog stadija za koji niti sami nisu svjesni da su sposobni. Zbog toga to što Stipe Miočić ima puno za izgubiti zapravo uopće nije nešto loše. Kad nešto braniš uvijek si motiviraniji da to i zadržiš. Iako je na papiru Daniel Cormier onaj koji će braniti, jasno je da zapravo nije tako. Stipe Miočić brani svoje ime, a ima li sportašu nešto vrjednije za obraniti od toga? Ovo posljednje je bilo retorično pitanje, naravno da se ne traži odgovor.
Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
