Mnogi govore da je Jon Jones izgubio tu borbu: ‘Usne su mi bile natečene, dali su mi morfij. Mama je iza plakala‘

Jon Jones, aktualni UFC-ov prvak teške kategorije, prisjetio se jednog od najtežih i najformativnijih trenutaka svoje slavne karijere – epskog okršaja protiv Alexandera Gustafssona na UFC-u 165.

Tada još vladar poluteške kategorije s pet obrana naslova iza sebe, Jones je bio usred dominacije nad elitom bivših prvaka. No, protiv Šveđanina koji je nizao šest pobjeda i bio najavljen kao budući kralj divizije, ušao je s neodgovornim samopouzdanjem.

– Borio sam se protiv Gustafssona prvi put i tada je oko njega bilo jako puno "hypea" – rekao je Jones u podcastu Deepcut with VicBlends. – Gledao sam ga kao, iskreno rečeno, bijelu verziju sebe. Bio je visok, imao je stav, sjajan "footwork", odličan boks. Imao je isti raspon ruku kao ja, sve isto, ali sam si govorio: "On nije ja."

U prvih 30 sekundi doživio je svoje prvo rušenje, a također je zaradio i posjekotinu. Retrospektivno, nitko nije bio bliže da porazi Jonesa.

Jones je priznao da je u pripremama za meč puno tulumario, da je trenirao, ali uz osjećaj nepobjedivosti koji ga je umalo stajao poraza.

– Partijao sam dosta uoči borbe. Imao sam osjećaj da ću sigurno pobijediti. I to me gotovo došlo glave.

Borba iz rujna 2013. ušla je u povijest kao jedna od najvećih ikad, ne samo zbog brutalnog tempa i tehničke raskoši s obje strane, već zato što je Gustafsson prvi borac koji je Jonu Jonesu ozbiljno uzdrmao karijeru. Bio je brži, spremniji i neustrašivo mu išao u lice.

– Nisam mogao zaustaviti njegov direkt. Nije mi palo na pamet pripremati se za direkt u tijelo, a on me time tukao cijelu borbu. Bio je puno samopouzdaniji nego što sam očekivao. Gurao je naprijed, očekivao je pobjedu. Morao sam posegnuti za nečim unutar sebe što do tad nisam znao da imam – rekao je Jones. – Tada sam otkrio da u sebi imam žilavost, izdržljivost i borbeni duh koji nikad prije nisam aktivirao.

I fizički je to bila najgora cijena koju je platio.

– Prvi put sam vidio majku kako plače pokraj mog kreveta iza pozornice – prisjetio se. – Dali su mi morfij. Usne su mi bile natečene, nisam mogao govoriti, jesti, niti samostalno ići na WC. To mi je otvorilo oči – shvatio sam koliko ozbiljno moram shvaćati svakog protivnika, jer uvijek postoji netko tko dolazi za tvojim tronom.

Taj meč obilježio je početak novog razdoblja u Jonesovoj karijeri, obilježenog devet novih pobjeda – sve redom u borbama za titulu. U revanšu s Gustafssonom, na UFC-u 232, nije više bilo mjesta za greške – Jones je dominirao i završio borbu tehničkim nokautom u trećoj rundi.

Danas, s titulom prvaka u teškoj kategoriji i jednom uspješnom obranom, Jon Jones se nalazi pred potencijalnim krajem karijere. Odbije li ujedinjujuću borbu protiv privremenog prvaka Toma Aspinalla, možda više nikad nećemo vidjeti "Bonesa" u oktogonu.