Na današnji dan 1988. godine, u Dublinu, u obitelji taksista Tonyja i kućanice Margaret, rođen je Conor McGregor. Odrastao je u radničkom i "tvrdom" dijelu Crumlina, gradske četvrte na jugozapadu irske prijestolnice, a već od rane dobi pokazivao je interes za bavljenje sportovima. Igrao je nogomet za lokalni nogometni klub Lourdes Celtic, a s 12 godina otišao je na prvi boksački trening, između ostalog, i zato što je nerijetko, na putu od kuće do škole, bio maltretiran od strane starijih momaka iz kvarta. Njegov prvi trener u boksačkom klubu Crumlin bio je Phill Sutcliffe, koji se za Boxing News prisjetio kako su izgledali boksački počeci mladog McGregora.
"Bio je kao i svako drugo dijete koje je ušlo u dvoranu i željelo boksati, najprije je morao dobiti dopuštenje roditelja. Naporno je trenirao, bio je dijete na koje nikad niste morali podići glas. Bio je vrlo fokusiran, želio je postati dobar boksač i napredovao je u tome. Osvojio je nekoliko naslova u kategoriji novaka (Dublin Novice Championship, op.a.) i boksao na brojnim priredbama ne bi li usavršio zanat, ali prije nego što je prešao u juniore, pronašao je drugu ljubav", ispričao je 63-godišnji trener i bivši olimpijski boksač (1980. Moskva i 1984. Los Angeles).
Trnovit put prema vrhu
Druga ljubav o kojoj Sutcliffe govori odnosi se, dakako, na mješovite borilačke vještine. Conor je do 17 godine bio dijelom boksačkog kluba Crumlin, a potom se s obitelji preselio u Lucan, gdje je upoznao Toma Egana (7-5, 0-1 UFC), s kojim je krenuo trenirati MMA. Sredinom veljače 2007. McGregor je imao svoj amaterski debi u slobodnoj borbi, na priredbi Irish Ring of Truth organizacije, gdje je pobijedio Kierana Campbella. Godinu kasnije počeo je trenirati pod vodstvom Johna Kavanagha u Straight Blast Gymu i odradio svoju profesionalnu MMA borbu, u kojoj je nokautirao Garyja Morrisa. Odradio je još pet mečeva, uz omjer 3-2, a onda je uslijedio njegov niz od osam pobjeda koji je kulminirao osvajanjem naslova u perolakoj i lakoj kategoriji Cage Warriors promocije, što mu je, na koncu, otvorilo vrata UFC-a. Tijekom svog trnovitog puta prema najjačoj svjetskoj MMA organizaciji, McGregor je, pritisnut socijalno-egzistencijalnim problemima, nerijetko razmišljao o povlačenju iz borilačkog sporta, a poznato je i kako je radio kao vodoinstalater.
UFC-ova "zlatna koka"
Trud, predanost i žrtva na koncu su se isplatili. U svom UFC debiju nokautirao je Marcusa Brimagea za minutu i šest sekundi, a sve nakon toga je - povijest modernog MMA sporta. "Notorious" je u drugom meču (jednoglasnom sudačkom odlukom) pobijedio Maxa Hollowaya, da bi u sljedeće tri borbe nokautirao Diega Brandãa, Dustina Poiriera i Dennisa Sivera, te u sva tri slučaja uprihodio bonus za izvedbu večeri. Sredinom srpnja 2015., na UFC 189 priredbi u Las Vegasu nokautirao je i Chada Mendesa, te osvojio naslov privremenog prvaka u perolakoj kategoriji. Pet mjeseci kasnije nokautirao je Joséa Alda i ustoličio se na tronu neprikosnovenog prvaka "featherweighta", s reputacijom najveće zvijezde UFC-a, svojevrsne "zlatne koke" čije financijske uvjete poslodavci bespogovorno ispunjavaju. Osim borilačkih kvaliteta, na pohodu prema vrhu UFC-a, Conoru su svakako pomogle i njegove komunikacijske vještine, odnosno jedinstven "trash talk" kojim se brendirao kao nijedan borac prije njega.
Nate Diaz nanio mu je prvi poraz u UFC-u, završivši ga, početkom ožujka 2016. u drugoj rundi njihovog velteraškog obračuna. Pet mjeseci kasnije Conor se revanširao borcu iz Stocktona pobijedivši jednoglasnom sudačkom odlukom, a do kraja iste godine nokautirao je i Eddieja Alvareza na UFC 205 priredbi i osvojio titulu u lakoj kategoriji.
Khabib, Mayweather i poslovni imperij
Početkom listopada 2018., McGregor je, nakon brojnih prozivki, incidenata i peripetija, ukrstio rukavice s Khabibom Nurmagomedovim na UFC 229 "eventu", a ishod te borbe usmjerio je njegovu karijernu krivulju prema dolje. Dagestanac je, naime, slavio prisiljavanjem na predaju u četvrtoj rundi ("neck krank"), a osim po Khabibovoj dominantnoj pobjedi, taj meč ćemo pamtiti po sveopćem kaosu koji je uslijedio nakon završetka borbe. Iz današnje perspektive, možemo reći kako Conor nakon tog poraza više nije bio isti borac. U UFC-ov oktogon ponovno je ušao tek nakon 15 mjeseci, pobijedivši Donalda Cerronea, a onda su uslijedila dva uzastopna poraza od Dustina Poiriera i razdbolje u kojem je irski borac punio medijske stupce uglavnom potezima koji nemaju veze sa sportom; kršenjem zakona, incidentima, tučnjavama i raznim oblicima devijantnog ponašanja.
Treba svakako spomenuti i kolovoz 2017. godine, kada je McGregor odradio boksački meč s Floydom Mayweatherom, kojeg je izgubio tehničkim nokautom u desetoj rundi. Prema podacima koje je objavio talkSPORT, Conor je u tom meču zaradio 130 milijuna dolara. Godinu dana kasnije lansirao je i svoj viski Proper No. Twelve (većinske vlasničke udjele je prodao 2022.), a sponzorske ugovore ima, između ostalih, i s Beats Electronic LLC-om, Monster Energyjem, Reebokom, Bud Lightom i Burger Kingom. Jedan od njegovih posljednjih poslovnih pothvata jest investicija u sprej za brzi oporavak, kojeg je lansirao u suradnji s tvrtkom TIDL. Na Sporticovoj ljestvici najbogatijih sportaša svih vremena McGregor zauzima 33. poziciju s ukupno procijenjenom zaradom od 530 milijuna dolara, koja se, s uračunatom stopom inflacije, penje na 615 milijuna dolara.
"Game changer"
Simpatizirali ga ili ne, McGregor je MMA ikona i individualac jedinstvene osobnosti koji je, u komercijalno-marketinškom smislu, pomaknuo granice borilačkog sporta. U svijet slobodne borbe ušao je na mala vrata, a onda "eksplodirao" i ostavio trag koji će zauvijek ostati upisan u povijesnim, ali i poslovnim, knjigama najjače svjetske MMA promocije. Borbe iz njegovog "prime timea" pripadaju antologiji MMA sporta, a njegov pristup, komunikacijske vještine, sposobnost samopromocije i brendiranja samog sebe, pokazali su put mnogim borcima nakon njega. Jednostavno rečeno, Conor McGregor je čovjek koji je trajno promijenio "igru". Bogatstvo i slava promijenili su ga kao, uostalom, i mnoge uspješne sportaše prije njega, te danas nije ni isti borac, a vrlo vjerojatno ni isti čovjek, kakav je bio kad se tek pojavio na sceni, ali njegovo naslijeđe i utjecaj na popularizaciju MMA sporta - neupitni su.
