Jedna vrlo neobična priča ona je o drugom povijesnom UFC prvaku srednje kategorije, danas 53-godišnjem Murillu Bustamanteu. On je član UFC-a postao 2000. godine, a njegov ugovor na četiri borbe ostao je aktivan nakon što je Zuffa početkom 2001. godine kupila promociju. Oni su tada uveli pojaseve prvaka u svim kategorijama. Tako je prvi prvak srednje kategorije, u rujnu 2001. godine postao Dave Menne. Samo četiri mjeseca kasnije, on je ostao bez titule nakon što ga je u svom trećem UFC nastupu savladao upravo Bustamante. Brazilskom majstoru partera za to je trebalo nešto manje od šest minuta borbe. Četiri mjeseca kasnije čekala ga je prva obrana i tu zapravo kreće ova priča.
Matt Lindland u MMA se prebacio odmah nakon srebra osvojenog na Olimpijskim igrama u Sydneyu. Znate što Amerikancima znači olimpijski medaljaš, posebno ako je to ostvario u hrvanju. Taj ima svoje mjesto na vječnom američkom sportskom pijedestalu, a tako su se ponašali i u UFC-u prema ovom borcu, koji je do borbe za titulu došao nizom od četiri pobjede. I to ne bilo kakve, posljednje dvije bile su nad Philom Baronijem i Patom Miletichem. Ne treba čuditi što su ga i kladionice proglasile favoritom protiv prvaka. A na kraju je tu borbu izgubio, dva puta u jednoj večeri. Kako je to moguće? Bustamante je ispričao za MMA Fighting.
"Bio sam prvak i bila je to posljednja borba na mom ugovoru. Pokušao sam ga produžiti, ali nije išlo. Bio sam zabrinut pred borbu jer nisam znao što će se dogoditi, nisam niti najbolje trenirao. Protivnik je bio opasan, neporažen, svjetski prvak u hrvanju i osvajač olimpijskog srebra. Ja sam počeo trenirati tek nekih 15 ili 16 dana prije borbe. Nisam imao samopouzdanja. No, u borbi se to nije vidjelo. Srušio sam ga već nakon minute, prošao sam mu gard i bio sam u sjajnoj poziciji za polugu na ruci. Uhvatio sam ju savršeno, bio sam sto posto siguran da ga imam", rekao je Bustamante.
Ono što se nakon toga dogodilo u to vrijeme nikako nije išlo u prilog vodstvu UFC-a. Sudac John McCarthy vidio je tapkanje i prekinuo je borbu. Lindland je prosvjedovao, a McCarthy se onda odlučio borbu nastaviti. To je šokiralo Bustamantea.
"U borbi za titulu, protiv takvog borca, savladati ga i onda morati ponovno startati, bio je to veliki psihološki test za mene. Ja nisam osjetio tapkanje, ali sam pustio ruku jer mi je sudac rekao da to napravim. Stavio je ruke na moja prsa i ja sam pustio ruku. Bio sam rastrojen, nisam se mogao koncentrirati niti išta napraviti. Otišao sam u kut između rundi, pogledao sam Danu Whitea, a on je samo rukama dao znak kao da tu ništa ne može", ispričao je.
Druga runda bila je izjednačena, a pred treću je Bustamante i dalje bio vrlo ljut. No, kanalizirao je to na pravi način.
"Vratio sam se potpuno koncentriran i vrlo ljut. Takav sam krenuo u treću rundu. Boks mi je bio dobar i krenuo sam ga nokautirati. Direktom sam mu slomio nos, poslao ga na pod i nastavio udarati. Pokušavao je uzvratiti, a ja sam ga samo htio prebiti što više mogu. Nikad se nisam borio bijesan, nikad u borilištu nisam imao taj osjećaj. Većinom bih potpuno isključio sve osjećao jer sam na to gledao kao na posao", prisjetio se tih trenutaka. Na kraju je napravio tranziciju, uhvatio giljotinu i tada je došlo do prekida borbe te je mogao početi slaviti obranu titule.
Nakon toga su uslijedili pregovori oko produžetka ugovora koji nisu rezultirali plodom te je Bustamante potpisao za Pride, tako napustivši svoju titulu koja je kasnije pripala Evanu Tanneru.
"Kad sam došao potpisati ugovor, dočekala me umanjena ponuda. Zapravo, ponudili su mi jednako kao što sam zaradio za borbu protiv Lindlanda i to mi nije imalo smisla. Tako sam odlučio potražiti sreću negdje drugdje", objasnio je, nastavivši: "Zapravo su sve uložili na Matta Lindlanda i to im se obilo o glavu. To si još uvijek ne mogu oprostiti, kao što ne mogu oprostiti meni što sam pobijedio u toj borbi. Svi smo također naučili nešto. Prvak više nikad ne smije ući u borilište ako nema ugovor."
Murillo je karijeru nastavio u Japanu, u Prideu. U njihovom je ringu upisao četiri pobjede i pet poraza te nije uspio ponoviti rezultat iz UFC-a. No, bio je zadovoljan.
"Bio sam sretan u Japanu. Pride je u to vrijeme bio najveća promocija. No, da je bilo do mene, ostao bih u UFC-u. Svi zajedno smo napravili pogrešku. Oni su napravili pogrešku što mi nisu dali novi ugovor prije borbe te što su onda umanjili ponudu. Sreo sam Danu White u Japanu tijekom Grand Prixa 2003. godine i bilo je to ugodno iskustvo. Rekao je da je navijao za mene. Uvijek sam imao dobar odnos s njim i nemam ništa loše za reći o njemu. UFC je uvijek bio dobar prema meni, na kraju se samo nismo uspjeli dogovoriti, ali sve je to profesionalizam. I dalje mislim kako je u pitanju bila neka gorčina i da nisu mogli prijeći preko toga u tom trenutku. No, život ide dalje", završio je ovu priču jedan od prvih UFC prvaka.
Bustamante je dva puta završavao svoju karijeru. Prvo 2007. godine, da bi se vratio 2010. pa se konačno umirovio 2012. revanšem u kojem je ponovno savladao Davea Mennea.
