Jennifer Maia ostala je 25 minuta u Octagonu s Valentinom Shevchenko te je u borbi osvojila jednu rundu. Već to veliki je uspjeh, ako znamo kako prolazi većina protivnica 32-godišnje UFC-ove prvakinje, otkako ista nastupa u muha kategoriji. Titulu je osvojila suvereno, a drži ju dominantno i trenutno je teško zaključiti postoji li na rosteru kategorije borkinja koja bi ju mogla ugroziti.
Upravo iz tog razloga postavlja se pitanje kako stoji po pitanju motivacije, jer mnogi smatraju da nije lako trenirati kad se već dugo u borilištu ne osjetiš ugroženim. To pitanje postavljeno joj je odmah na UFC 255 konferenciji za medije, na što je ona odgovorila kako u tome ne vidi problem. Sve kroz što je dosadašnju karijeru prošla, a od malih nogu je borkinja, ono je što ju gura naprijed, odnosno zbog čega nema namjeru opustiti se i ugroziti svoj trenutni status.
"Ovo je ono što ja najbolje radim. Napokon sam u svojoj prirodnoj kategoriji, gdje se osjećam najsnažnija, gdje imam tehniku i brzinu. Svakako se želim dugo godina natjecati u ovoj kategoriji i braniti pojas protiv svakoga koga stave ispred mene. Neki ljudi govore kako ću zbog dominacije izgubiti motivaciju, govore kako lako prolazim kroz svaku protivnicu, no to nije istina. Znam što sam sve morala proći da dođem do ovoga. Borci koji se rode u Americi trebaju sedam ili osam borbi i već su u UFC-u. Ja sam rođena u Kirgistanu i krenula sam kad mi je bilo pet godina. Prije pet godina sam napokon došla do UFC-a. Trebalo mi je 22 godine od mog početka do toga, puno putovanja cijelim svijetom, borbi i osvajanja svjetskih titula, tako sam dolazila sve bliže i bliže. 22 godine i 17 svjetskih titula da bi došla do UFC. Nakon 27 godina u sportu sam UFC prvakinja. Tako da ne postoje nikakve šanse da izgubim motivaciju. Motivirana sam ostati dominantna prvakinja te nastavit sa svojim uspjehom jer znam koliko je teško bilo doći do njega. Ovdje mi se to ne može dogoditi. UFC je najviša liga i tu nema amatera. Samo najbolji na svijetu mogu se boriti ovdje, samo oni koji imaju pravi mentalitet. Svi su kvalitetni i nitko ti ne dolazi s namjerom da izgubi", rekla je.
Onda se postavlja pitanje do kada misli da će moći tako, odnosno koliko bi mogla trajati njena karijera? Odgovor na to pitanje nije mogla dati, ali je iznijela sjajno razmišljanje.
"Nemam procjenu kad bih mogla završiti karijeru, možda s 35 ili 36 godina. Vjerujem da se svatko treba boriti dok god posjeduje strast, želju, tehniku, energiju i snagu. Ako odlučiš ranije završiti karijeru, par godina kasnije ćeš pogledati unazad i poželjeti se vratiti. A onda više nisi ista osoba.Stariji si i izgubiš vještine jer si smanjio s treningom te nisi zadržao svoj borilački duh. To te frustrira i pitaš se zašto si donio spomenutu odluku. Zato vjerujem da osoba mora svoj potencijal koristiti istog trenutka. Uostalom, moje vještine neće biti sve lošije. One će zapravo biti sve i bolje i bolje. Sve dok ne budem u pedesetim godinama."
Valentina je poželjela boriti se tri puta u 2021. godini, nakon što je u posljednje dvije upisala po dva nastupa. Izazovi za nju postoje, ne samo u njenoj kategoriji. Treća borba protiv Amande Nunes nešto je što ju izuzetno intrigira, posebno nakon što sudačkom odlukom njihove druge borbe nije nikako bila zadovoljna.
