13. studenog 2016. godine svakako je najvažniji datum u dosadašnjoj MMA karijeri Conora McGregora. Tada je u glavnoj borbi UFC 205 priredbe dominantno savladao Eddieja Alvareza, do tog trenutka UFC prvaka lake kategorije. Bila je to najdominantnija i najimpresivnija dotadašnja predstava za Irca, a njome je automatski zatvorio usta velikom broju onih koji su i dalje sumnjali u njegovu kvalitetu.
No, nije on tim putem posao odradio samo u Octagonu. Ova borba zapravo je bila najbolji primjer toga da on borbu započinje čim se ista ugovori. A ovim putem je zahvaljujući promotivnim aktivnostima imao dovoljno vremena više puta "udariti" i poljuljati Alvareza, a da ovaj toga nije bio u potpunosti niti svjestan. I kako se borba bližila tako je to bilo sve očitije. Na kraju su neki prokomentirali kako je Alvarez već prije ulaza u Octagon bio nokautiran, da je Conor samo trebao to potaknuti, tj. pogoditi jedan dovoljno dobar udarac da napravi taj "klik". I uistinu, Eddie Alvarez, borac koji je prije i nakon ove borbe bio u pravim ratovima, gdje je primao gomile udaraca i nije padao, ovdje je završio na leđima nakon svakog konkretnijeg pogotka. Jer on zapravo u borbi nije bio onakav kakav treba biti i jasno je da ju je izgubio već puno ranije. Ali, to je moć Conora McGregora.
Ovim putem ćemo ipak ostati na onome što su prikazali u borbi i prisjetiti se okršaja od kojeg je već prošlo, gotovo za nepovjerovati, više od četiri godine. Conora ćemo ponovno gledati 23. siječnja, u revanšu protiv Dustina Poiriera, još jednog borca kojem je napravio slično što i Eddieju. Ostaje nam vidjeli je li "Diamond" iz tog prvobitno iskustva, ali i kasnijeg praćenje McGregora, išta naučio.
